Oboje su strpljivo stajali u redu da bi osjetili sreću roditeljstva

Tog dana kasnila je na posao zbog zastoja u prometu. Čim je ušla u butik, počela se ispričavati kolegicama i objašnjavati što se dogodilo ne obraćajući pozornost na kupce. A onda je u velikom zidnom ogledalu spazila njegovo lice. Tako je prije 24 godine počela ljubavna idila Leonarde i Zvonimira Bobana, a završila je skladnim brakom koji traje i danas.

Prije no što je 1989. godine upoznala današnjeg supruga, Leonarda je imala prilično uspješnu manekensku karijeru. On je pak bio Dinamov mladi perspektivni nogometaš koji je već na juniorskom svjetskom prvenstvu u Čileu, uz Roberta Prosinečkog, bio proglašen najboljim igračem. Tog dana u zagrebačkom butiku Zvone je isprobavao sako, a Leonarda ga je odmah prepoznala.

Stresla bi je struja svaki put kad bi im se pogledi sreli

S kolegicom je potiho prokomentirala njegov izgled i primijetila da se Zvone zainteresirao za nju. Izašao je iz butika sa svojim novim sakoom, ali se već idući dan vratio zamijeniti ga za broj veći. A onda se opet idući dan vratio da na njemu skrate rukave. Vraćao se u butik sve dok se konačno nije ohrabrio pozvati je na piće. Osvajao ju je polako i strpljivo jer su nakon toga izašli još nekoliko puta, ali i dalje prijateljski. Leonarda je bila sumnjičava i dugo je testirala Zvonu. Smatrala je tada da nogometaši nisu baš previše pametni i da razgovaraju samo o nogometu, automobilima i odjeći.

Dvije godine nije znala kako će završiti njihova veza

Ipak, Zvone je bio drugačiji. Shvatila je to i ona jer je na svakom izlasku imala osjećaj da je trese struja čim bi im se sreli pogledi ili kad bi je on slučajno dodirnuo. Bio joj je dječački šarmantan. Toliko šarmantan da je već tad maštala kako bi bilo biti njegovom ženom. No do takve odluke prošlo je još dosta godina. Jer kako je on postajao sve poznatiji, tako je ona sve više gubila samopouzdanje uz sve te poglede, pozive i stotine pisama koje su mu iz dana u dan upućivale druge djevojke. Istodobno, Zvone pak nije bio presretan Leonardinim manekenstvom. Smatrao je da je dovoljno što je on eksponiran u javnosti i dao joj je do znanja da bi volio da se ona odrekla karijere. Tako je i učinila jer joj je već tad bila želja imati supruga, topli dom i mnogo djece, ali još nije bila sigurna je li ona samo Zvonin prolazni hir. Na njezin 20. rođendan ponovno se u butiku pojavio Zvone. U rukama je imao dar, a budući da je radila dvokratno, izveo ju je na ručak. Odvezao ju je na Cmrok i, dok su šetali livadom, predao joj paketić. U njemu je bila malena figura mačka Garfielda i tad vrlo profinjeni parfem L’insolent, koji je reklamirala u to vrijeme potpuno anonimna Monica Belluci. Nakon što joj je predao dar, Zvone je Leonardu poljubio. U nos!

Ni sljedeće dvije godine Leonarda nije bila sigurna kako će se okončati njihova veza. Prvu zajedničku Novu godinu proveli su odvojeno. On je bio u Zürichu na nogometnom turniru, a ona kod kuće ispred televizora. A onda je došla 1991. godina kad je Zvoni istekao ugovor s Dinamom. Pred njim je bio ugovor s AC Milanom i odlazak u Italiju na idućih deset godina. Iako je tad imao tek 23 godine, a Leonarda 21, Zvone se pokazao kao vrlo zrela osoba. Predložio je Leonardi da napusti posao i krene s njim. U Italiji je Leonarda shvatila što znači biti domaćica u stranoj zemlji, bez roditelja i prijatelja.

