Bio sam na SP-u, pa 2 godine bez nastupa! Krećem ispočetka

Sjećate li se tko je bio treći hrvatski golman na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine? Stipe Pletikosa je branio, Danijel Subašić bio je pričuva, a treći - Oliver Zelenika .

Nakon jako dobre sezone u Lokomotivi, Zelenika se našao na popisu tadašnjeg izbornika Nike Kovača, iako je Hajduk zagovarao Lovru Kalinića, a Rijeka Ivana Vargića . Čak i dan danas iz NK Rijeka dolaze izjave kako ih je Kovač tada jako zakinuo...

A talentirani Zelenika (25) u međuvremenu je gotovo nestao sa scene! Između dva SP-a ovako je izgledala njegova karijera:

E proteklih je dana Zelenika našao novu sredinu, potpisao je jednogodišnji ugovor za nizozemski NEC Nijmegen . I ovo se čini dobitnom kombinacijom, Zelenika i NEC danas trebaju - jedno drugome.

NEC je član druge nizozemske lige i bio je u velikoj potrazi za vratarom. A Zelenika u razgovoru za Goal otkriva kako je, pomalo neočekivano, stigao u Nizozemsku, ali i kako je u samo četiri godine od hrvatske reprezentacije stigao do druge nizozemske lige...

- Bio sam slobodan, praktički u istoj situaciji kao i prije dvije godine uoči odlaska u Lechiju Gdansk . Imao sam tijekom ljeta neke opcije za drugu njemačku ligu , dugo sam čekao da se to riješi, čak imao i neke potpisane predugovore, ali se to nije realiziralo. Sve je bilo kao i prije Poljske, bio sam slobodan, a sezona je već počela. Neke opcije nisam prihvatio, pa mi se na kraju pojavila ta priča s Nizozemskom.

- NEC-u se ozlijedio prvi vratar, dvojica nisu prošla probu, pa sam se tako ovdje našao ja. Došao sam spreman, dogovorio suradnju do ljeta. Gledao sam dvije utakmice NEC-a , mislim kako je ovo za vratare dobra liga. Tu igraju vrlo mladi igrači, tehnički je iznad poljske lige, puno se igra 'jedan na jedan', puno je driblinga. Nema ovdje nekakvog nabijanja lopte, igra se napadački, a golmani ovdje doista mogu napredovati. Baš mi se sve nekako svidjelo na prvu, pa sam odlučio doći u Nizozemsku.

Vi ste u protekle dvije godine nekako ispali iz fokusa, u tom periodu imali mizernu minutažu...

- Već sam bio u sličnoj situaciji, nakon raskida ugovora s Dinamom nisam imao klub čak sedam mjeseci. Tada sam imao ponudu Wisle Krakow, ali sam mislio kako to nije liga za mene, čekao sam bolju ponudu, tražio nešto što bi mi više odgovaralo. Bilo je tu svega, otpalo je puno kombinacija, a na kraju sam stigao do jednostavne odluke: ili ću krenuti ispočetka iz nekog manjeg hrvatskog kluba ili se doista okušati vani. Tada mi je stigla ponuda Lechije , u tom klubu su mi odmah dali do znanja kako ću biti u drugom planu, jer je njihov prvi vratar i kapetan momčadi.

Žalite li za tim odlaskom u Poljsku ?

- Ne žalim previše ni za čime iz karijere, naučio sam poljski, ali i u dvije sezone branio samo jednu utakmicu. Bilo je tu dobrih treninga, branio sam i prijateljske utakmice, ali vrataru je teško kada nema ritam. Žao mi je što u to vrijeme nisam otišao u neki klub u kojem bih dobio veću šansu, imao kontinuitet. Pa ja sam branio samo jednu utakmicu u dvije godine, i to igrom slučaja, jer je prvi vratar Lechije u sezoni skupio četiri žuta kartona! Što se baš ne događa često.

Kako ste se za početak snašli u NEC-u ?

- Nisam stigao kao nepoznanica, tu je dosta igrača koji su bili juniori PSV-a, pa i neki koje znam iz dvoboja mlađih reprezentacija. Polako upoznajem grad, u Nijmegenu je malo hladnije nego kod nas, a velika je prednost što mi je sve blizu. Evo, tako su mi na samo sat vremena Tin Jedvaj (Bayer Leverkusen), Davor Lovren (Fortuna Düsseldorf), Ivan Fiolić (Genk)..., sve je jako blizu, pa vjerujem da ću se s njima ubrzo i vidjeti.

