S pokojnim trenerom Ivanom Ivančićem je uzela prvo Europsko prvenstvo još s 20 godina, a s današnjim trenerom Edisom Elkasevićem oženila se na Silvestrovo 2023. Da nije atletičarka, bila bi profesorica matematike
ŽIVOTNA PRIČA KRALJICE DISKA
Tko je Sandra Elkasević? 'Borila sam se za život, promijenilo me to. Još imam neostvarenu želju'
Prije šest je godina ušla u povijest bacanja diska, prije dvije u Münchenu otišla i korak dalje, a čudesna Sandra Elkasević (34) ex Perković je u Rimu pomela konkurenciju najboljim hicem sezone i to na Europskom prvenstvu. Bacila je disk 67,04 metra u prvoj seriji i tako najavila odličnu formu prije Olimpijskih igara u Parizu.
Prvi put je bila zlatna na Europskom prvenstvu sa samo 20 godina. Bilo je to u Barceloni, a najvećim uspjehom karijere smatra prvo olimpijsko zlato u Londonu 2012. Na tribinama ju je tad pratio legendarni hrvatski trener, danas pokojni Ivan Ivančić.
POGLEDAJTE VIDEO: Vjenčanje Sandre i Edisa Elkasevića
Pokretanje videa...
00:43
- Znala sam da sam bacila daleko, ali nisam htjela slaviti prije kraja. Rasplakala sam se na kraju, nisam izdržala - govorila je nakon što je sa 69,11 srušila hrvatski rekord.
Kakav je borac pokazuje njena životna priča. Djevojka iz Dubrave rođena 21. lipnja 1990. godine proživjela je pravu dramu 2009.
Liječnici su joj rekli da ima crijevnu virozu, a Sandra je zapravo imala upalu slijepog crijeva. Zbog pogrešne dijagnoze dvaput je morala na kirurški stol, dobila je sepsu i s 85 kilograma spala je na samo 70.
- To što sam se borila za život me nije promijenilo u životu. Ja se borim i dalje, samo ne za život. Nemam ni najgore razdoblje u životu. Sve je to škola za dalje i iz toga treba izvući pouku - kazala je Sandra za 24sata.
Tada nitko nije razmišljao o karijeri već samo o njenom životu. Nitko nije mislio da će se vratiti, a onda je već sljedeće godine bila na tronu. Osvojila je Europsko prvenstvo u Barceloni.
- Te dvije operacije utjecale su pozitivno za mene. Tada sam dotaknula dno, a moja baka je govorila: "Tko ne dotakne dno, nikad ne može osjetiti moć vrha". To me guralo - rekla je Sandra jednom prilikom.
Počela s trčanjem, završila na bacanju diska
Već u drugom razredu osnovne škole upisala je atletsku školu. Počela je s trčanjem i skakanjem u vis, a u isto je vrijeme trenirala košarku i odbojku na pijesku. Ipak se odlučila za disk. I nije pogriješila!
Osvojila je Europsko prvenstvo 2010. godine u Barceloni, a novinar Jutarnjeg lista intervjuirao ju je preko e-maila. Nije imala ni kune na mobitelu, a roaming u Španjolskoj je bio preskup za dolazni poziv...
Tri godine kasnije Sandra Perković osvojila je zlatnu olimpijsku medalju. Hrvatski olimpijski odbor dao joj je premiju od 100.000 kuna. A ona je kvalitetu potvrdila i u godinama koje su uslijedile, i još joj kraj nije na vidiku.
Plakala je nakon Tokija, osvojila najnesretnije četvrto mjesto s hicem od nešto iznad 65 metara, mnogi su tad posumnjali u nju.
- Hitac mi je iskliznuo iz ruku, a to je nemoguće ako sam stavila magnezij i ako ne pada kiša. Diskovi su puni vode, vlaga se samo digla nakon ove kiše, ali to nije razlog... Nešto me zove da će Pariz 2024. drugačije krenuti. Mislim da se niti jedan ciklus ne završava ovako, Pariz je tu za tri godine pa se nadam boljemu - govorila je.
U svom prvom svjetskom finalu, u Berlinu 2009. je kao tinejdžerica, koja je netom prije postala europska juniorska prvakinja, završila na devetom mjestu. Potom je dva puta bila zlatna, u Moskvi 2013. i Londonu 2017. godine, osvojila je i dva srebra (Peking 2015., Eugene 2022.) i jednu broncu (Doha 2019). Osvojila je i dva olimpijska zlata (2012., 2016.), a sad ima i sedmu europsku titulu.
Dugoročno, govorila je u više navrata, ima još jednu neostvarenu želju. Godinama je uspješno vodi trener Edis Elkasević, s kojim je brakom okrunila dugogodišnju vezu. Oženili su se na Silvestrovo 2023. godine i kao supružnici ušli u 2024. godinu.
- Mislim da nemam neostvarene želje, ali kada bih gledala dugoročno, postati majka. Još uvijek čekam, čekate, čekamo - kazala je svojevremeno.
- Najviše bih htjela da mi dijete bude ono što je, da bude razigrano i da uživa u svakom trenutku svog života, da bude pošteno, da se trudi u školi, da mu škola bude glavni prioritet, bez obzira što će raditi kasnije. I najveća vrlina je da mi dijete bude iskreno, da ja znam u tom trenutku što se događa - istaknula je jednom prilikom.
U intervjuu za 24sata otkrila je što joj prolazi kroz glavu dok je na bacalištu.
- Kada se nalazim u krugu zapravo nemam druge misli osim onih kako što bolje izvesti hitac. Što se tiče vikanja kada bacim disk to je nešto što se dogodi samo od sebe, na to ne mogu utjecati. Kada disk ode u mrežu, mislim da to nije zanimljivo ni meni ni navijačima, ali to je čar i dio mene pa morate to prihvatiti - šali se Sandra.
Najveća inspiracija joj je mama
Upitali smo ju i koja medalja te koji miting su joj najdraži.
- Najdraža medalja u karijeri mi je zlatna medalja s Olimpijskih igara u Londonu. To je prva velika medalja koja je napravila od mene ovo što jesam i dan danas idem tim stopama. Najdraži miting mi je definitivno mi je Memorijalni miting Borisa Hanžekovića u Zagrebu. Tu sam opuštena pred domaćom publikom - ističe Sandra.
Koliko voli domaću publiku govori i njena izjava da nikad ne bi mogla natjecati se za neku drugu državu pa čak niti živjeti negdje drugdje osim u Hrvatskoj. Ipak je tu njena najveća inspiracija.
- Mama mi je najveća inspiracija jer je takva kakva je. Veliki je borac i naučila me što cijeniti životu i kako dati sve od sebe. Tako da većeg idola od nje nemam. Imamo i tradiciju dugu već 10 godina, a to je da mi mama donosi medvjedića. To traje od mog prvog natjecanja i od moje prve medalje. Mama mi i dalje kupuje medvjediće - kroz smijeh govori Sandra te otkriva što bi bila da nije atletičarka.
- Da nisam atletičarka, bila bih profesorica matematike...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
