Červar: Noću siđem u podrum i smišljam kako osvojiti zlato...

Izborniče, raste li nervoza kako se bliži početak EP-a?

- Ja sam vam tipična djevica po horoskopu, vodim brigu o svim detaljima. I čim vidim da nešto ne ide kako ja zamišljam, kreće nervoza. Kako se bliže turnir, sve više brinem o svakoj sitnici. O igračima, o njihovu zdravlju, kako ih spremiti u tako kratkom vremenu i tjelesno, i mentalno, i taktički, i tehnički. To nije jednostavno i zato moraš imati prioritet misli. Lako u tome svemu dođe do košmara u glavi. Sve je važno, ali treba iz hrpe informacija odabrati najvažnije, a to nije lako.

Kako Vam ovih dana izgleda jedan tipičan dan?

- Cijeli dan sam u ovom našem projektu, nema odmaranja. I noću se znam probuditi, besciljno se vrtjeti u krevetu i boriti se s mislima, idejama... Kod mene to nije ništa neobično, uglavnom mi se to događa uoči ovako velikih i važnih izazova. Miješa se znatiželja i kreativnost, stalno razmišljam što napraviti bolje, drukčije. I glupo je onda na silu pokušavati opet zaspati, radije se tiho spustim po stepenicama u svoj studio u podrumu, gdje nikome ne smetam, gdje imam sve što mi je potrebno. Glava ne radi uvijek jednako, ponekad se i mozak umori. I zato, kad uloviš taj trenutak, pa makar i usred noći, treba ga maksimalno iskoristiti.

Nedavno ste navršili 67 godina, kako se fizički i psihički nosite s tim naporima, kako se održavate?

- Uvijek me krasila velika energija, a mladim me drže izazovi. Kažu da je čovjek mlad koliko prihvaća izazove. Postaješ star kad ti nestane poleta i entuzijazma, kreativnu strast i posvećenosti. Oduvijek više volim vidjeti svijet s planine nego iz podnožja.

Imate li možda ovih dana i posebnu prehranu?

- O tome brigu vodi supruga Klaudija. Jedem puno oraha i badema, općenito lakšu hranu, bijelo meso, puno voća i povrća. Naravno da i o tome treba razmišljati, ali zbog takvih detalja i kažem da je supruga velikim dijelom zaslužna za sve moje uspjehe.

Neumorni ste i nakon toliko godina, odakle crpite svu tu inspiraciju?

- Postoji jedna misao, koju sam čuo na seminaru Johna Maxwella za lidere i menadžment... Kaže: ‘Uspjeh se postiže kad radiš više od drugih. Kad radiš više nego što drugi misle da možeš. Kad radiš više nego što ti sam misliš da možeš!’ Kad to uspiješ, dolaziš blizu uspjeha. Tom filozofijom se i ja vodim.

Jeste li ikad požalili što ste se pristali vratiti na klupu hrvatske reprezentacije?

- Ne, nikad. Mnogi su mi ovo nije trebalo, da sam svoje napravio, da sam legenda... A ja kažem da su legende samo oni kojih više nema. Mene izazovi oduvijek guraju naprijed, uvijek sam želio pobjeđivati jače od sebe. A mi smo sad u takvoj situaciji. Ostali smo u vrhu, ali sedam godina nismo bili u finalu. Na zadnjem SP-u smo ostali bez medalju, a doma je svakako želimo. Ne pada mi napamet biti bahat, ali naravno da u sebi želim najviše. Ciljevi moraju biti visoki, samo tako možeš doći do vrha. U sportu, ali i u životu.