Ovo su bile nacističke starlete: Hitleru je bilo važno da su lijepe

Nakon dolaska na vlast Hitler je imenovao Josepha Goebbelsa kao novog "ministra propagande". On je kontrolirao javno mnijenje lansiranjem filmova koji su ili "otupili" mozak ljudi komedijama i glazbenim brojevima, ili im pak isprali mozak kako bi povjerovali u nacističke ideje. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:14

Soraja uživa na Hvaru | Video: 24sata/pixsell

Počevši od 1939., prikazivanje američkih filmova zabranjeno je u Njemačkoj. Umjesto toga, pojavila se velika potražnja za filmove producirane od strane Universum Film-Aktien Gesellschaft (UFA), glavnog studija pod kontrolom nacističke partije. Sve te promjene postale su malo nezgodne za njemačke glumice - one koje su odbile priključiti se stranci našle su se na crnoj listi njemačke filmske industrije. One su većinom pobjegle iz zemlje, a neke su čak proširile svoju karijeru na druge dijelove Europe, pa i Hollywood.

Ipak, za nekolicinu žena, vizija novca i slave bila je dovoljna da zanemare svoj moral te u većini slučajeva dočekaju naciste otvorenih ruku.  

Lida Bararova

Bila je ugledna glumica iz Praga, a potpisala je ugovor s UFA-om za svoj prvi njemački film Barcarole 1935. Nudili su joj i holivudske uloge, no odlučila je kako želi ostati u Njemačkoj. Bila je zaručena za Gustava Frolicha, slavnog glumca koji se razveo od svoje žene Židovke kako bi mogao nastaviti svoju glumačku karijeru.

Par je objeručke prigrlio nacističke ideale kako bi napredovali u karijeri, a Geobbels je bio doslovno opsjednut Lidom pa su ubrzo započeli i preljubničku aferu koja je potrajala dvije godine. Nije potrebno previše isticati koliko joj je status njegove ljubavnice pomogao u karijeri - pozivana je na sve audicije i u kratko se vrijeme obogatila. Naravno, njihov je odnos unio razdor u onaj s njihovim partnerima - Gustavom i Goebbelsovom ženom Magdom. Naposljetku je cijelu situaciju razriješio Hitler - odlukom da se Lidu deportira u Prag. Njemački film iz 106. Đavoljeva ljubavnica dramski je prikaz odnosa ljubavničkog para. 

Briggite Horney

Iako su brojni glumci rado potpisivali ugovor s UFA-om, Briggite Horney odbila je novac i slavu - htjela je nastaviti raditi po slobodnom izboru redatelja i glumaca. Još preciznije, željela je nastaviti raditi sa svojim prijateljem i bivšom glumačkom zvijezdom, Joachimom Gottschalkom. Njegova žena i djeca su bili Židovi, što ga je dovelo na crnu listu UFA-e. Gottschalk je 1941. saznao kako su Gestapovi agenti na putu prema njegovoj kući s planom da njegovu obitelj smjeste u koncentracijski logor. Da bi izbjegli tu mračnu sudbinu, cijela je obitelj zajednički počinila samoubojstvo.

Gubitak prijatelja potresao je Briggite te je shvatila kolika je stvarna moć nacista. Vjerojatno u strahu za vlastiti život pristala je raditi na propagandnom filmu Am Ende Der Welt (Kraj svijeta) 1944. Ipak, kako Goebbels nije bio zadovoljan rezultatom, film je pušten tek nakon kraja Drugog svjetskog rata. Briggite je iz straha pobjegla u Švicarsku, ostavljajući za sobom supruga u Njemačkoj. Nakon rata postala je američka državljanka te se udala za Hannsa Swarzenskija, židovskog povjesničara umjetnosti.

Lilian Harvey

Rođena u Engleskoj, Lilian je od osme godine života živjela u Njemačkoj. Dok je radila kao profesionalna plesačica zapazili su je filmski agenti te angažirali za uloge u nijemom filmu. Nakon što je postala zvijezda, putovala je po cijelom svijetu te snimala na francuskom, njemačkom i engleskom. Lilian se 1933. odselila u SAD sa željom da započne holivudsku karijeru. Nakon dvije godine pokušavanja i malih uloga, naposljetku se vratila u Berlin gdje joj je bio zajamčen uspjeh. Kao znak zahvalnosti za odanost Trećem Reichu, dobila je luksuzni automobil i dom te gomilu novca kao zaradu za ukupno 12 filmova u kojima je glumila. 

