Bukvić vs. Mihailović u finalu Armagedona: 'Ja sam pametniji i ljepši, a on je simpatičan...'

Još je malo ostalo do velikog MMA spektakla u Osijeku. FNC i Dražen Forgač u dvorani Gradski vrt organiziraju finale Armagedona (pet borbi). Pobjednici će dobiti priliku za izlazak na još veću scenu. Priredba je na rasporedu 4. prosinca uz prijenos na YouTube kanalu 24sata.

POGLEDAJTE VIDEO: Đorđe Bukvić vs. Aleksandar Mihailović

FNC je ugovorio i sedam superborbi koje će biti dostupne na PPV platformi FNC.tv po cijeni od 29 kuna. Priredbu predvodi meč hrvatskog poluteškaša Ivana Erslana (29, 10-1-1) protiv brazilskog ‘Frankensteina’ Henriquea Da Silve (32, 16-7).

Za pobjednika Armagedon turnira u kategoriji do 77 kilograma borit će se Đorđe Bukvić (22) iz Vrbasa, točnije Unity Fight Teama i Aleksandar Mihailović (23) iz Bushido teama iz Podgorice.

'Bio sam nokautiran i to mi je motiv više'

- Rođen sam u Novom Sadu. Živio sam tamo pa preselio u Vrbas, otac mi je odavde i tu je sve počelo. Počeo sam u Unityju, ali s kikboksom. Bio sam juniorski prvak Srbije u tom sportu, radio amaterske, ali i profesionalne mečeve - počinje Bukvić.

Uzori?

- To je svakako bivši kikboksač Tyrone Spong, danas boksač - kaže srpski MMA borac.

A zašto baš MMA?

- U MMA-ju sam već tri godine, prebacio sam se na prijedlog trenera. Htio sam promjenu, evo, sad imam i bradu, ljepši sam s njom - smije se dobro raspoloženi Bukvić.

Bukvić je i prošle godine bio na Armagedonu. Izgubio je od istarskog borca Andija Vrtačića. Puljanin je Bukvića nokautirao brutalnim spinning backfistom.

- Bilo je to za mene vrlo poučno iskustvo, iako nisam napravio neki zavidan sportski rezultat. Naučio sam dosta o sebi, promijenio sam način treniranja. Općenito način promišljanja o samoj borbi i treningu. To što sam nokautiran je za mene bio samo još veći motiv za ovu sezonu. Prošle sezone uopće nisam stigao ni pokazati što znam i mogu - iskreno će borac iz Unityja.

'O Šibeniku ću pričati i za 10 godina'

Komentar na put do finala?

- Moram reći da je i ove godine strašan turnir. Očekivao sam to. Borbe su kvalitetno popraćene i to je sjajno za nas borce. Što su bolji protivnici, više sam motiviran. Meč s Lukom Vargovićem u četvrtfinalu bio je jako dobar. Odradio sam ono što sam htio. Iznenadio sam neke ljude jer nisu očekivali da mogu uspostaviti tako dobru kontrolu u parteru i hrvati - priča pa dodaje:

- U polufinalu sam brzo završio Radovana Vukovića. U tom sam meču, pak, pokazao da mogu nokautirati ljude, pokazao neku drugu sliku sebe. Ta borba u Šibeniku mi je posebna, kakav ambijent... O tome ću pričati i za 10 godina, drago mi je što sam osjetio to.

U finalu čeka opasni Mihailović.

- Prije svega dobar momak. Ima dobar smisao za humor, lik je na mjestu. Dobar i kao borac, baš mi je drago da se borim s njim. Mislim da jedino više diže u benchu i bolji čučanj radi od mene, ha-ha. Ja sam, pak, bolji, ljepši i pametniji od njega.

'Nisam tipički Crnogorac'

U dobrom je raspoloženju nastavio i Mihailović...

- Nisam visok kao većina Crnogoraca. Kažem da sam visok 180, iako imam 178, čisto da zaokružim. Čak nemam ni toliko izražen crnogorski naglasak. Definitivno nisam tipični Crnogorac - smije se mladić rođen u Podgorici.

- Djetinjstvo sam proveo u selu Prijelozi, a u Podgoricu sam došao živjeti tek prije 10 godina. Na selu sam živio na 1500-2000 metara nadmorske visine. Krave, ovce, koze, to je bila moja svakodnevica. Ne može zdravije.

Prvo je krenuo na džudo.

- Počeo sam u klubu Proleter, ali taj sport mi je brzo dosadio, stalno iste tehnike. Također, znao sam da se time neću baviti profesionalno. Možda bih se potpuno ostavio sporta da u tom periodu nisam otkrio da postoji MMA klub Bushido. Ostala mi je snaga iz džuda, ali sam potpuno izgubio pokrete. MMA mi je išao. Treniram šest ili sedam godina.

'Mučajevi navijači slali su mi poruke'

Htio je Aleksandar na Armagedon i prve sezone.

- Poslao sam prijavu, ali nisam upao. Bilo je možda previše ljudi tad. Ove sezone sam pokušao preko nekih drugih ljudi i evo me u finalu. Vjerujem da to mogu osvojiti dosta lagano - našalio se.

Prokomentirao je put do finala.

- U četvrtfinalu sam Luku Sumića malo podcijenio, iskreno. Krenuo sam nabrijano, otišlo je nešto kardija, ali brzo sam ga završio pa to ne treba previše ni komentirati. U polufinalu sam imao Enisa Mučaja. Njega nisam podcijenio, ali imao sam privatnih problema i dodatan pritisak, puno njegovih navijača mi je slalo poruke - kaže pa u dahu nastavlja:

- Onda sam sebi nabio pritisak da ga moram razbiti. Plan je bo da ga slomim kondicijski i to sam i napravio, u prvoj rundi više nije mogao stajati na nogama, iako su ga iz UFK Novi Zagreb dobro taktički pripremili, dobro se branio.

'Mojih mečeva nema na internetu'

Mišljenje o Bukviću?

- Gledao sam ga na amaterskom natjecanju u Vrbasu. To je moja prednost. Mojih mečeva nema nigdje na internetu niti me igdje mogao gledati. On misli da je bolji od mene u svemu, ja mislim da sam bolji od njega. To je normalno. On vjerojatno misli da je bolji u borbi na nogama, ali ja mislim da ga i u stojci mogu dobiti. Mečeve sve sam završio prije odluke sudaca.

Kakva je bila atmosfera u Šibeniku?

- Bilo je prekrasno, takvo nešto možete doživjeti jednom u životu. Siguran sam da više nikad neću nastupiti u takvom ambijentu. S publikom nisam imao baš nikakvih problema.

'Soldić je najbolji s ovih prosora, a Mirko je legenda'

Mihailović poznaje Savu Lazića i Vasu Bakočevića, najpoznatije crnogorske MMA borce.

- Savo i ja slušamo istu muziku i tako smo se i upoznali. Rekao mi je jednom da sam mu omiljeni crnogorski borac nakon Vase, ha-ha. Vaso je isto super lik. Bio sam kod njih u Fight Companyju, dočekali su me lijepo, nemam riječi zamjerke. Od ostalih uzora izdvojio bih Fjodora Jemjeljanenka. Veliki uzor su mi i roditelji. Želim imati veliku obitelj jednog dana i biti uzor nekome.

Najbolji borac s ovih prostora?

- Hrvatski borac Roberto Soldić. Rekao bih Aleksandar Rakić, ali on je iz Austrije. Ako pričamo o najvećoj legendi, to je sigurno Mirko Filipović i tu uopće nema rasprave - završio je Mihailović.