Vera Svoboda: 'Zbog vjere su mi zabranili pjesme na radiju'

Pjevam još od osnovne škole, a s 15 godina počela sam pjevati na radiju, prepričava Vera Svoboda (81). Nagrađivana pjevačica tamburaške glazbe s radošću se prisjeća djetinjstva u Slavoniji. 

- Moj otac je negdje iz Češke, Moravske, a mama je folksdojčer, no ja sam ipak Slavonka. Odrasla sam u Osijeku. Djetinjstvo pamtim kao jako lijepo jer u Slavoniji je uvijek bilo jako puno snijega - kaže Svoboda.  Bila je članica Osječkog dječjeg kazališta kad ju je Julije Njikoš, tadašnji korepetitor na Radiju Osijek, pozvao na audiciju. Prošla je i postala pjevačica na radiju.

- Emisije su nekad išle uživo, nije bilo presnimavanja. To je bilo vatreno krštenje. Pjevala sam starogradske tradicionalne pjesme. Imam afinitet za tradicionalnu, više nego za zabavnu glazbu - kaže glazbenica. 

Ponosna: Kad god dolazim u Slavoniju u kojoj sam odrasla, srce mi zatitra, kaže Vera Svoboda

U Osječkom je kazalištu glumila Pepeljugu i Snjeguljicu, a paralelno radila na radiju. U Njikoša se zaljubila te nekoliko godina kasnije i udala za tog, od nje 12 godina starijeg, doajena hrvatske tamburaške glazbe. Bili su u braku sve do njegove smrti 2010. godine.

- Moj suprug je najviše radio za mene i uspeo me na pravi put. ‘Ti se samo drži svojeg načina pjevanja i bit ćeš u enciklopediji. Puno zabavnih pjesama ući će u zaborav, a tebe će pamtiti’, govorio mi je. Poslušala sam ga i danas sam u enciklopediji - priča Svoboda. 

Profesorica engleskog jezika

U Osijeku je završila glazbenu školu, nakon čega je na Pedagoškoj akademiji u Osijeku diplomirala anglistiku.Kratko je vrijeme tijekom 1960-ih u Osijeku mijenjala kolegicu te učenicima predavala engleski jezik.

- Svaki moj školski sat trajao je samo pola sata po nastavnom programu. Ostalih petnaest minuta sam pjevala s djecom. Na engleskom, naravno. Riječi se najbolje pamte pjesmom - smatra pjevačica. Učenici su, kaže, jako voljeli takvu vrstu nastave te su plakali kad je odlazila. Njikoš je sedamdesetih dobio posao na tadašnjem Radio Zagrebu te su se odselili iz Osijeka. U Zagrebu je Svoboda snimila i svoju prvu ploču.

Od početka: Vera na Đakovačkim vezovima nastupa od njihova osnutka. U 51 godini niti jedne vezove nije propustila

- Mogu priznati da sam rijetka od živućih pjevačica koja se može pohvaliti da je snimala u počecima Jugotona, koji je kasnije postao Croatia Records - kaže pjevačica sa smiješkom. Sedamdesetih godina dala je intervju za Glas Koncila, zbog čega su je nakratko počeli cenzurirati.

Izokrenuli joj trobojnicu

- Skinuli su me s programa bez obzira na to što mi je suprug bio urednik na radiju. Nitko nije smio puštati moje pjesme - prisjeća se Svoboda.

Tijekom Hrvatskog proljeća imala je problema zbog isticanja domoljublja.Publika ju je 1971. izabrala za najbolju pjevačicu tradicionalne glazbe, a kad je tjednik objavljivao njezinu fotografiju, sliku su okrenuli zrcalno kako bi izmijenili crveno-bijelo-plavu hrvatsku trobojnicu.

Domoljubne pjesme su poziv

- Mislim da su to svjesno napravili. Te godine u novine nisu smjeli staviti crveno-bijelo-plavu trobojnicu - napominje pjevačica. Žao joj je što se danas malo pozornosti pridaje tamburaškoj glazbi.

