Subašić: Smijenili smo Štimca i Kovača, pa dokle više tako...?

Razlika igranja za Monaco i bilo koji drugi veliki klub je u tome što u Monacu nema pritiska, ovdje ni Messi ne bi bio zvijezda jer svakodnevno po gradu možeš sresti Hamiltona, Federera, Đokovića, kaže Danijel Subašić, koji je u tri i pol godine života u Kneževini izgradio kultni status među navijačima Monaca.

No Monaco je puno šira priča od šačice ljubitelja nogometa, 45.000 žitelja Kneževine, zbijenih na svega 2 km kvadratna, zarađuju prosječno 130.000 dolara, pri čemu nogometaši nisu ni blizu vrha ljestvice po zaradi.

- Ne mogu se požaliti na primanja, ali od zarade ne mogu kupiti nekretninu u Monacu. Stan od 60-ak kvadrata stoji 2,5 do 3 milijuna eura, parkirno mjesto u zgradi 500.000 eura. Cijene su astronomske - kaže Subašić, koji uživa u anonimnosti jer stanovnici Monaca i nisu pretjerano ludi za nogometom. Pa čak ni onim vrhunskim.

Utakmicu Europske lige Monaco-Tottenham gledalo je oko 7000 gledatelja na Stadionu Stade Louis II., koji prima 18.000. Najbučnija je skupina koja se naziva Ultras Monaco, grupica od 200-tinjak srednjoškolaca iza jednog transparenta, koja s vremena na vrijeme zaplješće i izvikne pokoji slogan. Uglavnom "Su-ba, Su-ba" nakon dobre intervencije našeg golmana.

Dok smo prolazili gradom i u kafiću, nitko se nije osvrtao za igračima Monaca. A kakav je to klub, vidi se i na prvi pogled. Od samog stadiona, do tretmana posjetitelja. Svakog gledatelja na ulazu dočeka crveni tepih, hostese u uniformama kakvih se ne bi postidjele ni najbolje svjetske aviokompanije, igrači u klupskim odijelima dolaze na utakmice, a u ložama se, uz ostale delicije, servira kavijar!? Čak i u restoranu za medije.

- Monaco je klub koji jako drži do sebe i do prezentacije, sve je na najvišem nivou. Kako i ne bi bilo kad su u dva zadnja prijelazna roka, na prodajama Jamesa, Martiala, Kondogbije, Kurzawe, Abdennoura, Carasca, Ocamposa i drugih zaradili preko 200 milijuna eura. I opet imamo konkurentnu momčad. Ne više za vrh i Ligu prvaka, ali smo dobri, s puno mladih talentiranih igrača - pojašnjava Subašić, koga suigrači obožavaju.

- Subašić je sjajan golman, jedan od stupova ovoga Monaca i sigurno da je i nama u obrani lakše kad znamo da će on pokupiti sve što prođe. A Mario? Jako mlad i jako talentiran. Jako talentiran! Ima mogućnost jednoga dana postati vrhunski igrač i sve je na njemu. Ako bude radio i napredovao, jednoga dana sigurno može igrati u Chelseaju - kazao je nekadašnji igrač Chelseaja, danas stup obrane Monaca, Ricardo Carvalho.

Doista, iako nije igrao protiv Tottenhama, i Mario Pašalić uživa status zvijezde Monaca. Oko stadiona na svakom su koraku plakati koji pozivaju gledatelje na utakmicu, a na njima je lik Marija Pašalića.

- Jednu utakmicu odigram 90 minuta, drugu sam na klupi, treću na tribinama. I tako u krug. Trener Jardim jako puno mijenja, svi su u sličnom ritmu, tako da se ne uzbuđujem previše. Sezona je duga, ima puno utakmica i sigurno da ću dočekati svojih pet minuta - kaže Pašalić, koga su s tribina bodrili djevojka, majka i otac. S neizbježnim šalom Hajduka.

A Subašić i Pašalić zatekli su nas s pitanjem što ima novoga u Hajduku, odmah u mix-zoni. Sve ih zanima.

- Dobri su, mladi, ima dosta dobrih igrača. Kad su me u klubu pitali za mišljenje o Pašaliću, pitali su me i o Vlašiću. Mali je čudo, on bi sada komotno mogao igrati za Monaco, nevjerojatno je koliko je zreo i dobar za svoje godine - rekao je Subašić, čija se riječ sluša u Monacu. Njegova preporuka znači puno.

- Suba mi je puno pomogao, znam da je njegova riječ bila presudna, a pomaže mi i sada, da se snađem u gradu, u klubu... Stvarno, svaka mu čast - kaže Mario.

Pitanje reprezentacije bolno je za obojicu. Subašića zbog rezultata, Pašalića jer ga izbornici uporno zaobilaze.

- Prošle godine bio sam standardan u Elcheu, ove sam opet dobro počeo sezonu u Monacu i nadam se pozivu. Valjda ću ga dobiti, ali dok mogu igrati za U-21 reprezentaciju, sve je dobro - kaže Pašalić.

- U reprezentaciji sam od 2009., pamtim vremena kad smo bili kult, na žalost danas više nije tako. Pogotovo ako se nastavi sa smjenama izbornika. Smijenili smo Štimca, smijenili smo Kovača, dokle tako?

Ipak, vjeruje kako još nije gotovo.

- Nadamo se najboljem, nadamo se Francuskoj. Svjesni smo gdje smo pogriješili, još to možemo ispraviti, a ja ću zamoliti El Shaarawyja da nam malo pomogne... - nasmijao se Subašić, koji se nije čuo s novim izbornikom.

- Čuo sam se s Marijanom Mrmićem, njega znam od ranije.