Sanda Langerholz bila je zadnja od istinskih velikanki jedne ere: 'Bila je diva nad divama...'

Zvijezda nad zvijezdama. Diva nad divama. Kad je pustila glas, u publici je prvo bio tajac, a potom gromoglasni pljesak. I tako barem 50-ak godina, iz predstave u predstavu.

ODLAZAK GLUMAČKE DIVE Glumica Sanda Langerholz preminula je u 91. godini

Napustila nas je Sanda Langerholz, zadnja od zadnjih istinskih velikanki koje su obilježile jednu eru. Pamtim Porin 2004. kad je zapjevala 'Neka cijeli ovaj svijet'. Opće veselje, pljesak, pjesma. Na pozornici su sa Sandom u početku bili Tony Cetinski, Nina Badrić i Jacques Houdek. Sanda je krenula 'Znam, negdje mjesta ima...', a cijela dvorana je ustala. Opća euforija prvih nekoliko taktova, a kad je zapjevala 'Neka cijeli ovaj svijet'..., uzvanici su se uspinjali na pozornicu. Zrinko Tutić grlio je Alfija Kabilja, čestitao mu, Tony ljubio Sandi ruku, posvuda samo veselje, ljubav, toplina...

Davnih godina Sanda Langerholz iznenadila se kad sam joj rekla da sam zbog njezine 'Jalte' zavoljela kazalište. Nije to bila prva predstava koju sam gledala, ali svakako je bila 'presudna'. Ona zbog koje poslije nisam propuštala predstave, posebice Komedijine. Bilo joj je drago to čuti jer, rekla je, kad se osnovnoškolka zaljubi u pjesmu, scenu, glumca, to je iskreno i vrijedno. Razgovarale smo nekoliko puta i u svakom je intervjuu bila tako iskrena, jednostavna, teško bi se prema njezinu ponašanju moglo zaključiti da s druge strane stola sjedi diva. Najveća diva hrvatskog mjuzikla.

- Nikad nisam izgovorila 'Ja sam Sanda Langerholz, zvijezda mjuzikla'. Nikad nisam rekla da ovdje hoću ili ovdje neću pjevati. Ne doživljavam se velikom glumicom, ali sigurno jesam dobra. Naš posao uvelike ovisi o partnerima i za mene je najvažnije s kim igram. Partneri su, uz publiku, moji inspiratori, iz njih crpim energiju, uz njihovu potporu radim dobre ili loše uloge i oni su nepresušno vrelo - govorila mi je 1998. godine.

Zato se u svakom njezinu intervjuu moglo pročitati više imena njezinih partnera nego podataka o njoj samoj. Tad je već tri godine bila u mirovini. Sjećam se tad mladoga glumca Komedije, Franje Kuhara, koji je redom zamjerio svim medijima što nisu zabilježili Sandinu zadnju predstavu uoči umirovljenja. Sanda ga je nazvala mladim kavalirom, džentlmenom koji je jedini registrirao da je umirovljena.

Richard Simonelli za nju je 1985. postavio 'Aplauz i 'bila mu je vrlo zahvalna na tome. Predstava je dobila briljantne kritike, redove ljudi koji su po osam dana čekali na ulaznicu, a zahvaljujući Sandinoj ulozi, u Komediju je došla i godišnja Nagrada 'Vladimir Nazor'. Kao jedna od njezinih, u nizu. S jednakom strasti igrala je u kazališnim dvoranama, ali i u sportskima, na Jarunu, na komornim pozornicama, kao i u zatvorenom Hvarskom teatru, na Dubrovačkim ljetnim igrama, sve joj je bilo isto. Važna joj je bila samo publika, koja je, čim bi Sanda izašla na pozornicu, ustajala i klanjala se.