Novi album Zabranjenog pušenja ‘Šok i nevjerica’ pun je priča o Sarajevu, a Sejo Sexon govori o najslavnijim danima benda kad nije bilo dovoljno ulaznica za 60 najvećih gradova bivše zemlje
PJEVAČ ZABRANJENOG PUŠENJA
Sejo Sexon: 'Hoteli su stradali više od nas nego u ratu...'
Svako ljeto mi je radno, a ovo posebno. Pobjegnem na tri dana negdje gdje nema ni interneta ni televizije, a zapravo sam cijelo ljeto na cesti, rekao je Davor Sučić (57) poznatiji kao Sejo Sexon. Gitarist i pjevač Zabranjenog pušenja ne odmara. Već na jesen objavljuje novi album “Šok i nevjerica”, a s promocijom kreće u studenom.
– Volim reći da je na tragu ničega, kao i svaki prije njega. Uvijek riskiramo, može biti bolji ili gori od prethodnih, ali neće biti isti. Mislimo da je dobar te da će izazvati šok i nevjericu. Zato smo ga tako i nazvali. Kad radiš 11., 12. album skepsa publike je golema i nadamo se da ćemo takve razoružati – kaže Sejo.
I novi je album, dodaje, pun Sarajeva, njegovih priča, jer grad je to, kaže, prepun belaja, inspiracije... Što zapadnije ode, to mu je teže naći inspiraciju.
– Kad dođem u Švicarsku, shvatim da tu ni slova ne mogu napisati. Zemlja je to koja rješava svaki problem, izlazi u susret ljudima. Kod nas vrijedi ona što južnije to tužnije, ali je inspirativnije. Ovi prostori su neiscrpni za inspiraciju svakom umjetniku – kaže.
Ljeto provodi po Dalmaciji, svirao je u Dubrovniku, Pločama, a prije toga na Kozari, koju smatra epopejom jednog naroda. I kad, govori, ne znaš ništa o povijesti, osjetiš posebnu energiju, osjetiš da je to mjesto važno.
– Lijepo je kad na takvim mjestima bude festivala, novi se, mlađi ljudi upoznaju s naslijeđem koje treba poštovati jer je zalog da ćemo nastaviti normalno živjeti. Mjesta su to koja mogu samo inspirirati za bolje sutra, obogatiti i oplemeniti čovjeka. Lijepo da sviraju razni bendovi iz različitih država. I da uza sav trud da podijele državu s osmijehom na licu možemo reći da nisu uspjeli – govori Sexson.
Imao je samo 12 godina kad je prvi put uzeo gitaru. Nije tad slutio da će postati superstar pokreta New primitives. Ni s 28, kad je već imao četiri albuma, nije znao da će biti glazbenik. Sve mu je, priča, bilo nesigurno.
– Živio sam u vrijeme prvoligaške ekipe s Dugmetom, Azrom, Haustorom, s Leb i sol, Ekatarinom..., te nitko realan nije mogao očekivati da ću opstati, kamoli izboriti kup UEFA i biti dio njih – kaže. S “Top listom nadrealista” obišao je 60 najvećih gradova bivše zemlje, punio svaku dvoranu. Zanimljiv je to, priča, bio miks koji se više nikad nije ponovio. Miks rocka i teatra po najvećim dvoranama. Sarajevski New primitives bendovi i “Top lista nadrealista” na turneji.
– Jedino su hoteli stradali. Ni u ratu nisu tako postradali. Nismo još imali obitelji ni obveze pa smo divljali. U dobroj tradiciji Rolling Stonesa. Puno godina kasnije još sam u nekim hotelima bio zabilježen kao persona non grata. Svašta smo radili - od puštanja požarnih aparata po sobama do raznih oštećenja vodovodnih instalacija – prisjeća se.
Umjesto medicine, koju je nekad studirao, prije deset godina je diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu. Posao mu je, priča, malo zaglupljujući pa se htio vratiti među mlađi svijet, nadograditi se. Diplomirao je na temu “Crko maršal”.
– Cijelo vrijeme učio sam o povijesnim izvorima, spomenicima, dokumentima, a na kraju mi je profesor rekao da sam ja povijesni izvor zbog života u tom vremenu, problema koje smo imali kao glazbenici. Zanimalo ga je što imam za reći na tu temu i nagovorili su me – prisjetio se. Sexon ne misli da je Zabranjeno pušenje zbog legendarne izjave “crko Maršal” imalo velike probleme.
