Zvijezda turske serije: Ni dijete ne može spasiti užasan brak

Prve uloge imala je već sa šest godina, a zbog tako ranog ulaska u svijet umjetnika, glumica Ceyda Ates (31) kaže da je brže “stala na noge” i naučila se brinuti za sebe. Uloge su se samo nizale, ali popularnost je stekla 2011. zahvaljujući seriji “Djevojka imena Feriha”, koja je bila vrlo dobro prihvaćena i u Hrvatskoj. U toj je turskoj seriji glumila okrutnu Hande, zbog čega ju je i vlastita majka često “kritizirala”.

Unatoč ulozi negativke, na setu serije svi su se odlično slagali, a neke je čak nazivala i braćom. Da je spremna na sve, glumica je dokazala kada se prije dvije godine udala i odselila u Ameriku. Nakratko je “zaledila” karijeru, ali ondje, tvrdi, istinski uživa. Udaljenost i vremenska razlika sve im otežavaju, ali to je bila odluka koju su dugo vagali i drago im je što su tako odabrali. Nedavno je otkrila da je trudna tri mjeseca i da čeka djevojčicu. Glumicu trenutačno gledamo u novoj seriji “Dijete”, koja se emitira na Novoj TV.

“Dijete’’ je vrlo slojevita i isprepletena dramska priča. Što vas se u toj priči od samog početka dojmilo?

Svi likovi u priči proživljavaju odjeke pogrešaka koje su počinili drugi. Za mene su vrlo važne spone koje te likove vežu i istine na kojima uspijevaju ustrajati.

Radnja serije vrti se oko Efea, no i Šuleina je priča sama po sebi drama. Kako vi gledate na njezino putovanje?

U životu se događa svašta. I sve je za ljude. Postoje i oni koji, nažalost, moraju birati kao Šule. Ja je, dok glumim, iskreno ne propitkujem puno. U svakoj situaciji trudim se uspostaviti empatiju i shvatiti je.

Iako glumite negativku, može vas se promatrati i kao žrtvu. Primjerice, to što je Šule odabrala udati se za osobu koja u nju nije zaljubljena samo je po sebi vrlo žalosno.

Nisam sigurna možemo li za Šule zapravo reći da je negativka. Mislim da bi se o tome dalo raspravljati. Zbog toga je moguće da gledatelji pomisle da je žrtva. No ja je promatram kao cjelinu u kojoj se nalazim. A dijelom i kao pitanje akcije i reakcije. To mi je pomoglo da se bolje uživim u njezin lik.

Jeste li se kad zapitali biste li vi to činili, biste li mogli osjećati tako bezuvjetnu ljubav prema nekome tko u vas nije zaljubljen?

Naravno, to je vrlo teška situacija. Nikomu ne želim da mora osjetiti takvo što, pa ni sebi.

Ako uzmemo u obzir da postoje žene koje ni djeci koju su same rodile ne mogu biti majke, kako ocjenjujete ono što Šule osjeća prema Efeu?

Šule do rođenja vlastita djeteta na Efea gleda kao da mu je rođena majka. No poslije teret svega počinje osjećati na svojim ramenima. Osjeća da je ostala sama. Najveći faktor koji ju je doveo do te točke jest nedostatak potpore. Ona ga zapravo jako voli. No bori se za opstanak, a to nehotice otežava i Efeovu priču.

Zapravo se i u stvarnom životu često događa da ljudi imaju dijete samo kako bi osigurali brak.

Da, nažalost, no smatram da stvaranje tako velike odgovornosti kao što je dijete kako bi se osigurao brak nije nimalo ispravno. Ako brak ne valja, šteta je djeteta. Kad neke stvari puknu, nije ih lako popraviti. U te uvjete pogrešno je još uključiti i dijete.

Hoće li se, po vama, Šule u budućnosti predati dobru ili zlu?

Svaki nastavak ima drukčiju dinamiku od drugih. Ja sam, dok sam čitala scenarij, uvijek jako uzbuđena i stalno ih zamišljam. No ne mogu reći ništa konkretno o tome kamo će je njezino putovanje odvesti.

Od šeste godine snimate serije. Što vidite kad se osvrnete?

