Bivši kapetan Srbije otkrio zašto su 'vatreni' toliko uspješniji: Hrvatska je tamo gdje treba biti

Igrao je za Lazio, Manchester City, Romu, Lazio, osvajao prvenstvo i kupove u Engleskoj i Italiji, ali s reprezentacijom Srbije, čiji je bio kapetan, Aleksandar Kolarov (37) nikad nije ostvario uspjeh. Kako i zašto, pokušao je objasniti u novoj epizodi serijala '(Ne)uspjeh prvaka' voditelju Mariju Staniću (51), bivšem asu "vatrenih".

Pokretanje videa...

00:53

Wales - Hrvatska 2-1 | Video: 24sata/pixsell

- Sto puta sam sebe ispitivao, postavljao slična pitanja, i nikako da dođem do jasnog odgovora. Dugo sam igrao, bilo je boljih i lošijih generacija. Dosta se uspoređuje s reprezentacijom Hrvatske, ali rijetke reprezentacije uspiju uspostaviti kontinuitet kakav je napravila Hrvatska - počeo je Kolarov i nastavio:

- Na sve iskustvo koje ste skupljali, od 1998. do generacije 2018. godine, vi imate odlične igrače. I mi smo imali odlične igrače, nekoliko nas je imalo dobre karijere, Ivanović, Vidić, Stanković, Matić i ja, ali svi smo mi bili defanzivci. Stanković i Matić jedini su bili defanzivni vezni.

Taj disbalans u momčadi opisao je kao važan razlog.

- Od Stankovića su godinama tražili da u reprezentaciji bude broj 10, a on nije broj 10. On je imao šut, ali je bio defanzivni vezni.

Drugi je razlog, tvrdi, struka.

- Treba biti i samokritičan, nismo bili pravi u nekim situacijama. Ja sam dugo bio u reprezentaciji i mogu na prste jedne ruke nabrojati trenere koji su bili na nivou reprezentacije, koji su nas mogli ispratiti. Mi smo već bili formirani igrači, trebao nas je netko posložiti, a mi smo u reprezentaciji uvijek išli na ono 'ajde da se stisnemo'! Ja kad čujem to 'ajde da se stisnemo'... A što ćemo ako se i ovi drugi stisnu?! Što poslije, da uhvatimo loptu u ruke?! Moje mišljenje je da sa stručne strane nismo bili ispraćeni na pravi način. Mi smo bili igrači zadatka, mi nismo bili kreativci, kao što Hrvatska ima kreativce koji nose reprezentaciju.

Kolarov je više puta povukao paralelu između Srbije i Hrvatske, ali i naveo nekoliko situacija koje su karakteristične za gotovo svaku generaciju reprezentacije Srbije:

- Ima jedna simptomatična stvar: 2018. godine u Rusiji izgubili smo od Švicarske nakon što smo u zadnjoj minuti primili gol iz kontre. Poveli smo 1-0 i imali nekoliko šansi, ali moj osećaj je bio, a to sam kasnije i rekao igračima, da smo igrali još deset puta protiv njih, devet puta bi nas dobili. Osjetilo se na terenu da cijelo vrijeme oni kontroliraju utakmicu. Isto je bilo i sada, na zadnjem SP-u. Individualno smo sigurno u ovom trenutku kvalitetniji od Švicarske, ali oni na terenu znaju što rade. Isti slučaj je s Hrvatskom. Brazil je napadao, imao posjed, stvarao šanse, ali Hrvatska kad god je imala loptu, igrači su znali što rade.

Problem su i velika očekivanja javnosti.

- Moraš biti realan u nekim stvarima. Naši ljudi nemaju percepciju kako se nogomet igra izvan Srbije, odnosno gledaju ga malo na TV-u i to je to. To je drugi sport. Mi smo tu gdje jesmo jer tu trebamo biti. Hrvatska je tu gdje jest jer treba biti tu. Nitko nikome nije pomogao i ništa nije na sreću. Može jednom, ne može uvijek na sreću. U Srbiji je najveći problem struka. Činjenice govore da je zadnji igrač koji je otišao iz Srbije izravno u neki veliki klub i nastavio igrati ondje bio Dejan Stanković 1997./1998. iz Zvezde u Lazio. Svi koji su igrali za reprezentaciju nisu napravljeni u Srbiji, nego su otišli, neko je uložio u njih i oni su se gradili kao igrači. Kod nas se slabo radi sa mlađim igračima.

Serijal '(Ne)uspjeh prvaka s Mariom Stanićem' prikazuje se na Arena Sport kanalima u cijeloj regiji.