Prijatelji iz Irske, bračni par, čudili su se kako tako puno medalja u Parizu osvajamo. Žena je imala odgovor: “To ti je zbog toga jer je tamo uvijek lijepo vrijeme”
Naše silne medalje: Dragi, pa tamo ti je uvijek lijepo vrijeme
Već je dosadno objašnjavati “fenomenološki” taj trend sportskih uspjeha male Hrvatske. I neki ugledni svjetski časopisi u projekcijama ovogodišnjih Olimpijskih igara u Parizu nisu nam predviđali previše uspjeha, nisu nam davali izgleda za zlatnu medalju. A samo u prvom tjednu osvojili smo dvije.
Nedavno je izašla knjiga “Nadia Comăneci i Securitate” rumunjskog autora Stejalera Olarua. Povjesničar, pisac i predavač potanko je objasnio čarobni uspjeh rumunjske gimnastičarke i nimalo čaroban put kako je do njega došlo. A, moglo bi se reći, došlo je slučajno.
Krajem 60-ih, točnije 1968., u gradiću Onestiju entuzijastični profesori fizičke kulture, predvođeni Marcelom Duncanom, organizirali su gimnastičku sekciju. Bio je tamo u startu, organizirao gimnastiku, radio na infrastrukturi. I nije im loše krenulo, ali, kao iz neke komedije, nakon što se pokazalo dobrim, pametnjakovići iz komiteta u Bukureštu nisu znali što bi s time. Odnosno, nisu znali kako se postaviti u slučaju krahiranja, tja, netko mora odgovarati. Nekako su se dogovorili, sve zamaskirali i sve u početku nazivali “eksperimentom”.
Tih su godina pronašli i malenu Nadiju Comăneci u vrtiću, roditelji su bili sretni jer su se nadali da će kod kuće imati više mira ako se djevojčica “izdivlja”. Cijela je priča sve više rasla, napravili su i gimnaziju sa smjerom gimnastike. Rezultati su bili sve bolji, a kulminiralo je na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu i prvom desetkom u povijesti koju je zaradila velika Nadia Comăneci. Mogli bi se složiti da je “eksperiment” uspio. Velike rezultate ima i mala Hrvatska.
Prijatelji iz Irske, bračni par, čudili su se kako tako puno medalja u Parizu osvajamo. Žena je imala odgovor: “To ti je zbog toga jer je tamo uvijek lijepo vrijeme”. Ovdje kod “komiteta” nema eksperimenata kao u Rumunjskoj, nema srama ni odgovornosti, ali zato ima lopovluka. Naši tikvani “iz komiteta” ne znaju za prva dva pojma, a o trećem znaju i previše. Možda je onda stvarno do vremena...