Oči javnosti bile su uprte u njega, nju nitko nije gledao

A tek ondje nije bila ništa do li djevojka Zvonimira Bobana. Kod kuće se brinula da mu uvijek bude sve oprano, izglačano i skuhano, a kad bi izašli, sve oči - i muške i ženske - bile su uprte u Zvonu. Nju nitko nije ni primjećivao. Zatim je slijedila i selidba u Bari, gdje je Zvone bio na posudbi godinu dana. Iako su sve okolnosti bile idealne, ondje je par dočekao i prvu veću krizu. Mali mediteranski grad u kojem su živjeli u kući pokraj obale trebao im je pružiti mnogo zadovoljstva. Ona je svaki dan odlazila na tržnicu, malo pomalo svladavala talijanski jezik i privikavala Zvonu na novi režim prehrane. Umjesto obilnih mesnih obroka koje mu je dotad pripremala njegova majka, Leonarda mu je ponudila prehranu s mnogo povrća, voća i tjestenine, pa je Zvone zavolio špagete s rajčicom i lazanje. No onda je negdje ‘zaradio’ žuticu.

Dva mjeseca nije izlazio iz kuće, a Leonarda mu je umjesto bolničke omogućila kućnu njegu. Bila je uz njega non-stop. Spravljala mu obroke prema liječničkim napucima, bdjela uz njega kad je imao groznice i mučnine, sve dok se nije potpuno oporavio. U Bariju je otkrila i nove talente - crtanje, modelarstvo i uzgoj mediteranskog bilja. Baš kad su se naviknuli na život uz more, uslijedio je Zvonin povratak u užurbani i bučni Milano.

Odluka o vjenčanju sazrela je u bučnom Milanu

Ondje su stekli nove prijatelje, uglavnom igrače Milana, ali u europskoj metropoli poznatoj po noćnom životu nisu mogli previše uživati zbog Zvonina režima koji je podrazumijevao uredan sportski život, treninge, karantene i brojna putovanja. Ali tu je sazrela i njihova odluka o vjenčanju.

Potkraj 1993. godine podnijeli su molbu i 10. prosinca iste godine vjenčali su se pred milanskim matičarom. Kumovi su im bili prijatelji iz Barija, a na tom malom slavlju uz večeru u restoranu bilo je tek nekoliko njihovih najbližih prijatelja. Veliko crkveno vjenčanje pripremali su pola godine kasnije u Zagrebu.

Tijekom boravka u modnoj meki Leonarda je promijenila i Zvonin stil odijevanja. Njegov omiljeni butik postao je Etro, a Leonarda je zamislila da bi Zvoni odlično pristajala kombinacija strogog engleskog i ležernog talijanskog stila. I tako je postala i njegova modna stilistica, ali je i dalje ostala u njegovoj sjeni. Kad bi je i prepoznali na ulici, navijači Milana bi je zaustavili samo zato da prenese njihove pozdrave i poruke glavnoj zvijezdi. Čak ju je jednom zaustavio Zvonin obožavatelj koji ju je htio poljubiti, a kad je htjela pobjeći, navijač joj je objasnio da samo želi od nje da taj poljubac prenese suprugu jer, kako joj je rekao - “Ja obožavam vašeg muža!”

Iduće godine ljetnu nogometnu pauzu Zvone i Leonarda iskoristili su za pripremu pravog velikog vjenčanja u Zagrebu. U subotu 11. lipnja 1994. godine vjenčali su se u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu. Leonarda je nosila vjenčanicu talijanskog kreatora Lorenza Rive, a glavu je prekrila velom od bijele čipke. Kumovi su im bili Zvonin prijatelj Igor Maksimilijanović i Leina prijateljica Mirela Šimunić. U svatovima je bilo više od stotinu uzvanika, među kojima su bili brojni sportaši, ali i tadašnji politički dužnosnici Jure Radić i Miomir Žužul te general Slobodan Praljak.

Nakon crkvenog vjenčanja slavilo se do jutra u Kristalnoj dvorani tadašnjeg hotela Intercontinental, a danas Westin.

