Spielberg mu je ljubio broj i rekao da će postati producent

Teška srca primio sam vijest o Brankovoj smrti. Moje su misli s njegovom obitelji i prijateljima, započeo je svoj oproštaj, a prenio časopis Variety, od našega najvećeg producenta Steven Spielberg (72) i nastavio:

- Kad smo se prvi put upoznali kako bismo razgovarali o ‘Schindlerovoj listi’, on je inzistirao da njegove zasluge za film nisu važne. U tom je trenutku zasukao rukav i pokazao mi tetovirani broj iz Auschwitza.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:19

specijal preminuo je branko lustig u 88. godini života

Ostao sam bez riječi. Iz toga vrlo intimnog trenutka rodilo se naše divno prijateljstvo, koje je trajalo gotovo tri desetljeća. Preživio je horor holokausta, njegovo osobno putovanje zapravo je trijumf nade i odlučnosti. Jako će nam nedostajati.

Deset je godina Spielberg čekao da snimi film o holokaustu. Desetljeće prije “Schindlerove liste”, te 1983., shvatio je da nije dovoljno zreo da s 37 godina pretoči takvo stradanje i gnjusan zločin na veliko platno. I vrijedilo je čekanja. U međuvremenu producentski posao odbio je Roman Polanski (86), koji nije bio spreman sudjelovati u snimanju jer je i sam preživio strahote.

A Branko Lustig, koji je živio da bi preživio kao dijete u logoru, nakon toga je živio da se sve “ne zaboravi”. Bio je spreman ispričati svoju priču da se više nikad ne ponovi. Prvi put Lustig je otišao u Ameriku bez supruge i kćeri, no brzo se vratio u Europu. Drugi put u SAD je otputovao s obitelji i tad se prvi put, krajem osamdesetih, odlučio javiti Spielbergu.

- Došao sam u njegov ured, predstavio se, ali uspio sam doći samo do njegove tajnice Ketty Kennedy, koja mi je rekla neka ostavim broj telefona pa će mi se javiti ako me budu trebali - prisjetio se Lustig svojedobno za Gloriju. Javili su mu se tek nakon dvije godine. U to vrijeme, 1992., radio je na filmu “Intruders” o “malim zelenima”. Zazvonio je telefon, javila se supruga i doviknula mi da me trebaju iz Spielbergova ureda.

TUGA I SUZE Russell se oprostio od Lustiga: 'Uvijek ćeš mi biti prijatelj...'

Bio je to njegov direktor Jerry Mulen, koji me pozvao na ručak. Vozač me morao odvesti do restorana jer još nisam mogao sam voziti. Nakon ručka dao mi je scenarij za ‘Schindlerovu listu’. Kad sam je pročitao, pozvali su me na razgovor sa Spielbergom, uz upozorenje da budem kratak, da za mene ima samo pet minuta, jer mora na neki ručak.

Čekao sam ga ni sam ne znam koliko. Kad sam već mislio da nemam sreće i da je otišao na taj ručak, otvorila su se vrata. Dobacio mi je da budem kratak. Ali ostali smo razgovarati sat i pol. Sve me ispitao o danima u logoru, na kraju smo zajedno otpjevali mađarsku pjesmu ‘Tužna je nedjelja’, a kad sam odlazio, poljubio mi je logoraški broj i rekao da ću biti njegov producent. Sutradan sam već imao kancelariju, dobio sam ugovor i počeo raditi kao producent, ispričao je za Gloriju.

Bio je naš najveći producent, bard hrvatske kulturne scene. Uz Dušana Vukotića, jedini Hrvat koji je osvojio dva Oscara, i to upravo za “Schindlerovu listu” i “Gladijatora”. Na pitanje što za njega znače Oscari, rekao nam je 2011.: “Baš ništa. Njihova čarolija je nestala s novim jutrom”.

Nije se naljutio ni na prijatelja Russella Crowea, kad ga je krivo prozvao na dodjeli zlatnih kipića. Kad god je bio u Los Angelesu, ručali su, a skoro je i dao otkaz dok su snimali “Gladijatora”, jer se Russell napio i optužio našeg producenta da je njegovu osobnom garderobijeru dao malu dnevnicu.

- U svojem oskarovskom govoru htio sam se zahvaliti i Branku Lustigu i Bruni DeOlivu. U toj silnoj navali adrenalina pobrkao sam ih i zahvalio se Bruni Lustigu - napisao je Russell na svojem Twitteru.

ODALI MU POČAST U omiljenom Lustigovom kafiću stavili šešir: 'Bio je naš susjed'

Tjedan dana nakon prvog Oscara dobio je Orden kneza Trpimira za 32 godine rada u Jadran filmu.

- Oscar je američka nagrada, te ljude sam upoznao prije sedam godina. A ovaj Orden za mene znači više od zlatnog kipića jer je od hrvatskog naroda, jer mi nitko u tri desetljeća rada nije rekao ‘hvala’ - rekao je Lustig gostujući u “Latinici” 1994. Još više od te nagrade, izjavio je u emisiji, značila mu je Tuđmanova isprika židovskom narodu. To ga je toliko ganulo da cijelu noć nije mogao spavati. Tad se u studiju pojavio u trapericama i flanel košulji. Denis Latin ga je dočekao u smokingu.

- Nakon svih oskarovskih fešta, odijela i bijelih košulja, najbolje se osjećam ovako ležerno odjeven - rekao mu je.

Upravo je u smokingu Lustig odglumio glavnoga konobara u “Schindlerovoj listi”. To je bio, kaže, hommage pokojnom ocu, koji je bio natkonobar u Osijeku.

 - Jednu noć promijenio sam raspored snimanja, a da nisam to rekao Spielbergu. Počeo je padati snijeg, nije imalo smisla ići van snimati. Probudio sam se u dva ujutro, vani je bila neobična tišina, snijeg je padao kao lud. Alarmirao sam ekipu da idemo snimati. Spielberg je poludio, počeo je vikati da je on isto producent i da želi biti u sve upućen.

Kad je došao u 7 sati, rekao sam mu: ‘Gospodine producentu, nemamo glumca, nije stigao’. On pita: ‘Što sad’. Rekao sam: ‘Imam rješenje, evo ja ću glumiti’. Kaže mi: ‘Skini naočale’. Ja sam ih skinuo, a Spielberg kaže: ‘Može, obuci se’ - ispričao je Lustig i rekao kako je, uvijek kad bi došao na mjesto logora, osjećao glad. Spielberg je pristao raditi s njim jer je bio žrtva, jer je bio u Auschwitzu, a i uspio je uštedjeti golemi novac vrlo povoljnim aranžmanima s poljskim partnerima na snimanju filma.

- Potrošili smo šest milijuna dolara, a bilo je predviđeno devet milijuna dolara, uspjeli smo se izboriti da ne plaćamo porez državi, oprostili su nam porez, to je prevagnulo da odemo u Poljsku snimiti film - ispričao je u “Latinici”.

Htjeli su snimati u Zagrebu, ali nisu imali takve objekte, a Spielberg je htio da sve bude originalno dočarano publici.

- Bojao sam se kad smo snimali scene u njegovu apartmanu, na 4. katu stare zgrade. Kad dovedete kameru, rasvjetu, cijela zgrada se ljuljala. Onda smo unajmili 3. kat i pošprajcali smo sve da se ne bi slučajno urušilo, specijalno kad smo snimali scenu na balkonu - prisjetio se snimanja filma kojim je htio, istaknuo je, polako djelovati na svijest ljudi.