– Dokle god imam karijeru i živ sam, znači da nije bilo strašno. Tad je vladao jedan šizoidan odnos između države i subkulture. Država je financirala festivale, novine koje su imale protudržavnu retoriku. Ulagali su u nešto što joj je radilo o glavi. Isto i s filmom. Svi naši filmski disidenti bili su financirani državnim novcem – rekao je Sejo.
U bogatoj karijeri napravio je i tri igrana filma, nekoliko dokumentarnih i pet, šest predstava. Nije se, ističe, okušao samo u baletu, operi i folkloru. Kad je kretao u glazbu, popularnost i slava su im bili zadnja stvar o kojoj su razmišljali.
– Točnije, nismo davali ni pišljivog boba na to. Nismo tad ni shvaćali koliko je značajno to što radimo. Sve dok lani nismo vidjeli koliko se ljudi uz naše pjesme vjenčalo, upoznalo cure ili momke. Uz Zabranjeno pušenje čak su i poslove dogovarali. Preko ljudi sam shvatio koliko je važno, nama je to bila zezancija, provod. Sviramo da ne moramo od staraca uzimati novac za izlaske. Naši prvi koncerti bili su za gajbu pive. I najbolje je tako, kad kreneš bez ikakvih očekivanja – govori Sejo.
Dogurao je do kraja Medicinskog fakulteta, kad je doma rekao da neće biti doktor nego glazbenik. Roditelji su se užasnuli, umalo ga se i odrekli, a tadašnja djevojka ga je ostavila bez razmišljanja. Mnogo godina kasnije našao je ženu koja je bila spremna provesti 200 dana u godini bez njega u kući.
– Saša je bila novinarka pa sam mislio da kuži scenu i zna kakav je to život. Vjerovao sam da je stekla iskustvo. Ispalo je da nije. Kad sam joj jednom to ispričao, rekla mi je da joj je najvažnije da u meni to još budi sreću i užitak. Uopće, rekla je, nije imala iskustva s ljudima poput mene – prisjetio se Sexon.
Roditelji su sina Vite i kćeri Nore, a Sejo se našalio kako će Vito jednom biti pjevač narodne glazbe. Sad kaže: – Volio bih da bude bilo što samo ne šupak. Svojoj i tuđoj djeci rado govori koliko je važno znanje, zanat. Važnije, kaže, od onoga što stoji na papiru, a ljudima je danas važnije imati papir.
– Kupuju se diplome, ocjene, statusi, a što ćeš s tim ako nemaš znanja? Kod nas to još i prolazi, ali tako ne možeš biti ispunjen, doživjeti pravu radost, uspjeh. Možeš kupiti utakmicu, mjesto na top listi, diplomu, sve se danas može kupiti, ali istinska sreća dođe kad je pobjeda zaslužena, čista i poštena. To im pokušavam usaditi. Nije važna toliko ocjena koliko ono što nosiš u sebi, što si naučio. To će im donijeti sreću – govori Sexon.
Iako već godinama živi u Zagrebu, ostao je blizak s cijelom nekadašnjom sarajevskom scenom. Sarajevo je, priča, mali grad, narodnjaci se druže s rokerima, nema podjela kao u Zagrebu ili Beogradu. Osjeti se to, priča, i u glazbi Bijelog dugmeta, Crvene jabuke, Zabranjenog pušenja, Dubioze kolektiva...
– Osjeti se da nam narodna glazba nije ni strana ni daleka. Kao ni ljudi koji je pjevaju. Rock’n’roll je stanje svijesti, Halid Bešlić je puno veći roker od mnogih mojih kolega – kaže. Surađivao je s mnogima, a među posebnijim kolegama izdvaja Arsena Dedića.
– Uz njega sam shvatio da su veliki oni koji ne izgube glavu, kojima je komunikacija s mlađim kolegama i običnim svijetom prirodna i normalna. Što je zvijezda manja, ima više ega, tjelohranitelja oko sebe. Pravoj zvijezdi poput Arsena ne treba ništa. Nije čudo da je bio toliko obljubljen. Halid je to i danas. Oni su raja – rekao je Sejo.
Kao najtužniji trenutak u karijeri izdvaja pogibiju Zije iz Crvene jabuke 1986. Bio mu je najbolji prijatelj, sjedili su skupa u klupi, Zijo ga je i naučio svirati. Jedan od najveselijih je bio kad je Bosna otišla na Svjetsko prvenstvo. To mu je, kaže, bio razlog za veliku feštu.
VIDI OVO: 7 najpoznatijih plus size modela na svijetu.
VIDI OVO: Ovo je ključ savršenog seksualnog života.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
