Crven fesić u dragana moga: anatomija jedne pobjede

Pjesma “Crven fesić, nano” kafanski je evergrin s razmeđa stoljeća. Autor je nepoznat, ali bi se nekim ambicioznijim istraživanjem moglo doći do odgovora. Vjerojatno neki austrougarski muzikant, kuferaš doseljen u Sarajevo, koji je po uzoru na stil i način bečke administracije napisao pjesmu prema zamišljenim i idealiziranim orijentalnim uzorima. “Crven fesić, nano” ostala je golemi hit i u doba kraljevstva Karađorđevića. Premda su se izmijenila pretpostavljena značenja i ugođaji, pjesma je rasla. Prvi ju je snimio čuveni međuratni narodni pjevač Bora Janjić Šapčanin. Snimak je objavljen na ploči koju je izdao berlinski Odeon. Pjevao je Crven fesić, mamo, a ne nano. Osim što ta jedna, istoznačna riječ, predstavlja ono fatalno mjesto naših identitetskih razlika, Borina izmjena u pjesmi pokazuje da ju je on smatrao svojom. Svačijom i ničijom, narodnom.