Sport

Komentari 0

Bandiću je ostala jedna želja: Zagreb mi je dao sve, a ja ću njemu dati nogometni stadion

Bandiću je ostala jedna želja: Zagreb mi je dao sve, a ja ću njemu dati nogometni stadion

Grad Zagreb je pod njim izdvajao za sport puno više proračunskog novca nego ostali veliki gradovi. Pomagao je Dinamu, Ciboni, Mladosti, uživao gledajući utrku na Sljemenu, Hanžeka, obećavao svima, mnogima i davao

Hrvatska je zemlja sporta. I veće nacije na svijetu teško se mogu pohvaliti imenima kao što su Mate Parlov, Željko Mavrović, Dražen Petrović, Janica Kostelić, Sandra Perković, Blanka Vlašić i brojnim drugim našim poznatim sportskim imenima.

Rekao je to jednom prilikom Milan Bandić, koji je umro noćas u 66. godini. Na jednom od bezbroj sportskih svečanosti kojima je nazočio. Bilo to otvaranje nekog objekta ili natjecanja, nekad čak i obična presica nekog osrednjeg natjecanja, gradonačelnik je bio ondje kad god je stigao.

I u cijelom svom mandatu prema sportu u metropoli ponašao se očinski, htio je da Zagreb i Hrvatska ostanu grad i zemlja sporta. Jer bio je i te kako svjestan koliko sport ima veliku ulogu u promociji grada. I koliki je tu novac...

Na kraju, kad su ga stisle optužbe s raznih strana, mnogi su i iz svijeta sporta 'oprali ruke' od Bandića, iako im je bilo i te kako ugodno (i korisno) njegovo društvo kroz godine.

Da, uvijek ima nezadovoljnih, u njegovom slučaju više ljubomornih "kak je mogao njima dati, a nama ne". Ali činjenice su da je Dinamu pomogao da stane na noge nakon "lige za bedake" pa kasnije, kad su gradske donacije značajno smanjene, klub to više nije osjetio. Zato je dobio titulu Dinamovog počasnog predsjednika i bio rado viđen gost u Maksmiru. Sve do posljednjih godinu-dvije, kad je ljubav pukla zbog stadiona, kad je Dinamo otvoreno prozvao gradonačelnika da "godinama obećaje stadion, a štopa njegovu izgradnju".

Otad je na relaciji Dinamo - Bandić "netko stisnuo mute". Iako je stadion zapravo bila želja obje strane.

- Meni je Zagreb dao sve, ja ću njemu novi stadion - govorio je Bandić.

Atletika je dobila stadion i dvoranu, kao i gimnastika, boks, Sljeme je dobilo skijašku stazu i spektakularnu utrku, krenulo je čišćenje jarunskog jezera za veslače, Filip Hrgović ne propušta svaku priliku da zahvali gradonačelniku za dvorani u Jelkovcu, Sandra Perković čak je stala uz njega i u njegovoj stranci... Neki sportski događaji poput atletskog Hanžekovićevog memorijala i skijaške Snježne kraljice prerasli su u događaje svjetskog top ranga, tradicionalnima poput klizačke Zlatne piruete nije htio okrenuti leđa... A u isplativost svega toga uvijek su mnogi sumnjali. Bandić je sve objašnjavao (teško mjerljivom) promocijom grada. Sportaši su mu bili najdraži (i ponajbolji) ambasadori.

- Kao što bez Kostelića ne bi bilo Snježne kraljice, tako i bez Sandre, Stipe i ostalih sjajnih atletičara ne bi bilo niti ove dvorane - rekao je Bandić na otvaranju atletske dvorane na Velesajmu.

I tako iz godine u godinu: tko je donio međunarodni rezultat, taj je dobio obećanje da će dobiti dvoranu, stadion, igralište... bolje uvjete. Mnogi su ih i dočekali. Ostali su stali u red za neku drugu godinu...

A domaći trofeji su se nekako podrazumijevali. Da politika (Bandić) nisu pružili ruke, nekadašnji europski prvaci Cibona i Vaterpolski klub Mladost vjerojatno bi odavno ljosnuli u bankrot i daleko od borbe za trofeje. Ili je možda samo odgodio neizbježno?

Bandić je uživao gledajući kako Dinamo godinama dominira, a zadnjih godina izrasta i u europsku silu, kako njegova Cibona, koju je održao na životu u zamjenu za neke prostore pod tornjem, i tako ranjena osvaja trofeje, pa čak ih otima i bogatoj Cedeviti, koju nikad nije prihvatio kao zagrebački klub. Kako PPD Zagrebu nitko ne može ni blizu, kako se i ranjeni vaterpolisti Mladosti tuku za trofeje... A pogotovo je guštao pripremajući dočeke za Kosteliće, Sandru Perković, zbrajajući olimpijske medalje Sinkovića, Hrgovića, Glasnovića... U sportskim se krugovima priča i kako je financijski pomagao i veteranima, brojnim zagrebačkim sportskim asovima iz nekih starih vremena, kad zarade sportaša nisu bile dovoljne za miran život nakon karijere.

I nije ih samo tapšao. Jer ako i nisu svi dobili dvoranu, novca je uvijek bilo. Dakako, love nikad dosta, ali Bandićev Zagreb izdvajao je za sport puno više nego domaći konkurenti.

U proračunu za 2021. godinu, od 13,65 milijardi kuna, za sport i mlade, razne sportske programe i sportske objekte ide 821 milijun kuna. Od toga, primjerice, 15 milijuna za potporu vrhunskom sportu i 25 milijuna za priredbe.

Drugi najveći hrvatski grad, Split, desetljećima rasadnik vrhunskih sportaš, ima proračun za 2021. godinu 1,3 milijarde kuna, od čega za sport ide 110 milijuna. I projekcija za iduću godinu je - smanjenje izdvajanja za sport.

Hoće li bez Bandića i zagrebački sport doživjeti isto - smanjenje proračunskog novca? Vidjet ćemo ubrzo.

Noćas preminulom gradonačelniku sport je bio važna stavka. Prerezao je brojne vrpce, otvorio brojna natjecanja, primao sportske delegacije, obećavao im i davao, izdvajao za sport... Jedino nije dočekao ostvarenje svoje velike želje: Da prereže vrpcu na novom Dinamovom stadionu.

Najčitaniji članci