Kakav će biti vaš status u novoj momčadi?

- Trebao bih braniti kroz maksimalno tjedan-dva, vidim i osjećam kako ovdje svi računaju na mene. Možda ću već u četvrtak biti na klupi protiv Fortune Sittard , oni su prvoligaši, ali ja još čekam neke papire iz poljskog saveza. Ako se to sve riješi na vrijeme, mogao bih već u tom dvoboju biti u kadru za utakmicu.

Može li odlazak u Nizozemsku preporoditi vašu karijeru?

- Mislim da je ovaj potez za mene korak naprijed, pogotovo u ovakvoj fazi karijere kada dugo nisam branio. Nizozemska liga je idealna, igra se otvoreno, bit će ovdje puno posla. A tu se cijene vratari koji znaju igrati nogama, vjerujem kako je to sve dobro za mene, kako ću se ovdje dokazati. Želim se konačno isprofilirati kao golman, pa imam tek 25 godina. Najvažnije mi je biti zdrav, uhvatiti kontinuitet i braniti dobro. Puno sam toga planirao u karijeri, malo je toga ispalo kako sam želio, pa sada razmišljam drugačije, živim u sadašnjosti.

Gledaju li vas ipak kao neku zvijezdu momčadi, ipak ste bili hrvatski reprezentativac na Svjetskom prvenstvu u Brazilu ?

- Teško pitanje, rekao bih - onako napola. Ovdje ima puno navijača PSV-a , pa mi se nekako čini da ovdje ljudi više cijene moje nastupe za Dinamo protiv PSV-a u grupnoj fazi Europske lige, nego taj odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Ne znam kako bih ovo opisao, svjesni su oni kako sam do sada branio europske utakmice za Dinamo , pa i bio na tom velikom natjecanju, ali znaju i kako me posljednje dvije godine praktički nije bilo nigdje. Tako da je to sve onako relativno.

Znači, u Nijmegenu ćete biti samo do kraja sezone?

- Potpisao sam ugovor do ljeta, ali s opcijom produljenja na još jednu godinu. Ali, to samo uz uvjet ako uđemo u prvu ligu. Zanimljiva je ta druga nizozemska liga , prvi ulazi direktno u viši rang, a klubovi između drugog i devetog mjesta igraju playoff za još dva kluba koja će otići u prvu ligu. Imamo kvalitetnu momčad, zanimljiv kadar mladih igrača, pa vjerujem i velike šanse za odlazak u nizozemsku elitu.

Kakvi su ciljevi NEC Nijmegena ?

- Primarni cilj kluba je plasman u viši rang. To su mi odmah dali do znanja, a momčad je jako talentirana. Igramo napadački nogomet, težimo igri, a rezultati u posljednje vrijeme i nisu neko ludilo. No kažem, ovdje je praktički isto budete li na kraju regularnog dijela sezone drugi ili deveti, razlika je samo hoćete li tu utakmicu playoffa igrati doma ili vani.

Dinamo je prije par godina ugostio NEC Nijmegen (pobjeda 3:2) u Maksimiru u sklopu grupne faze Europske lige, sjećate li se te utakmice?

- Kako ne! Evo moj trener vratara Gabor Babos je branio na toj utakmici za NEC, a ja sam na tom dvoboju bio skupljač lopti, haha. Puno sam s tim trenerom pričao o toj maksimirskoj utakmici, a on mi je priznao kako je tada i kiksao za vodeći gol Dinama koji je zabio Mandžukić.

Jeste li stigli spremni u Nizozemsku ?

- Jesam, potpuno sam spreman. Prije svega jako sam sretan jer osjećam kako ću ovdje dobiti pravu šansu, a to mi najviše nedostaje. Zbog toga i igrate nogomet, tri mjeseca sam se ozbiljno spremao, pa želim iskoristiti ovu priliku. Vidim i po izjavama ljudima iz kluba kako vjeruju u mene, siguran sam kako ću najviše kroz dva mjeseca konačno braniti u nekoj službenoj utakmici.

