Mali nogomet u Vrgorcu ima dpsta dugu tradiciju, a brojna djeca se ovdje poistovjećuju s našim klubom, pa dolaze trenirati kod nas, priča nam Duško Martinac...
'Cijeli Vrgorac živi za futsal, a od sredstava EU fondova željeli bi izgraditi modernu dvoranu...'
Ono što je u Splitu nogomet, u Zadru košarka, u Dubrovniku vaterpolo a u Metkoviću rukomet, to je u tri mala dalmatinska gradića - Makarskoj, Omišu i Vrgorcu – futsal. Sport nositelj kvalitete oko kojeg se sve vrti. Općenito, dalmatinski klubovi nose kvalitetu hrvatskog futsala, od deset klubova u prvoligaškoj konkurenciji trenutno ih je čak sedam iz Dalmacije, Crnica i Šibenik 1983. iz Šibenika, Universitas iz Splita, Olmissum iz Omiša, Novo vrijeme iz Makarske, Square iz Dubrovnika i Vrgorac!
Pokretanje videa...
I dok ostalih šest dalmatinskih prvoligaša ipak dolaze, ili iz većih sredina, ili iza njih stoji privatni kapital, Vrgorac je posebna priča, njihova najveća snaga je sredina koji živi za futsal i klub koji ne samo da se dobro drži u jakoj konkurenciji, nego i prednjači i dominira u radu s mladima. Najbolji je za to primjer završnica kupa mladeži, na kojoj će zaigrati i kadeti i juniori Vrgorca, a među njima i trojica nadarenih igrača koji već igraju i seniorski nogomet.
Završnice će se održati u drugoj polovini travnja, još uvijek se ne zna tko će biti domaćin, ali zna se da će tamo biti Vrgorac, a i tri njihova bisera, Ivan Vukosav, Josip Govorko i Duje Dragičević, rođeni 2002., 2003. i 2004. godine.
Sva trojica su jako talentirani i već imaju i ozbiljnu minutažu u seniorskoj momčadi tako da od njih u budućnosti očekujemo jako puno. Imali smo i četvrtog sjajnog igrača i reprezentativca, njihovog vršnjaka Antonija Pervana, ali na žalost tragično je stradao u prometnoj nesreći - kaže nam trener kadeta i juniora Vrgorca Duško Martinac, koji je ujedno i njihov kapetan u seniorskoj momčadi.
Vrgorac ima oko 1.500 stanovnika, s okolicom jedva dvostruko više, no to ih ne sprječava da i u tako maloj bazi pronalaze talentirane igrače.
- Futsal klub je osnovan 1999. godine, ali mali nogomet ima dugu tradiciju u Vrgorcu. Kod nas su boćanje i mali nogomet oduvijek bili najpopularniji sportovi a futsal je jedini kolektivni sport na vrhunskoj razini pa nije ni čudo da se mladi s njim poistovjećuju i dolaze ga gledati, a velika popularnost vodi do toga da manje-više sva djeca dolaze na treninge želeći postati dio te velike i značajne zajednice. U klubu je 20 seniora i još stotinjak mladih u svim kategorijama - otkriva nam Martinac, koji je i profesor tjelesnog odgoja, pa jako dobro zna za svako talentirano dijete:
- Meni je futsal doručak, ručak i večera. Ujutro sam u školi, popodne radim s djecom, a navečer treniram sa seniorima.
Na pitanje što mu na to kaže supruga, ima spreman odgovor:
- Supruga me i upoznala kad sam već bio duboko u futsalu i na vrijeme sam je upozorio, tako da je znala što je očekuje. Šalu na stranu, supruga Petra mi je velika podrška i da nemamo zdrav i stabilan odnos teško bih stigao sve što trenutno radim. Obitelj je temelj svega i kad tu sve štima, ostalo se samo nadograđuje.
U hrvatskom futsalu vlada velika dominacija dalmatinskih klubova:
- U zadnjih pet sezona praktično sva finala igrali su klubovi iz Dalmacije, a slična je priča i u kupu. Mene to uopće ne čudi jer je kod nas tradicija igranja malog nogometa duga, velike su baze rekreativaca kroz raznorazne lige i turnire za djecu, seniore, veterane, a u zadnje vrijeme i za cure, i sve je to dovelo do popularizacije futsala kao sporta. A veliki broj klubova iz susjednih gradova rađa i rivalitete, i derbije... pa nije ni čudo da se u takvim okolnostima rađa i kvaliteta. Nama su najveći derbiji utakmice s makarskim Novim vremenom, a njima s Olmissumom, a svi smo u pedesetak kilometara udaljenosti jedni od drugih. Ove godine liga je nikad zanimljivija i izjednačenija i jedva čekamo da počne doigravanje.
U Vrgorcu se za sve utakmice traži ulaznica više, ne samo za derbije sa susjedima s druge strane Biokova.
- Dvorana je mala, ima svega 700-tinjak mjesta u njoj, ali realno, uvijek je unutra oko 1.000 ljudi. Trebalo bi je i popraviti, parket nam je dotrajao i trebalo bi ga zamijeniti... Nadamo se da bi mogli preko EU fondova doći do sredstava i izgraditi novu dvoranu za futsal. E onda bi mogli imati i više djece, i s njima puno kvalitetnije raditi.... Iako, i ovako se radi kvalitetno pa moram pohvaliti stručnjake za kondicijsku pripremu iz Motus Nature s kojima smo napravili iskorak u tom dijelu u zadnje dvije godine, trenera prve momčadi Krešimira Čubelića za iznimno razumijevanje i suradnju, kao i ostatak trenera u našoj akademiji (Ante Kraljević, Ivica Živkušić, Bruno Jakovljević, Ivan Ribičić) koji su na raspolaganju kad god to zatreba te direktora Antu Mihaljevića na čelu uprave koji brine o svemu... - zaključuje Martinac.