- Tradicionalna glazba se, nažalost, počela omalovažavati. Tambura je instrument koji može sve svirati. Žao mi je što se ne radi na izbacivanju onoga što ne valja. Treba gledati i na kvalitetu. Danas ne postoji filter, nego ljudi sve puštaju. Krivnja je to mnogih kritičara koji tamburu bacaju sa strane - smatra Svoboda.  Mladim glazbenicima poručuje neka samo ustraju na svojem putu i neka ne budu previše zahtjevni. 

- Neki danas samo pitaju koliko će love dobiti, ali najvažnije je biti kvalitetan. Kad imaš talent, moraš još i vježbati kako bi ga ostvario - objašnjava pjevačica koja je slavonske pjesme pjevala ne samo u Hrvatskoj, nego širom svijeta.

Nekoliko godina prije rata trebala sam nastupati na novogodišnjoj emisiji Televizije Beograd. Došla je kostimografkinja i pitala me zašto ne skinem ‘šareniš’ koji nosim oko vrata. Rekla sam joj da svoju izvornu nošnju mogu nositi samo s dukatima. Poslije me nisu zvali, prisjeća se Svoboda. 

Nikad nije otkazala koncert

Tijekom Domovinskog rata bila je aktivna u svojem pozivu, a to je pjevanje domoljubnih pjesma. Pjevala je širom svijeta, ali i na ratištu.

- Nikad me nije bilo strah, ni kad sam iz blizine gledala kako gori crkva sv. Lovre u Petrinji - kaže. Iz osječke Žute podmornice dizala je moral braniteljima nekoliko metara dalje.

- Kad sam nastupala u Stankovcima, rekla sam ljudima da znam da ću opet ondje doći pjevati. Kao da sam imala priviđenje, za nekoliko mjeseci Stankovce su oslobodili. Vojnici su nakon oslobođenja autom došli po mene da im održim koncert - prepričava pjevačica.

Svoboda je, uz Ružu Pospiš Baldani, bila prva pjevačica koju je predsjednik Tuđman odlikovao Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za posebne doprinose kulturi.

- Ne znam više ni gdje su mi sva ta priznanja koja sam dobila - priznaje legendarna pjevačica. Ponosna je, kaže, što je ostala dosljedna tradiciji i kvaliteti. 

Dugu karijeru obilježilo je puno suradnji

- Uvijek me veseli početak ljeta, kad znam da ću ići u Slavoniju te uživati u narodnim nošnjama, kolima i pjesmama koje nam sela priređuju. Željela sam se vratiti u Osijek, ali djeca su mi u Zagrebu. Ipak, danas barem autom nije problem otići - objašnjava Svoboda. Posebno je vesele Đakovački vezovi, na kojima nastupa od prve manifestacije, već 51 godinu. 

- Kad god dolazim u Slavoniju, uvijek mi srce zaigra - priznaje Vera. Nakon koncerta u osječkoj crkvi Preslavnog Imena Marijina župnik ju je iznenadio poklonivši joj krsni list.

- U toj sam crkvi krštena kao Veronika Marija. Ipak, svi me zovu Vera - objašnjava. Nekoliko godina zbog operacije srca nije mogla nastupati.

- Nekoliko godina sam razmišljala o operaciji, a potom mi je doktor rekao da ili ću na operaciju ili je gotovo. Mislim da sam dobro odlučila. Operirala sam srce, imam metalni zalisak i pacemaker, ali idem dalje - hrabro će pjevačica. Ni sad joj nije teško pjevati.

- Ponekad govorim malo promuklo, primjerice kad popijem hladnu vodu, ali kad pjevam, kao da me anđeli drže - tvrdi. Ne sjeća se kad je zadnji put imala koncert, ali zato redovito nastupa na humanitarnim priredbama jer voli pomagati drugima.

- Volim se pripremiti za koncert, bitno mi je kako ću izgledati. Ne upjevavam se previše, ali radim probe s tamburašima - otkriva nam Vera, koja nikad u karijeri nije odgodila koncert.  Danas vrijeme provodi s praunucima. Odina (10) vodi u školu, a Gei (2) rado pjeva.

- Među stranim pjevačima mi je najdraža Adele, a od domaćih volim Miju Dimšić. Kad me Jacques Houdek pitao može li snimiti moje pjesme, rekla sam mu kako mi je to čast - zaključuje.