Lilian je bila glavna zvijezda brojnih njemačkih mjuzikala koje je Hitler obožavao. Ipak, 1942. i u pravo vrijeme napustila je Njemačku te se vratila u SAD, gdje je volontirala.

Sybille Schmitz

Godinu dana prije nego su nacisti preuzeli kontrolu nad UFA-om, Sybille je potpisala petogodišnji ugovor s tom produkcijom. Nažalost, Goebbels nije bio njen obožavatelj jer je bila tiha i samozatajna. Njena tamna kosa i oštre crte lica nisu djelovale previše arijevski, pa je dobivala samo sporedne i beznačajne uloge, ili pak one problematičnih likova poput špijuna i ljubavnica.

Ipak, 1943. je dobila ulogu svog života u Titanicu. Ipak, produkcija je imala puo problema i nakon što su potrošeni milijuni dolara, Goebbels je odlučio da se film nikad neće prikazivati u njemačkim kino dvoranama. Sybille tako nikad nije imala priliku dokazati svoj glumački talent, a bila je zarobljena nepovoljnim ugovorom. Naposljetku su je i kritizirala jer nije napustila zemlju kojom su vladali demonizirani nacisti, a život je skončala samoubojstvom. 

Marikka Rokk

Rođena u Kairu od roditelja mađarskog porijekla. Nakon što se školovala za glumicu i plesačicu diljem svijeta, glumila je u tri popularna njemačka mjuzikla te postigla ogroman uspjeh. Osim što je bila plesačica, bila je i akrobatkinja, a specijalnost joj je bila gimnastika te cirkusna umjetnost. Nakon što je spoznala kako je dovoljno popularna, zaprijetila je nacistima da će se vratiti u Mađarsku ako UFA ne poveća glumcima honorare. Potom se udala za redatelja Georga Jacobya, uz čiju pomoć je dobivala još više uloga.

Zarađivala je oko 30 tisuća tadašnjih Reich maraka po filmu, što bi je s obzirom na inflaciju, danas činilo milijunašicom. Čini se kako je savršeno dobro znala iskoristiti nacističke ciljeve za osobnu korist.

Renate Muller

Bila je jedna od najpopularnijih glumica u Njemačkoj u 1920-ima i 30-ima. Kad su nacisti došli na vlast, Goebbels ju je pokušavao spojiti s Hitlerom. No, Renate je odbila ponudu da mu bude ljubavnica, kao što je i odbila glumiti u nacističkim filmovima. Sumnjičavi prema tome zašto bi jedna žena odbila priliku za stjecanjem slave i bogatstva, Goebbels i Gestapo su pratili svaki njen pokret. Uskoro su otkrili kako je zaljubljena u Židova, koji je zahvaljujući dobrim vezama brzo pobjegao iz zemlje u Englesku. Renate ga je tamo pokušala posjetiti, no Gestapo joj nije dopustio da napusti zemlju, a i dalje su je pritiskali da snimi barem jedan propagandni film.

Zarah Leander

Bila je poznata po svome dubokom, snažnom glasu. Bila je visoka i imala je široka ramena, što je odavalo pomalo muškobanjast dojam. Iako je bila poznata glumica u Švedskoj, nacisti su je željeli angažirati u svojim filmovima, a Goebbels joj je dao ponudu UFA-e nakon što je Hollywood pokazao zanimanje za nju. Pristala je i brzo se obogatila i proslavila, no nije mogla napustiti Njemačku. Slala je novac u Švedsku, no nacisti su se naljutili jer tako ulaže u švedsku krunu, umjesto u njemačko tržište i njihovu marku. Goebbels joj je čak ponudio luksuznu vilu i imanje ako se odrekne švedskog državljanstva, no odbila je to učiniti. Njena kuća u Berlinu je nastradala u savezničkom bombardiranju 1943., a ona je iskoristila priliku da pobjegne u Švedsku.

Kathe Von Nagy

Ona je jedna od rijetkih glumica koja nije imala poželjna nacistčka obilježja, a ipak je uspjela u njihovim filmovima. Odrasla je u bogatoj mađarskoj obitelji te je kao djevojčica učila njemački i francuski. Napisala je i nekoliko knjiga, a kad joj je dosadio posao u obiteljskom poduzeću, počela je glumiti u nijemim filmovima.

Njen prvi suprug Constantin J. David bio je Židov, no živio je u Italiji pa je pošteđen sudbine koja je snašla one u Njemačkoj. Budući da je Kathy bila već uspješna glumica dok su nacisti došli na vlast, jednostavno je nastavila glumiti iako se malo pritajila, ali je imala slobodu kretati se po svijetu i snimati u Italiji te Francuskoj, kao i posjećivati svog supruga.