Sport

Komentari 1

Aurel Benović: Medalja je za djevojku i mamu, one me potiču i kad mi se baš ne da na trening

Aurel Benović: Medalja je za djevojku i mamu, one me potiču i kad mi se baš ne da na trening

Mama nije dala da prestanem, iako su odricanja bila ponekad i prevelika. Želio sam ići van s prijateljima, ali bih nakon treninga obično za to bio preumoran. Ona me uvjeravala da se talent ne smije odbaciti, priča europski doprvak

Tek mu je 20 godina, ali iza sebe već ima brojna odličja. Prije godinu dana bio je zlatni u Mersinu, a sada je postao europski doprvak. Ova velika nada hrvatske gimnastike je Aurel Benović iz Osijeka, koji od malih nogu trenira gimnastiku u Gimnastičkom društvu Osijek Žito.

Iako je briljirao i kao kadet, u seniorsku je konkurenciju ušao prošle godine i odmah dokazao svoju vrhunsku kvalitetu. Osvojio je broncu na Svjetskom kupu u Kopru te prvo zlato u svojoj međunarodnoj karijeri na Svjetskom kupu u Mersinu 2019. godine.

Zadnji puta je nastupio u Bakuu prošle godine, a potom je imao problema s ozlijedom leđa pa mu je stanka nastala zbog pandemije Covida dobro došla da se oporavi i vrati pripremama.

Odlučio je usavršiti i preskok, koji je trenirao do svoje 11. godine, a sada mu se ponovo vratio. U posljednjem danu 34. Europskog prvenstva u Mersinu gledateljima i sucima priredio je pravu gimnastičku senzaciju i osvojio srebro.

- Iskreno, nisam još ni svjestan što se zapravo događa. Moram prespavati da sredim dojmove. Sve u svemu, medalja je oko vrata, a upravo ova za mene ima posebno značenje i vrijednost. Nadam se i želja mi je ostati konstanta i biti u borbi za finale i medalje na svim velikim natjecanjima u budućnosti. I da, naravno, konkuriram najboljim parterašima svijeta i Europe - rekao nam je Aurel nekoliko sati nakon proglašenja najboljih.

Prima čestitke iz cijele Hrvatske, posebno iz svog Osijeka, a osobito su njime ponosni i već etablirani osječki atletičari Robert Seligman i Tomislav Marković.

Benović ne krije da je natjecanje rame uz rame sa svjetskim imenima bio izazov.

- Samopouzdanje je najbitnije, a toga mi ovih dana, posebno danas, nije manjkalo. Znao sam da to mogu pa je i ovo srebro vjerojatno rezultat toga - dodaje.

No, u svom srcu Aurel zna kome je posvetio ovu svoju medalju.

- Posvetio sam je svojoj djevojci Dori, s kojom živim već godinu i pol dana. Ona je moja velika podrška, stalno je sa mnom, bodri me, uz mene je i u dobrim i u teškim trenutcima, usponima i padovima. Dok sam bio ozlijeđen, hrabrila me. Kada mi se ne da ustati i ići trenirati, gura me, potiče, budi ujutro. To mi sve jako puno znači - priznaje Aurel, dodajući kako, naravno, medalju jednako zaslužuju i njegova mama Blaženka i ostatak obitelj, kao i njegovi treneri Vladimir Mađarević i Boris Čulin.

- Da nema trenera, prijatelja u klubu, koji su mi motivacija i podrška, ne bi bilo ni mene - priznaje.

Benović je trenirati počeo rano. U početku mu je to bila igra, ali talent ga je sve više tjerao na obvezu. Istovremeno je pohađao ugostiteljsko-turističku školu. Bilo je trenutaka kada su ga društvo i izlasci više privlačili od svakodnevnih napornih treninga.

- Mama nije dala da prestanem, iako su ta odricanja bila ponekad i prevelika. Želio sam ići van s prijateljima, ali bih nakon treninga obično za to bio preumoran. Ona me uvjeravala da se talent ne smije odbaciti i da ga imam s razlogom. Sad sam na tome zahvalan - dodaje Aurel.

U Osijek se vraća u ponedjeljak navečer, gdje će ga dočekati i djevojka Dora koja ga, na žalost oboje, nije mogla pratiti u Mersin.

Najčitaniji članci