Imate vrlo zanimljiv nogometni put, u samo četiri godine od Svjetskog prvenstva u Brazilu 'pali' ste do druge nizozemske lige...
- Da, sve je to bilo neočekivano, nije ispalo kako sam priželjkivao. Ali, sada sam ovdje, nisam odustao od karijere, ne mislim na ovome stati. Prošlo je još jedno Svjetsko prvenstvo, dolaze neki novi klinci, dolazi novo vrijeme. U nogometu se ne živi od onoga što je bilo jučer, a vratarske karijere traju i do 35. pa i 37. godine. Sada sam koncentriran samo na NEC . Volim pogledati neke svoje utakmice iz prošlosti, ali sve je to - tapkanje u mjestu, a ja želim ići naprijed. Kod mene nema nikakvog žaljenja za propuštenim, moglo je biti i bolje, ali u životu postoje i gore situacije od ove moje.

Jesu li vam se tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji u glavi vrtjele neke scene koje ste doživjeli četiri godine ranije s Mundijala u Brazilu?

- Ovaj sam uspjeh hrvatske reprezentacije doživio vrlo emotivno, onako baš s navijačke strane. Poznajem ove dečke, mnogi su mi bili i suigrači. Strašno sam ponosan na ovu momčad, sve te igrače, napravili su čudesan uspjeh. Za vrijeme Svjetskog prvenstva u Brazilu sam tri mjeseca bio u nekom pozitivnom šoku, praktički ludilu, nesvjestan što se sve to oko mene događa. Sada sam pak svjestan svega, nevjerojatnog uspjeha hrvatske reprezentacije, a bio sam i na Trgu bana Jelačića , dočekao naše nogometne heroje.

Znači, prije četiri godine bili ste jedan od 23 igrača na SP-u, a sada ste ovu generaciju reprezentativaca dočekali na Trgu bana Jelačića . Jesu li vas tamo prepoznali hrvatski navijači?

- Haha, slažem se to je malo nesvakidašnja situacija, ali želio sam doći i pozdraviti uspjeh naših reprezentativaca. Onako, mlađe generacije su me prepoznale, osjećao sam kako su me neki gledali, ali nije da me ljudi danas baš prepoznaju po gradu. Nekada je to možda i bolje, ali nećemo se lagati, volio bih opet da me prepoznaju, da znaju tko sam. Kada jednom osjetite nešto takvo, teško se pomiriti s činjenicom u kojoj sam sada, da vas velika većina ljudi ipak ne prepoznaje, haha.

Kako gledate na hrvatske vratare? Trebamo li brinuti za budućnost?

- Hrvatski golmani su jako talentirani, ali prije svega veliki naklon do poda Danijelu Subašiću za sve što je napravio za naš nogomet, o njemu do daljnjega ne smije biti nikakve rasprave. Kažem, imamo talentirane vratare, tu su Kalinić, Letica, tu je i Livaković koji je sada u najboljoj formi, prate ga i rezultati. Jako mi je drago što je konačno u Dinamu jedan hrvatski čuvar mreže dobio kontinuitet, očito se i u tom pogledu malo promijenila klupska politika. Livaković sada brani dvije sezone i radi odličan posao.

Bivši hrvatski reprezentativac je nastavio...

- Karlo Letica je možda preskočio jednu stepenicu, poznajem ga, trenirali smo zajedno u Rudešu i odličan je dečko. No, siguran sam kako će se izboriti za sebe, kvalitetan je vratar, ima potencijala i on je budućnost hrvatskog nogometa. Ne bih iz reprezentativnih priča otpisao niti Mateja Delača, znam da ga se nigdje ne spominje, ali on sjajno brani u Danskoj . Nemamo mi puno vratara koji na toj razini brane u inozemstvu, ne smijemo mi nikoga otpisati. A Delač je bio često osporavan, iako je za mene odličan vratar.

No, ima još sjajnih vratara...

