'Plodovi zemlje' emitiraju se već 65 godina: Prekid su imali samo jednom i to ne tijekom rata...

Emisija je rado gledana ne samo zato što se više od 30 godina emitira u istom, stalnom terminu nego i zato što gledateljima često dajemo ono što su izgubili, a to je iskonski kontakt s prirodom, rekao nam je Vlatko Grgurić, urednik najdugovječnije HRT-ove emisije “Plodovi zemlje”.

POVRATNICI SHOWOVA Sjećate li ih se iz drugih emisija? Petar Tucman kuha, Klara Perko se bori za ljubav, a Marin pjeva

Emisija je to koja se emitira čak 65 godina. “Plodovi zemlje” stariji su od Dnevnika HRT-a čak deset godina. Prva je emitirana 21. prosinca 1958. Prvi je urednik bio Marijan Sviben. Kad je 1962. postao profesor na Veterinarskom fakultetu, na uredničko mjesto došla je Ružica Trauber, koja je to radila 30 godina.

Rođena Varaždinka 2020. se za 24sata prisjetila svojih početaka:

- Nakon što sam diplomirala agronomiju, počela sam raditi u Zadružnom savezu u Varaždinu, a zatim u Zagrebu u Poljoprivrednoj stanici, gdje sam držala predavanja. Jednog dana dobila sam poziv na Televiziju. Bilo me strah, bio je to tad sasvim novi medij. U Jurišićevoj smo svi bili u jednoj prostoriji, imali smo samo jedan studio i jedine žene bile smo Milka Babović i ja - smijala se tad vedra i optimistična umirovljenica.

Napustila nas je lani, u lipnju. Od 1993. urednik je bio Ivo Lončar, a nakon 1999. uređuje ju Vlatko Grgurić. Povremeno ju je, od 1998. do odlaska u mirovinu 2015., uređivao Mladen Stubljar. Urednik i voditelj bio je i Miroslav Gantar. Iz četverca urednika Sviben, Trauber, Lončar i Grgurić troje je završilo studij agronomije, a jedan veterinu.

Nikad nisu htjeli mijenjati glazbenu podlogu 

Prepoznatljivi znak emisije je glazbena podloga špice emisije još iz vremena Ružice Trauber, koja je bila urednica emisije od 1962. do 1992. Ekipe emisije koje su kasnije dolazile mahom su se time ponosile i nikad je nitko nije poželio mijenjati.

Svidjela se ta špica i Vojku V pa je, prije nego što je gostovao u “Nedjeljom u dva”, Aco Stanković nazvao Grgurića i rekao mu da Vojko traži glazbu iz foršpana. Nažalost, nisu je našli, nisu znali koja je to stvar jer ju je donio glazbeni urednik prije 30-ak godina, a u međuvremenu je i preminuo. Vojku je poslan foršpan.

Emisiju su obilježila jaka autorska novinarska imena. Do 1988. naizmjence se emitirala iz svih studija JRT-a, a iz Zagreba jedanput na mjesec. Tijekom desetljeća nekoliko je puta promijenila ime. Gledali smo je pod nazivima “Poljoprivredna emisija”, “Poljoprivredni mozaik”, “Zemlja i more”, a od 1993. do danas pod imenom “Plodovi zemlje”.

Svaka emisija traje 50 minuta i u prosjeku ima sedam ili osam reportaža.

- Svi smo, iako živimo u gradovima, potekli sa sela. ‘Plodovi zemlje’ ljudima nude priče iz malih mjesta odakle su potekli njihovi roditelji, bake i djedovi. Također su genetski predisponirani da vole zemlju, prirodu, hranu, a nerijetko žele doznati i tko i gdje tu hranu proizvodi. Mi im to pružamo već punih 65 godina. Emisija dobro kotira u javnosti, kritična je prema lošim poljoprivrednim politikama, savjetodavna je i korisna te je sigurno primjer iznimnog i cijenjenog proizvoda HTV-a - rekao je Grgurić.

