Televizijski glumački rad je kao rad na baušteli. Rano dizanje i maratonske smjene, ali to volim

Televizijske serije obilježe glumce, to je taj rizik posla? Pojma nemamo što je s aromom takvog iskustva. Uz takav pozdrav počinjemo razgovor sa Sarom Stanić, “Marinom” iz televizijske serije “Crno-bijeli svijet”, za široki krug publike. Rođena 1985., igrala je u toj seriji kao u stilskoj epohi koju fizički ne poznaje, to je već zabavno nama starijima. Nije joj uloga Marine prva televizijska, igrala je, primjerice i u seriji “Mamutica” i “Ko te šiša” ali i u filmovima, od kojih izdvajamo “Nije sve u lovi” Darija Pleića i “7 seX 7” Irene Škorić. Ali, nekako, dojam je da je Sara Stanić najprije kazališna glumica, a takav habitus vodio ju je i na studij kazališne režije u Beograd. Trenutno režira i glumi u dvije predstave u rodnom Zagrebu: nezavisne produkcije, naravno. Zašto “naravno”, o tome razgovaramo, jer je razlika između stalnoga glumačkog angažmana i redateljsko-glumačke slobode u izboru posla našoj sugovornici neizmjerno važna. Kao i teme koje bira za svoj kazališni rad i koje ju strastveno zaokupljaju.