- Tu je Posavec koji je sada nešto ozlijeđen, talentiran je i Sluga s kojim sam također trenirao zajedno. Evo, bio je i kapetan Rijeke, isto smo godište, pred njim su sada najbolje godine. Za mene je reprezentativan kalibar i Zagorac , on bez dvojbe spada među pet najboljih vratara Hrvatske. A nije mu lako, malo je bio prvi, malo drugi golman u Dinamu, nije se na to lako naviknuti. Volio bih da svi naši vratari naprave kvalitetne inozemne transfere, čini mi se kako se golmani puno više cijene u inozemstvu, nego u Hrvatskoj.

Kako gledate na ovaj današnji Dinamo?

- Presretan sam, Dinamo doista dugi niz godina nije izgledao ovako dobro. Ljudi se vraćaju na tribine, to me čini posebno sretnim. Evo, ovdje još nemam sve TV programe, pa sam na laptopu tražio stream iz Trnave , uživao u još jednoj pobjedi Dinama. U Poljskoj sam upoznao Nenada Bjelicu , fenomenalan je čovjek i vrhunski trener, a drago mi je što se ova lijepa priča događa igračima koji su zaslužili sve to. Pa neka dožive toliko očekivano europske proljeće. Dinamo ima toliko jak igrački roster, sve je posloženo kako treba, sve izgleda vrhunski. Proteklih godina uvijek nam je nešto falilo, ili ne bismo imali pravog napadača, ili bi nam nedostajao lijevi bek ili pak vratar ne bi bio dobar, a sada je sve savršeno. I sve su pozicije vrhunski duplirane.

Oliver Zelenika je ipak izdvojio jedno ime...

- Ma mene oduševljava Damien Kadzior! Čovjek ima već osam asistencija, a praktički i ne igra! Redovito ulazi s klupe, a daje - čuda. Ma ovo je baš jako dobra momčad, pravi Dinamo , nema nikakve brige oko europskog proljeća, svaki istinski navijač modrih mora biti presretan zbog ovakvih rezultata, ali i igara ove momčadi. U čestom sam kontaktu sa Šitumom, Perićem i još nekim dečkima, želim im svu sreću i da naprave još veće stvari u Europi ove sezone.

A jeste li Kadziora znali iz poljske lige?

- Da, igrali smo protiv njih, viđao sam ga na tim utakmicama, on je u Poljskoj jako cijenjen igrač. Uostalom, sada je i reprezentativac. Znam da se pričalo kako treba otići u Legiju, a odlična stvar je njegov dolazak u Dinamu. Puno poljskih nogometaša odlazi u Legiju, a tamo dobivaju malu minutažu, pa se polako izgube. Nenad Bjelica ga je htio u Dinamu, a Kadzior ima nevjerojatno dobru lijevu nogu. I u Poljskoj je redovito asistirao, često bio u momčadi kola, ma on je pravi igrač, nema dvojbe.

U Dinamu je i Marin Leovac , jedan od onih nogometaša koji je jako utjecao na vašu karijeru. On vam je još kao igrač bečke Austrije u kvalifikacijama za Ligu prvaka zabio u Maksimiru, mnogi su taj gol stavili na 'vašu dušu'...

- Ma ne gledam to tako, niti razmišljam kako mi je baš taj gol ili ta utakmica preusmjerila karijeru. Da, kiksao sam u toj situaciji, ali poslije toga sam branio još puno utakmica. I onih u kojima sam branio odlično, i onih u kojima sam skupio još poneki kiks. Drago m je zbog Leovca, odličan je igrač, želim mu da se što prije vrati od ozljede i briljira u dresu Dinama.

Žalite li možda što nikada niste dobili ozbiljniji kontinuitet na modrim vratima? Nikada skupili 20-ak utakmica u nizu u dresu seniorske momčadi?

- Naravno da mi je žao, ipak sam ja domaći dečko, od pionira sam bio u Dinamu . Jako sam želio tu šansu, a čini mi se da sam je dobio prije nego što je ona bila planirana. Tko zna, da sam se na vratima Dinama našao s 21 godinom, možda mi sve izgledalo drugačije, ali te stvari sada ne mogu mijenjati. Volio bih se jednog dana vratiti u Dinamo, nešto vratiti tom klubu, ljudima i trenerima koji su me godinama odgajali u Dinamu. Čak i završiti karijeru u Dinamu. Nije da sam ovisan o tome, ali zašto ne? Bilo bi lijepo. završio je Zelenika.