Bio bi to ‘tulum k’o tulum’ da nije bilo Vesne, privukla me njezina ljepota, piše Nenad Sekulić Seka u knjizi ‘Fakin i dama - Moj život s Vesnom’. Spas nakon njene smrti pronašao je u pisanju knjige
U ČAST VELIKOJ LJUBAVI
Nenad Sekulić za 24sata: Dobar prijatelj me natjerao i ohrabrio da napišem knjigu o Vesni...
Čitanje članka:
4
min
Ljubav je to za kakvu rijetko čujete, a još rjeđe je doživite. Vesna Očak i Nenad Sekulić upoznali su se 18. listopada 1968. godine. 'Sve prave ljubavi su tužne', riječi su velikog Sergeja Jesenjina. Ljubav Vesne i Nenada nije bila tužna, bila je velika, sretna, ispunjena, nesvakidašnja, sve samo ne tužna.
I nije nestala, iako je, nažalost, Vesna preminula 28. siječnja 2024. godine. Njezin Seka nije mogao prihvatiti bol, nakon 55 godina u samo nekoliko mjeseci "nestao" je dio njega. Razmišljao je krenuti "njezinim putem".
- A onda sam razgovarao s dobrim prijateljem, on me ohrabrivao, rekao da ne potonem, da je Vesna, onako krhka, u bolesti ostala jaka do kraja, pa bih i ja tako trebao. 'Natjerao' me da napišem knjigu o Vesni. I jesam - rekao nam je Nenad Sekulić.
Knjigu "Fakin & dama - moj život s Vesnom" objavio je prošle godine. Četiri je mjeseca neprestano pisao, prošao sve, od djetinjstva, a posebno dan kad je upoznao svoju Vesnu. Bilo je to 18. listopada 1968. godine na tulumu u Zagrebu.
- Sve bi prošlo po onom tulum k'o tulum, da nije bilo Vesne. Odmah su me privukli njezina ljepota, neposrednost, šarm i predivan, zarazan osmijeh koji će je pratiti cijeloga života. Vidio sam ta dva kao jezera bistra zelena oka, pune usne, divan stas... - piše o upoznavanju životne ljubavi Sekulić.
Dio djetinjstva proveo je u Indiji, gdje mu je majka bila zaposlena, pa srednju školu i fakultet završio u Zagrebu. Upisao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu studij indologije i etnologije, a potkraj je upisao i studij vanjske trgovine na Ekonomskom fakultetu. No studij etnologije ga je obilježio, znao je to nakon prvog izlaska s Vesnom. Imao je tad 21 godinu, a Vesna dvije manje. Kako piše, njegov je "korak od tog dana bio laganiji". Spretno opisuje svoja nespretna razmišljanja dok ju je čekao na prvom "rendesu". Sjeća se Sekulić razgovora, onako usplahiren počeo joj je pričati o Indiji i njihovu obrazovnom sustavu. Vesna ga je sa zanimanjem slušala, a on je bio osupnut. Znao je da je "to to". Druženja na Silbi, pa u vikendici koju su kupili u Bizeljskom, u blizini Zagreba, kamo su odlazili kad god su stigli...
- Vesna bi odmah otišla nabrati što našeg, što poljskog cvijeća, napravila bi buket i rekla: 'Evo Sekica, tako počinje vikend'. Ja bih je s veseljem poljubio... - opisuje Sekulić u knjizi njihove dane, ali i mnogo više: poštovanje, povjerenje, a najviše nesvakidašnju ljubav.
Proputovali su cijeli svijet, uvijek zajedno i sretno, družili se s mnogim prijateljima, uživali. Nisu mogli imati djece, žalili su za tim. Ali uvijek su imali jedno drugo. Polovicom kolovoza 2023. Vesna je dobila jaku prehladu, kojoj liječnici nisu pripisivali veću pažnju. Nakon toga su, kao i svake godine, otišli na odmor na voljenu Silbu. Nekoliko dana nakon dolaska na Silbu Vesna se odjednom počela otežano kretati, a mjesna liječnica posumnjala je na moždani udar. Bezbrižan odmor naprasno je prekinut. Vesnu su nakon dolaska u Zagreb zadržali u Klinici za neurologiju Vinogradske bolnice. Snimku magnetske rezonancije glave slao je od New Yorka do Barcelone...
- Od svih sam njih, u roku dva-tri dana, dobio zastrašujuću dijagnozu: riječ je o dvostrukom, rapidno rastućem, vrlo agresivnom raku na mozgu - otkriva Sekulić.
Odveo ju je u Barcelonu, vijesti nisu bile bolje, vratili su se u Zagreb. Seka je bio jak, borio se: “Uporno i tvrdoglavo odbijao sam priznati da je kraj i da se ništa ne može učiniti." Preporuka je bila da Vesnu prepusti kvalificiranoj ustanovi, ali to nije dolazilo u obzir.
- Naš stan postao je prava mala bolnica. Nikome i nikamo je nisam htio dati. Preminula mi je na rukama u 23 sata 28. siječnja 2024. godine. Nakon 154 dana njezinoj agoniji došao je kraj. Tuga, jad, bol, beznađe i ništavilo postali su moja svakodnevica... - detaljno u knjizi piše Nenad Sekulić.
Promociju knjige imao je 28. studenog prošle godine u knjižnici HAZU-a. U njoj kroz 22 priče, detaljno i iskreno, na 360 bogato ilustriranih stranica opisuje 54 godine života s Vesnom. "Iako je riječ o tipičnom hommage izdanju, ova knjiga neće vas opteretiti teškim i bolnim sjećanjima, osjećajima i mučnim događajima", stajalo je u pozivu na promociju.
Pisanje je Sekuliću barem malo pomoglo, u njegovim očima i dalje caruju tuga, misli, razgovori... i dalje je sve vezano uz njegovu Vesnu. Zbog toga joj je i posvetio knjigu, koju je tiskao o vlastitom trošku u samo 300 primjeraka, koju dijeli samo prijateljima i obitelji, samo onima koji su poznavali njegovu Vesnu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