Već tada razmišljali su o djeci jer su oboje željeli imati veliku obitelj, ali su ujedno bili svjesni činjenice da Leonarda neće lako zatrudnjeti. Još kao 20-godišnja djevojka završila je u bolnici zbog komplikacija u trudnoći. Saznala je da je riječ o spontanom pobačaju zbog ciste na jajniku. I idućih godina pokušavali su postati roditelji, pa se Leonarda podvrgnula i medicinskim zahvatima – najprije propuhivanju jajnika, pa laparoskopskom uklanjanju jajovoda, a onda i hormonskoj terapiji. O svemu je uvijek otvoreno govorila jer je željela motivirati i druge žene da ne odustanu, ali ih i upozoriti na to što ih sve čeka.

Umorna od pokušavanja odlučila je posvojiti dijete

Ujedno, i ona i Zvone znali su da će jednog dana imati djecu. Stoga su 1997. godine posvojili djevojčicu Mariju. Ubrzo nakon toga Leonarda je ponovno zatrudnjela, ali izvanmaternično. Ovaj put priznala je da je već umorna od svih propalih pokušaja te najavila da će pričekati koju godinu i posvojiti još jedno dijete. Četiri godine posvetili su se Marijinu odgoju i pružili joj toliko potrebnu roditeljsku ljubav i zaštitu.

U međuvremenu Zvone je s Milanom osvojio Kup Uefe i čak četiri naslova prvaka Italije te je proglašen najboljim stranim igračem u povijesti kluba. Na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. i Svjetskom prvenstvu u Francuskoj on je bio kapetan momčadi s kojom je osvojio treće mjesto. No uspjehe na profesionalnom planu nisu pratili uspjesi u privatnom životu.

Godine 2001. Leonarda se vratila liječnicima i ponovno ostala trudna, ali je i ovaj put izgubila bebu. Obitelj Boban zbog njegova angažmana godinu dana provela je u Španjolskoj, gdje je Zvone opet otišao na posudbu u grad Vigo sjeverno od Portugala.

Brojne nedaće koje su ih pratile u privatnom životu ojačale su njihovu međusobnu vezu. Cijelo vrijeme Zvone je bio uz Leonardu i pružao joj toliko potrebnu psihičku podršku. Govorio je da će sigurno imati djece i da će se, ako Leonarda rodi sina, dijete nazvati Franjo po Franji Asiškom i prvom hrvatskom predsjedniku, a ako bude djevojčica, dobit će staro hrvatsko ime Ruža. Rekao je i da su on i Lea već toliko toga proživjeli - i lijepog i ružnog, pa će i ubuduće znati kako se nositi s velikim radostima i najdubljom tugom jer se iz dana u dan vole sve više i ta ljubav će im pomoći da prebrode sve krize. Nakon još jednog gubitka i Leonarda je zadržala optimizam. Rekla je da će ponovno stati u red za sreću i strpljivo čekati da im se ona i osmijehne.

A onda je 2003. godine malena Marija dobila brata. U dom Bobanovih došao je Gabrijel, dječačić kojeg su također posvojili. Konačno 2004. godine vratili su se u Hrvatsku, a Zvone se veličanstvenim spektaklom na maksimirskom stadionu oprostio od nogometa.

Smireni bračni život nastavili su u Zagrebu. Usporedno s roditeljstvom Leonarda je gradila i profesionalnu karijeru. Dizajnirala je odjeću jer je najprije 2000. godine otvorila butik u Milanu, zatim u Zagrebu, a 2004. godine i u Splitu. Nakon povratka u Zagreb Zvone je diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu i par je počeo ponovno razmišljati o potomstvu. Kao i na početku veze, tako i nakon deset godina braka smatrali su da su djeca smisao života.

Zato su pokrenuli još jedan postupak za posvajanjem i 2007. godine Marija i Gabrijel dobili su još dvoje braće - malenog Rafaela i njegovu sestru blizanku Martu. Kako je Marija s roditeljima odlazila u Nazorovu posjećivati Gabrijela, tako je i Gabrijel sa starijom sestrom i roditeljima odlazio posjećivati Rafaela i Martu i bio uključen u cijeli proces posvajanja.

