Show

Komentari 28

Zvijezda Crno-bijelog svijeta: '80-e mi izgledaju poput bajke'

Zvijezda Crno-bijelog svijeta: '80-e mi izgledaju poput bajke'

Ljudi nisu bili cijelo vrijeme dostupni, hodali su slobodno, bez mobitela i Google Mapsa, kaže Sara Stanić, zvijezda ‘Crno-bijelog svijeta’, zbog koje su se gledateljice prisjetile mladosti

Krenula je nova, četvrta sezona serije “Crno-bijelog svijeta”. Među mnogim iznenađenjima Marina će postati gospođa Kipčić. Sara Stanić, koja glumi Kipinu fatalnu ljubav, jednostavno briljira kao Marina.

Gledatelji prate njihove svađe i mirenja... Zbog njezine glume mnoge su se gledateljice prisjetile mladosti, stajanja pred Kavkazom, prvih velikih ljubavi, ludih druženja... Sve to su razlozi zašto glumicu zaustavljaju po ulici i oslovljavaju je s - Marina. Sara itekako ima razloga biti zadovoljna svojim likom.

POGLEDAJTE VIDEO: Izrezane scene Crno-bijelog svijeta

Znam da iza sebe imate i filmova i serija, no je li Marina ta? Uloga koja vas je već sad obilježila?

Ako je, drago mi je, mogla sam i gore proći. Mislim da me sigurno odgojila profesionalno, ali za obilježavanje nisam sigurna jer svako toliko se iznenadim da me netko gledao u kazalištu ili u nečem drugom i da mu je to ostalo kao ‘šifra’ pod kojom me pamti. Vrijeme će pokazati jesam li u pravu.

Kako ste se spremali? Tko vam je pomogao tako dobro se “ufurati” u Novi val?

Kulenović i Mirković, muzika i ‘sekcija’ kostima i make-upa: Ivana Zozoli, Sanja Hrstić, Sofija Štritof, a prije njih Asja Novaković i Slavica Šnur, te djevojke su mi složile više od pola uloge. Onda je jako lako povjerovati da si negdje drugdje kad rekvizita nabavi stara pakovanja cigareta, kad izvuku stare telefone, kad za potrebe snimanja isprazne ulice od novih automobila. Uglavnom, puno ljudi radi da bismo mi bili uvjerljivi u kadru.

Jeste li tijekom snimanja pomislili da ste svjedok divnog vremena? Ili požalili što ste se “kasno” rodili?

Mislim da sam se rodila točno kad sam trebala, ali da mi je ko glumici super snimati neku epohu - je. Divno je. Pogotovo mi je drago da je točno ta epoha zbog publike i kad smo mi točni u toj epohi - ponovno zbog publike, pojedinci inzistiraju na dokumentarističkoj točnosti, a mi smo ipak igrana serija.

Kako vam sve to izgleda iz perspektive danas mlade žene? Iz tako užurbanog tempa života? Bajka? Ili...?

Izgleda mi kao neka bajka da ljudi nisu bili cijelo vrijeme dostupni. Da su hodali slobodno, bez mobitela, bez Google Mapsa. A za žene... Mislim da se za žene jedino promijenilo da se sad o njihovoj količini posla i doma i izvan kuće više priča. Broj obveza je isti, a nadam se da će buduće generacije moći pričati o promjeni.

Ima li danas (izuzmimo period korone) takvih zabavljanja? Idola?

Sigurno ima, mada vjerojatno nisu na ulici nego online. I nisam sigurna da nam da dostupnost svega nije zapravo štetna.

U to vrijeme nakon polnoćke u Palmotićevoj išlo se u Saloon, tamo se pjevalo, slavio Božić do ranih jutarnjih sati, pa onda na kućne tulume. Doma se s Badnjaka dolazilo otprilike na božićni ručak. Ima li toga danas?

Izuzev ove godine nadam se da ima, da će biti opet. Nekoliko sam Božića imala upravo taj raspored.

Kako izgleda Božić kod vas doma? Tko kiti bor? Tko sprema večeru?

Iz velike sam obitelji i naš mehanizam je složen i izložen naglim promjenama. Jedino je konstanta da ja koja nemam živaca za strpljive sitne poslove, rezuckanja, ukrašavanja upravo to uvijek dobijem. Peh ili urota? Ne zna se. Obično je tata zadužen za simultano okretanje ražnjeva u više kućanstava praćeno uvijek razgovorima o kako, kojom brzinom, treba li dosoliti, a mama za ove unutarnje aktivnosti koje uključuju i kuhanje i YouTube - mama sluša koncerte dok ‘kolačira’.

Imate li osjećaj da će nam ove godine korona ukrasti Božić?

Božić će mi ove godine biti u tome da mi je obitelj zdrava, makar je vidjela samo iz daljine.

I sami ste preboljeli koronu. Kako iz te perspektive gledate na nevjernike, one koji misle da je riječ o svjetskoj uroti?

Moja preboljenička perspektiva je doista nevažna naspram perspektive naših radnika u zdravstvu. Zbog njih sam jedino žalosna/ljuta da ljudi ne vjeruju u covid. Posebno sam alergična na argument da samo stariji umiru – moj organizam ne može uopće pojmiti tu surovu logiku.

Jeste li među onima koji jedva čekaju da 2020. ostavi iza sebe?

Jesam, ali samo zbog solidarnosti s kolegama, ja doista moram biti zahvalna 2020. za predstavu koju sam u Beču glumila, za snimanje u Zagrebu, za kratki film, za rad na Akademiji. Te mi stvari malo svijetle u ovom što nas okružuje.

Što sami sebi želite u 2021.?

Slobodu putovanja.

Najčitaniji članci