Emisija se šest i pol desetljeća bavi aktualnim problemima u poljodjelstvu i ribarstvu, potiče na rješavanje problema, ne izbjegava govoriti o važnim problemima, prenosi savjete i primjere uspješnih hrvatskih poljoprivrednika. Zadnje desetljeće problemi kojima se bavi jesu uvoz jeftine hrane, osiromašivanje sela, pusta Slavonija, besperspektivnost bavljenja poljoprivredom, teško stanje u stočarstvu, osobito govedarstvu i proizvodnji mlijeka.

Razotkrila je i aferu s potporama i poljoprivrednim zemljištima, progovorila je prva o namještanju natječaja iz Fonda za ruralni razvoj... Veliki uspjeh emisije je što na lokalnim razinama uspijeva promijeniti stvari. Zato ne čudi da je među omiljenim emisijama HRT-a, tradicionalno najgledanijima, koja se emitira nedjeljom na Prvom programu u 12:30, a može se pratiti i na mobilnim uređajima, tabletima i računalima pomoću multimedijske usluge HRTi. Stalno gledateljstvo su poljoprivrednici, ljubitelji prirode, pobornici zaštite okoliša, ali i oni koji nikad nisu okusili život na selu i nemaju veze s poljoprivredom. Jednostavno ih je privukla kvaliteta emisije.

Nisu ukinuli 'Plodove zemlje' ni tijekom rata 

Pronijela se i priča po hrvatskim selima, koja kruži već godinama, da su se čak skraćivale mise kako bi ljudi stigli na početak emisije. U 2016., primjerice, pratilo ju je prosječno 14% općeg stanovništva. HRT se 2011. s pravom hvalio “Plodovima zemlje” kao emisijom koju je pratilo više gledatelja nego nedjeljni “Dnevnik”, koji je tad uređivao Zoran Šprajc.

Tek nakon “Plodova zemlje” uslijedili su “Dnevnik u podne”, “Nedjeljom u dva” te emisija “More”. Emisiju “Plodovi zemlje” nisu ukinuli ni tijekom Domovinskom rata. Prekid, odnosno stanku, doživjeli su samo tijekom pandemije koronavirusa, što je jako zabrinulo i gledatelje i tad već umirovljenu uredničku ekipu.

Vijest o ukidanju “Plodova zemlje” iznenadila je i rastužila pokojnu Ružicu Trauber.

- Mislim da je sad jako važno podržati naše poljoprivrednike jer se Hrvatska zbog ove pandemije mora osloniti na vlastitu proizvodnju hrane, a uzgajivači moraju negdje prodati svoje proizvode jer će im sve propasti. Tek sad treba takva emisija, ali ja sam samo umirovljenica i koga briga što ja mislim - rekla je i opet istaknula da se emisija redovito emitirala i tijekom Domovinskog rata.

- Išli smo na teren da bismo ohrabrili i utješili naše seljake koji su morali napuštati svoja imanja pod granatama. Sjećam se da smo u Čakovcu naišli na izbjeglice iz okolice Vukovara. Požalili su mi se da ih vode po muzejima, a njih su zanimali lokalni seljaci. Povezali smo ih s lokalnim uzgajivačima, pa su nastala tako i brojna prijateljstva - prisjetila se 2020. Ružica Trauber.

Zaštitno lice “Plodova zemlje” bio je i Mladen Stubljar, koji je od 2015. godine u mirovini, ali je nastavio surađivati s emisijom jer je vjerovao kako može pružiti gledateljima obilje svoje kreativnosti i znanja. U “Plodove zemlje” ušao je sasvim slučajno, prije nje je među ostalim radio kao spiker, urednik i voditelj središnjeg “Dnevnika”, ratni reporter. Nakon pet godina ratnog izvješćivanja s gotovo svih bojišnica u Zagrebu nije bilo posla za njega sve dok ga tadašnji urednik, pokojni Ivo Lončar, nije upitao hoće li raditi kao ribarski reporter u “Plodovima zemlje”.

Stubljar ga je gotovo bio odbio, a onda se sjetio koliko obožava more i shvatio koja mu se to nova životna novinarska vrata otvaraju. Malo potom u Novigradu kraj Zadra odradio je i prvu ribarsku priču, naučio kako riba pliva tri puta, u moru, ulju i vinu, i eto pravog raspona tema kojima se ova novinarska legenda posvetila. Uz, dakako, sve ostale životne priče sa sela, s mora i kraja...