Ovih pet stvari o 'Stravi u ulici brijestova' sigurno niste znali

1) Otprilike prema istinitoj priči

Ukoliko ste se ikad uplašili 'Strave u ulici brijestova' (ako niste, razne tajne agencije imaju otvorena radna mjesta na odjelu ubojica, javite im se), evo malo loših vijesti: Cravenu je inspiracija za film bio stvarni događaj.

U ranim '80. je Wes Craven pročitao par članaka u L.A. Timesu o grupi mladih ljudi koji su neobjašnjivo umrli u snu. U jednom je slučaju mladić ostao budan sedam dana da bi izbjegao noćne more. No, kad je napokon zaspao, njegova je obitelj samo začula kako je vrisnuo i našli su ga mrtvog. Niti u jednom slučaju autopsija nije pokazala ništa, tj. nije se moglo objasniti što se dogodilo mladim i zdravim ljudima. Srećom, znanstvenici su sposobni ljudi, pa su eventualno ustanovili da se radi o bolesti nazvanoj SUNDS, što je engleska kratica za 'Sindrom iznenadne neočekivane smrti u snu.'

Wes Craven je išao malo drugačijim putem od znanstvenika do 'uzroka' tih smrti. Jasno, on je zamislio opečenog psihopata u ružnoj crveno crnoj odjeći s kandžama na rukama kako progoni i ubija ljude u njihovim snovima. Jasno...

YouTube

2) 100 litara je dosta? Daj još. 200?? Daj još! 300...uh...ok, dat ću još.

U horor filmovima kasnih '70. i ranih '80. su bili popularni 'koljači' i lude ubojice. No ako pogledate 'Noć vještica' ili 'Petak trinaesti', primijetiti ćete da u tim filmovima ima poprilično malo krvi. Većina strave dolazi od jeze i osjećaja nelagode zbog mraka, čudnih zvukova i zastrašujućeg antagonista. No to nije bilo dovoljno za našeg Wesa. Tijekom produkcije, iskorišteno je oko 1900 litara lažne krvi. Da budemo iskreni, većina je otišla na scenu s gejzirom krvi, ali i dalje, 1900 litara je mnogo.

Inače, ta scena je snimana tako da je krv tekla odozgo prema dolje, a kamera i soba su se okretale. Ali, u prvom snimanju je napravljena greškica, pa se soba okrenula na takav način da je većina krvi prsnula po ekipi i opremi. Craven je to opisao kao 'vrtuljak iz pakla'. Dobro ime za njegov film.

3) Freddy je zasnovan na dvije prave osobe

Prva osoba, čudni starac sa šeširom kojeg je Craven sreo jedne noći dok se šetao. Starac ga je pogledao, zastao i produžio, a Craven je izvadio svoj notes i krenuo pisati bilješke o zlokobnom muškarcu s ružnim šeširom.

Druga osoba je Freddy Krueger. To je doslovno pravo ime klinca koji je gnjavio Cravena u osnovnoj školi. Pa se ti sprdaj s ljutim režiserima.

Michael Germana/Press Association/PIXSELL

4) Tišina, blažena tišina

Već smo spominjali 'Noć vještica' i 'Petak trinaesti'. Kad pozbrajamo sve riječi koje su glavni negativci izrekli u tim filmovima, doći ćemo do impresivne cifre od - nula. Freddy, za razliku od njih, uopće nije tih. Ne samo to, već se vidi i očigledna razlika u vremenu provedenom na ekranu. Prvu dvojicu vidimo tek par minuta, dok je Freddy prava mala filmska zvijezda, svako malo iskače odnekud i pokazuje nam svoje lice, 'baca' šale, nešto brblja...

Nažalost, kasnije je to iskarikirano i dovedeno do komičnih granica, ali govorimo o nastavcima horora. Ne očekujemo izvrsnost u nastavcima horora, samo zabavu.

Schreenshot

5) Kako želite da izgleda??!!

Originalna zamisao je bila da Freddy Krueger izgleda toliko odvratno da ljudima bude istinski teško držati oči na njemu. Zubi su mu trebali viriti kroz bradu, dio lubanje bi stršao kroz kožu, gnoj bi curio odasvuda. Gadno.

Srećom, Craven je poslušao svog majstora šminke Millera, koji mu je rekao da će to izgledati lažno, a tko se lažnog boji? Ne samo to, već bi morali koristiti i lutku za puno kadrova, tako da je cijela ideja odbačena.

Kako je došlo do pravog izgleda? Miller je pogledao fotografije pacijenata s odjela za opekline, no na kraju je puno inspiracije došlo od nečeg posve simatičnog - pizze. Jedno veče se Miller igrao s nadjevom na pizzi i odjednom je vidio Freddyjevo lice. Ostatak priče znate i sami.

Hvala, pizzo.

Screenshot YouTube