Prije svega, vidim Ceydu koja još nije izgubila dijete u sebi. Trudim se biti dobronamjerna, baš kako dijete gleda na svijet i razmišlja.

Što se po vama treba dogoditi da bi čovjek u punom smislu bio zadovoljan životom koji živi ili uspjesima koje je postigao?

Mislim da čovjek, ako si postavlja ostvarive ciljeve, može biti zadovoljan uspjesima. Naravno, ako stalno obnavlja te ciljeve. Ja sam više puta postigla ciljeve koje sam si postavila i u tom sam smislu sretna. No ciljeva je još puno.

Do danas smo vas uvijek gledali u ulogama negativke. Ima li to veze s time što ste plavuša?

Da, mislim da u Turskoj postoji takva percepcija. Ali ja zapravo nisam glumila samo uloge negativki. Naprotiv, moji zadnji projekti bili su prilično drukčiji likovi. Među njima se, na primjer, nalazila i vrlo nevina djevojka sa sela.

Kakva bi vam sada uloga probudila glumački apetit?

U budućnosti bih žarko željela raditi na komediji. Vidjet ćemo što život nosi...

Što je, po vama, najveća razlika između braka i udvaranja?

Zapravo razlike nema. Opet nosiš iste osjećaje i istu odgovornost. Brak je po meni samo kruna veze.

Što je najveća žrtva koju možete podnijeti za neku osobu?

Mislim da čovjek vrlo teško može znati što bi učinio u nekoj situaciji dok je ne doživi i iskusi. Zato bi sve što bih rekla bile prazne riječi. U životu je sve moguće. Mislim da bih učinila ono što bi trenutačna situacija i uvjeti zahtijevali.

Što je najveća žrtva koju je netko podnio za vas?

Moja najveća dragocjenost u životu je, naravno, obitelj, koja je od rođenja uza me i uvijek će biti tu. Moja obitelj uvijek je podnosila najveće žrtve za mene, bezuvjetno. Kao i moj suprug.

Tri stvari koje vam u životu padnu na pamet kad kažete: “Baš mi je drago što sam to učinila”?

Moj posao, brak i sva bića kojima sam nekako pomogla i dirnula ih.

Nešto za što biste rekli: Da bar to nisam učinila?

Svatko u životu žali zbog nečeg. Mislim da je važno to shvatiti i ne ponavljati pogreške.

Godine 2018. udali ste se za Bugru Toplusoya i preselili u Ameriku. Kakav ste život ondje stvorili za sebe?

Dani su mi ugodni i ispunjeni. Ja sam tip koji nikad ne sjedi prekriženih ruku. Idem na poduku kod glumačkog trenera Rodneya Rowlanda. Crtam i slikam, nadam se da ću imati i izložbu ovdje. To si jako priželjkujem. Profesionalno jašem, pa tako i u Americi. Želim ondje dobiti licencu. Sport je ionako uvijek prisutan u mom životu. Moj muž Bugra i ja putujemo i otkrivamo nova mjesta. Prilično nam je lijepo, a uskoro nam stiže i beba, naša djevojčica.

Što vas je natjeralo da se toliko zaljubite i toliko vas zaslijepilo da se preselite u drugu zemlju?

Prije svega, jako sam se pouzdala u supruga. Nisam sumnjala u to da će naša sreća opstati u svim uvjetima. A i oduvijek sam htjela živjeti u Americi.

Jeste li se kad brinuli da bi to mogao biti hendikep u vašem poslu?

Naprotiv, to je bio period u kojem sam planirala pauzirati. Samo sam napravila nešto dulju pauzu nego što sam planirala. No kad se sad gledam, bolje vidim što mi je taj proces donio, a i reakcije koje stižu su u tom smjeru. Zato sam vrlo zadovoljna svojom odlukom.

Što po vama osobu čini seksepilnom? Smatrate li za sebe da ste seksi? Neko vrijeme radili ste i kao model...

Seksi po kome i po čemu? Ja za sebe zaista ne mislim da sam seksi. Mislim da osobu privlačnom čini znanje, samorazvoj, govor, ako zna gdje se kako treba ponašati i ako je osoba koja u svojoj okolini budi poštovanje. Vrlo je važno da poštuje sebe i sva živa bića, kao i da je suosjećajna. Po meni, ako osoba to nema, ništa drugo baš i nije važno.