'Amerikanci i Englezi nas zovu, ali želimo ostati u Hrvatskoj...'

Patrik i Anton imali su dvije godine. S ocem Davorom šetali su osječkim mostom, kad su obojica pogledala dolje.

U hladnoj Dravi netko je veslao.

- Hoću to - povikao je jedan od braće.

Tu je sve počelo. Na 17. rođendan osvojili su svjetsko zlato, a sad, godinu poslije, i europsko.

Braća Sinković, Valent i Martin, pokorili su veslački svijet, a na isto se, vjerujte na riječ, spremaju i braća Lončarić, Anton i Patrik.

Iako će u kolovozu tek napuniti 18 godina, već imaju europsko i svjetsko zlato. Sinkovići su od njih stariji 12 godina, ali dobri su prijatelji, koji su i trenirali zajedno.

Anton i Patrik imaju “kostelićevsku” želju za treniranjem.

- Ljeti voze bicikl, 100 kilometara na dan, a zimi odlaze na nordijsko trčanje. Na dan 30 kilometara. Ma, nije to njima ništa, nikad nisu propustili trening - kaže tata Davor.

Grad Osijek je održao riječ i nabavio braći novi čamac, a dobili su i fizioterapeuta.

Njihovi rezultati odjeknuli su svijetom.

- Stigle su ponude s američkih sveučilišta Yale i Pennsylvania te s britanskog Oxford Brooksa. Plaćeno bi nam bilo školovanje i smještaj. Ali želimo ostati u Hrvatskoj, u našem Osijeku, natjecati se za Hrvatsku, jer nam veslanje tako može ostati u ljubavi u kakvoj i jest, da nam se ne pretvori u nešto drugo - kaže nekoliko sekundi stariji brat Patrik.

Obojica su učenici 3. razreda Opće gimnazije, a kako u šali kaže tata Davor:

- Za trening im se nikad nije problem ustati, a za školu je ipak nešto teže...