Čim grane sunce, društvene mreže i medijski prostor preplave "pusti kapetani" koji more gledaju isključivo kroz prizmu zabave, koktela i statusnog simbola. Nažalost, more nije igračka. Ono ne prašta bahatost, neznanje i ignoriranje osnovnih pravila plovidbe. Svjedoci smo apsurdnog sustava u kojem kontinentalci – ljudi koji more vide tjedan ili dva godišnje – tečajve za voditelje brodica polažu u učionicama stotinama kilometara udaljenim od najbliže obale. Dobivanje dozvole u nekom uredu na kontinentu, često bez ijednog sata stvarne praktične nastave na valovima i bez osjećaja za brod, postalo je stvar puke birokracije i uplate obojene laganim ispitom. Rezultat takve politike gledamo danas. Ljudi s papirnatim "znanjem" sjedaju za kormila moćnih plovila, nesvjesni što znače morski tjesnaci, kako se ponaša katamaran u punoj brzini, niti tko koga u uskim kanalima poput Splitskih vrata mora propustiti.