Perčin: Nedostaje mi kći, i ona se uskoro seli k meni u Osijek

Da život piše najuzbudljivije scenarije, najbolji je dokaz glumica Jelena Perčin (32). Tek što je okončala snimanje filma Branka Ištvančića “Most na kraju svijeta”, put života skrenuo joj je iz Zagreba u Slavoniju. Više nije slobodna umjetnica, dobila je angažman u osječkom HNK i odselila se u grad na Dravi.

Osijek je treći grad u kojem gradite život. Jesu li vam stresne te promjene?

- Rođena sam Dubrovkinja koja je u Zagreb prvi put došla 1992. kao ratna izbjeglica i šest mjeseci bila u udomiteljskoj obitelji. U metropolu sam se opet trajno doselila kao gimnazijalka, i to je bilo stresno jer bila sam u pubertetu i teško podnijela odvajanje od ekipe, ali posljednjih 15 godina to je moj grad. Osijek sam tek onjušila i baš mi je sjeo, tako da i ne osjećam promjenu zbog novog života ili toga još nisam svjesna!

- Koji su plusevi, a koji minusi života u malom gradu?

– Odgovara mi manja sredina, atmosfera je jako dobra. Nema gužve, grad je malen, a sve ima i svakamo mogu pješice. Drava je prekrasna, na mene je uvijek dobro djelovala blizina vode. U kazalištu radim na predstavi Sulejmana Kupusovića ‘Hotel Slobodan promet’ i tako je ugodno da imam osjećaj kao da sam na nekoj vrsti godišnjeg odmora.

Donosite li teško životne odluke?

- Ovu odluku nije bilo teško donijeti jer zaželjela sam se teatra, radi kojeg sam i upisala Akademiju, i želim se njime baviti, a ovo je idealna prilika. Inače, nisam baš previše hrabra i nikad se još nije dogodilo da donesem odluku koja mi je dala osjećaj da poslije nje sve mogu. Svakako najteža i mučno donesena odluka bila je ona da se poslije tri godine braka rastanem od bivšeg supruga Kristijana Babića.

Promjena zvuči idealno. Što vam ipak u Osijeku nedostaje kad padne večer?

- Ljudi su srdačni i već se osjećam kao domaća, a jedino mi nedostaje moje dijete. Prvih dana razdvojenosti bila sam u šoku. Ona je kod moje mame u Zagrebu i kod svog tate Kristijana, a ja svaki tjedan dolazim u Zagreb. Nasreću, Lota je dijete koje stvari prihvaća kad joj se lijepo objasne, nema dramatiziranja i trauma, pa tom osobinom i mene smiruje. Tražim stan, a ona se veseli što ćemo uskoro živjeti same u Osijeku. Naime, prošlih mjeseci živjele smo kod moje mame u Zagrebu. Jedva čeka svoju sobu! Već sam bacila oko na naselje Sjenjak, a sad živim u kazališnom apartmanu.

U posljednje vrijeme piše se da ste prekinuli vezu s Beograđaninom Petrom i da ste opet slobodni. Udvaraju li vam se Slavonci?

- Mislim da mi se nikad u životu nije udvarao Slavonac! Što se tiče Petra... Taj mi je odnos jako važan. Razišli smo se, ali ne osjećam se slobodnom. Moje srce pripada njemu.