Strpljivo je čekala da bog i nju pogladi po glavi

No Zvone i Lea i dalje su tvrdili da će jednog dana postati biološki roditelji iako je Leonardi već ozbiljno otkucavao biološki sat. Stoga je još jednom otišla liječnicima, podvrgnula se hormonalnoj terapiji i par je u zagrebačkoj Sveučilišnoj klinici “Vuk Vrhovac” pohranio zametke. Petnaestu godinu braka i dvadesetu godinu veze Zvonimir i Leonarda okrunili su najljepšim darom. U studenom 2009. godine Leonarda je rodila malenu Ružu. Nažalost, ni ovaj put nije prošlo bez komplikacija.

Ružu je rodila carskim rezom u bolnici Merkur, a s obzirom na to da je željela biti svjesna poroda, Lea se umjesto za totalnu anesteziju odlučila za epiduralnu. Djevojčica je rođena ranije i bila je toliko sićušna da su je odmah odvojili od majke i premjestili u bolnicu Sestara Milosrdnica na odjel za nedonoščad, pa je Leonarda nije više vidjela sve dok nije i sama izašla iz bolnice i to nekoliko dana ranije, na vlastitu odgovornost. Još onemoćalu od carskog reza Zvone ju je svaki dan vozio u posjet malenoj Ruži kako bi je mogla nahraniti. I tako 40 dugih dana. Kad su konačno obje stigle kući, Zvone je s četvero starije djece otišao na skijanje kako bi se malena mogla priviknuti na novu okolinu i majku, od koje je bila odvojena mjesec i pol dana.

- Uvijek sam govorila da Bog svakoga pogladi po glavi, samo treba strpljivo čekati svoj red - rekla je Leonarda Boban još davne 2001. godine, a njezina nadanja i jaka vjera pomogle su joj da ostvari najveću želju osam godina poslije. Njezinim rođenjem ništa se nije promijenilo u količini ljubavi prema ostaloj djeci. Lea je to jednom i sama potvrdila riječima: - Jedino što je drugačije je način na koji su naša djeca postala naša. Ljubav se nije promijenila. I Marija, i Gabrijel, i Rafael, i Marta neprestano su mi u mislima. A gotovo je nevjerojatno da su svi plavi i po svemu sliče Zvoni.

U braku su podijelili poslove, pa nerijetko i Zvone sam razvozi djecu u školu, vrtić, na kazališne predstave ili s njima provodi odmor. Leonarda uživa u spravljanju zdrave hrane, pa je prije dvije godine otvorila i restoran u samom središtu Zagreba tik uz špageteriju koju već desetak godina vodi Zvonin otac. Zbog brojnih obaveza uglavnom nemaju mnogo vremena za sebe. No danas im je već mnogo lakše jer Marija ima 17, Gabrijel 11 godina, pa i oni pomognu u brizi oko troje mlađih. Zvone je pak bio i ostao temperamentan i strastven. Legenda našeg nogometa, sinonim za hrabrost, odvažnost, poštenje. I danas, iako već dugo ne igra, pri spomenu njegova imena, nogometni fanovi, ali i oni koji to nisu, reći će “kapa dole”.

Na spomen njegova imena svi će reći ‘kapa dole’

Njihovoj stabilnoj zajednici pridonosi prijateljstvo koje par njeguje od prvih dana. Leonarda, kako je sama priznala, gaji prema Zvoni poštovanje i on joj je najveći autoritet. Sluša njegove savjete i poštuje njegove želje, a on je pak njezin zaštitnik. Jedno drugom su još uvijek silno privrženi i, kako je rekla, taj osjećaj je i danas obostran. Ljubav koja je blagoslovljena od prvog dana, jedan od rijetkih parova koji će doista ostarjeti zajedno. U sreći i dubokim emocijama.