Astrid Joha Bilić (10) rođena je u Kongu i posvojena je kao petogodišnja djevojčica. Doprvakinja je Hrvatske U-10, bez pomoći HTS-a, Grada... Omiljena je u Zadru i velika je radnica, čak i u gipsu je dolazila na trening!
Astrid - nova teniska nada: Ma kakve štikle, ja sam sportašica
Jedva se branimo od ponuda trenera i agencija. Sad nam je Bollettierijeva akademija nudila da dođemo, da je sve besplatno osim puta. Odbili smo, jer taj put košta nas kao pola godine troškova za Astrid, a što će ona u ta dva tjedna dobiti?
Priča je to o Astrid Joha Bilić (10). Teniska priča. No životna je priča te djevojčice rođene 30. prosinca 2008. puno više od tenisa.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Astrid je rođena u DR Kongu, a kao petogodišnju djevojčicu posvojila ju je Vesna. Astrid je ubrzo počela igrati tenis, a danas se o njoj brinu trener Goran i njegova supruga Sandra Krneta, koja vodi brigu o njezinoj karijeri marketinški, PR-ovski... Svi zajedno funkcioniraju kao složna i uspješna obitelj.
Ime Astrid djevojčici je dala biološka majka, dok je Joha djevojačko prezime mame Vesne. U utorak je osvojila srebrnu medalju na PH do 12 godina u Rijeci, pobijedila je i nećakinju Ive Majoli, ali i upoznala NK Rijeku, koja je podupire.
- S 10 godina igra i protiv 14-godišnjakinja. Ali ona je prije svega dijete i ne želimo je potrošiti, da se s 14, 15 zasiti tenisa i putovanja. Zato još ne igra turnire u inozemstvu, to bismo krenuli od iduće godine. Ali za to treba novca... - priča Sandra Krneta i dodaje:
- Ne zalijećemo se na ponude trenera i agencija, tu joj je najbolje, a ona u svemu uživa, sve joj je kao igra i samo se smije.
Astrid je veliki potencijal.
- Visoka je 170 cm, samo prošle godine narasla je 20 cm, a ima broj noge 44! Ja joj kažem ‘Lako ću ti ja naći tenisice 44, ali kako će ti mama naći štikle?!’ A ona mi odgovori ‘Pa ja neću nositi štikle, ja sam sportašica!’ Jako je skromna, pristojna, omiljena i velik radnik. Kad je došla na prvi trening, bila je katastrofa. Ali moj je suprug rekao da će postati najbolja. Jer je radnik. A kad je nastupala na velikom dječjem međunarodnom turniru u Šibeniku, na kojem je nekad nastupao i Goran Ivanišević, Martina Hingis..., prva je nagrada bio bicikl. I kad su je pitali hoće li osvojiti bicikl, ona je rekla ‘Nisam ja došla zbog bicikla nego igrati tenis. Bicikl imam i doma, a ne mogu voziti dva!’
Trenira svaki dan.
- Ali u grupi. Nekad s 2-3, nekad s 10-15 djece. A onda trener procijeni hoće li ostati još pola sata-sat individualno, ovisno o tome kako je raspoložena, je li imala lošiji dan u školi ili nešto tako. Ili je, pak, u ‘modu’ za trening. Nema oštrih treninga, moramo jako paziti i na zdravlje. Velika nam je pomoć Kenneth Fuller, kiropraktičar koji je došao iz SAD-a i radi s puno sportaša. On joj besplatno daje tretmane, “poštela” je nakon turnira, a ako osjeća neku bol, ona kaže: ‘Moj dok će to riješiti’. Kiropraktika je važna, Ljubičić i Navratilova nisu nikamo išli bez kiropraktičara. I Astrid nema ozljede.
Financijski, sve je to zahtjevno.
- Nemamo podršku HTS-a, niti smo je tražili. Ima stipendiranih tenisača U-12, ali... Ne, ni od Grada i županije nemamo financijsku podršku, snalazimo se sami. Astrid je najmlađa igračica koju Wilson sponzorira opremom, jedna modna marka odjeće nam se javila da ih reklamira...
Astrid je završila 4. razred, a obrazovanje im je vrlo važno.
- Mi smo se odlučili na drugačiji put, ne izostaje puno sa nastave, ne putujemo, a napreduje. Od koga smo to vidjeli? Sestre Williams! Otac ih stvorio izvan akademija, igrale su lokalne turnire, ne profesionalne, da ih sačuva jer se nagledao bolesnih ambicija roditelja i trenera.
Bez treninga ne može.
- Jedan je naš trener nedavno rekao da igra kao 16-godišnjakinja. Treba je tjerati s treninga. Ali pubertet je pred nama, tek ćemo vidjeti kako će to proći. Zasad nikad nijetražila da nešto preskoči, čak i kad je slomila nogu, u gipsu je dolazila na trening, uzela stolac i gledala, kao taktički trening!
Bila je skupljačica lopti na dva meča Davis cupa u Zadru, kao i na WTA turniru u Bolu.
- A kad ju je organizator pitao kad će i ona nastupiti, rekla mu je: ‘Za pet godina! Na Wimbledon ću sa 16, 17, pa s 15 mogu na Bol!’
Mami Vesni je treće dijete, ima dvoje starije biološke djece.
- Astrid joj zna reći: ‘Mama, najbolje je da si mene treću rodila, ovi su već veliki pa možemo više vremena provoditi zajedno. I imamo madež na istom mjestu, vidiš da si mi mama!’ Ima lijepe uspomene na djetinjstvo. Hrvatski je lako i brzo svladala, uči i francuski - priča Sandra Krneta.
Dok mala-velika Astrid jedva čeka novi trening. I oduševljava sve oko sebe svojim osmijehom, šarmom, zadarskim dijalektom. I tenisom.