Stefan Hertmans u Zagrebu je predstavio roman 'Obraćenica'

Istaknuti flamanski pisac Stefan Hertmans (68) boravio je u ponedjeljak u Zagrebu, gdje je kao gost nakladnika Frakture na tribini Razotkrivanje predstavio svoju knjigu "Obraćenica", povijesni roman temeljen na istinitoj priči o ženi koja je prije gotovo tisuću godina prešla s kršćanstva na judaizam.

Knjigu je objavio nakladnik Fraktura, a prijevod na hrvatski potpisuje Romana Perečinec. S autorom je u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) razgovarao njegov urednik Roman Simić. Istaknuo je kako je riječ o jednome od najcjenjenijih suvremenih flamanskih pisaca, višestruko nagrađivanom autoru romana, priča, eseja, kazališnih tekstova i brojnih pjesničkih zbirki.

Svjetsko je priznanje stekao romanom "Slikar i rat" (2013.) koji je postao međunarodni bestseler i kojim je 2014. osvojio prestižne književne nagrade AKO i Gouden Uil. Knjigu je na hrvatskom također objavila Fraktura, u prijevodu Romane Perečinec, istaknuo je Simić.

- Iza njegovog romana 'Obraćenica' stoji fascinantna priča o mladoj ženi patricijki iz plemićke obitelji koja se potkraj 11. stoljeća zaljubila u mladog Židova, obratila na judaizam i zajedno s njim pobjegla sa sjevera na jug Francuske, da bi ona kasnije, sama s malim djetetom, preko Sicilije i Aleksandrije došla sve do Kaira - rekao je.

- Na kraju, Hertmansovu heroinu ne ubijaju ni nasilje, ni banditi, ni pogromi ni bolesti. Njoj se na kraju događa i finalno je lomi podvojenost; ona je osoba između jezika, imena, između religija, ona je čisto utjelovljenje podvojenosti - napomenuo je Simić.

Hertmans je istaknuo kako je riječ o istinitoj priči za koju je istraživao dvije godine, a prvi poticaj dobio je nakon što je u malome selu Monieux u Provansi u Francuskoj kupio kuću i tamo čuo da se uz selo vezuje legenda o ženi, kršćanki visokoga roda, preobraćenici na judaizam, koja je tu prije gotovo tisuću godina provela šest godina.

- Nisam autor koji traži priče, već priče uvijek nekako nađu mene, a tako je bilo i s ovom, koja me je našla na neočekivani način - rekao je Hertmans.

U tisuću godina starome pismu, koje je u Kairu otkrio, analizirao ga te potom objavio koncem 1960-tih jedan američki profesor, jedan rabin govori o tome kako je židovska zajednica pomogla jednoj ženi u bijegu.

- Počeo sam istraživati, trebalo mi je gotovo dvije godine da s gotovo apsolutnom sigurnošću utvrdim odakle je došla. Tek tada je počelo moje pravo istraživanje, jer sam tek tada mogao istinski zamisliti tko je ona bila - rekao je pisac.

- Nakon višegodišnjih istraživanja taj sam dokument i sam držao u rukama i bio je to za mene izvanredan osjećaj - dodao je.

Radnja romana čitatelja vodi u osvit križarskih ratova, kada se sedamnaestogodišnja Vigdis Adelais, kći napola kultiviranog Normana naseljenog u Rouenu, prolazeći jednoga dana uz ješivu, zagleda u Davida Todrosa, sina glavnog rabina iz Narbonne. Premda njezin otac kritizira potpirivanje mržnje prema Židovima, kad sazna za zabranjenu ljubav, zatvori Vigdis u samostan.

Nakon uspješnog bijega mlada obraćenica uzima ime Hamutal, a premda se čini da će u planinskom mjestašcu Monieuxu naći mir za sebe i svoju djecu, Davida i Hamutal tek čekaju velika iskušenja i tragedije.

Povijesni roman ali i eksperimentalno postmodernistička knjiga

Iako bi se knjiga mogla opisati kao povijesni roman, ona je istodobno na određeni način i eksperimentalno postmodernistička, napomenuo je Hertmans, koji u knjizi koristi postupak dvostruke naracije, pa tako čitatelj istodobno živi s njegovom heroinom, ali i s piscem dok piše svoju priču.

- Razvio sam određeni, specifični, moj vlastiti način pisanja. Ne želim biti pisac povijesnih romana, niti staromodni pisac koji zna sve o svojim likovima – ja želim biti jedan od svojih likova. To znači da ne samo da pronalazim priču o kojoj ću pisati, već da vi čitajući moju knjigu čitate dvije priče istodobno: samu priču i priču njezina nastanka. To dvoje odvija se paralelno - pojasnio je pisac.

Knjigu otvara prizorom dolaska Davida i Hamutal u njegovo selo. "Knjiga počinje tim prizorom; praktički sam ih vidio kroz prozor svoje kućice – tu sam knjigu tamo pisao, jedino sam je tamo i mogao pisati", istaknuo je nadalje Hertmans.

Da bi njegova priča bila vjerodostojna, morao je provoditi opsežna istraživanja, napomenuo je, "jer to nije knjiga samo o djevojci iz mojeg provansalskog susjedstva, već je to ujedno i knjiga o 11. stoljeću".

- Pokušao sam kroz ta istraživanja zamisliti njezin život i ispričati njezinu priču kao da sam je osobno poznavao, ali sam donosio i vlastite zaključke - istaknuo je nadalje. Njegova je opsesija "Antigona" i svoju je glavnu junakinju upravo tako i vidio - "kao Antigonu koja mora platiti za svoju ljubav, a to se i događa". David je ubijen, dvoje djece su odveli križari, a otac je poslao svoje vitezove u potragu za kćeri, koja s jednom bebom na prsima kreće na put bijega preko Mediterana.

- Ono što sam vam dao zapravo je tek moje intimno viđenje njezine sudbine - istaknuo je Hertmans, koji piše po tri verzije svakog svojeg romana i u svaku svoju knjigu unosi elemente autobiografskog.

- Osobito to činim u romanu 'Slikar i rat'. No, kao što je rekao Nabokov – nikada nemojte vjerovati piscu. Ja se držim tog nabokovljevskog principa i zato – nemojte mi vjerovati, ali imajte vjere u mene - poručio je pisac.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

09:49

Zenzacija broj deset | Video: 24sata/pixsell