Dalić mora kalkulirati, a kad je tako onda ni igra i rezultat nisu onakvi kakve svi očekujemo...

Niste zadovoljni sastavom koji je Zlatko Dalić večeras izveo na ogled s Turcima? Niste zadovoljni velikim brojem olako primljenih golova? E pa naviknite se na "novo normalno", na činjenicu da izbornik mora kalkulirati. Nema sumnje da bi se idealnih 11 poigralo s ovom slabašnom Turskom, baš kao i nedavno sa Švicarcima, no Dalić mora misliti na opstanak u elitnoj skupini Lige nacija, mora pažljivo balansirati s minutažom zbog tri utakmice u svega tjedan dana, a mora obaviti i smjenu generacija. I zbog toga su u remiju 3-3  u Istanbulu šansu dobili brojni igrači iz drugog plana.

Pokretanje videa...

01:35

Trening 'vatrenih' uoči Francuza | Video: PIXSELL/Aude Guerrucci/REUTERS

A kad još između svih tih "mora" ubacite još i podatke o čak 85 milijuna Turaka i bazu od oko 2.7 milijuna nogometaša, tome dodate i 250 travnatih terena samo na antalijskoj rivijeri, što je više nego ih ima cijela Hrvatska, dobit ćete poprilično vjernu sliku odnosa snaga na večerašnjoj utakmici. Jednadžba je jednostavna i jasna, što je šira baza, to je viša i piramida, masovnost rađa veći broj vrhunskih igrača, a Hrvatska nema ni uvjete ni masovnost, tako da nema ni veliki broj vrhunskih igrača. Ima ih, doduše, više u prosjeku od drugih jer smo talentirana nacija, ali ne toliko da bi bez onih najboljih izbjegli mučenje. Nekad malo manje, kao u Švicarskoj, nekad malo više, kao večeras u  Istanbulu...

I zato je izbornik Dalić i krenuo u ovu sezonu natjecanja s praksom širenja baze, na prijateljskim utakmicama daje prilike mladim i neafirmiranim igračima, igračima koji se tek trebaju nametnuti i pokazati može li se na njih u budućnosti računati. Svi bi mi voljeli vidjeti najjači sastav s Modrićem, Perišićem, Brozovićem, Vlašićem, Brekalom... ali Dalić nema taj luksuz da na svaku utakmicu stavi one najbolje. I zato smo večeras gledali kombiniranu momčad koja se prvi put sastala na terenu. i vjerojatno više nikad ni nećemo gledati skupa Slugu, Juranovića, Pongračića, Bašića,  Čolaka...

Ne treba biti posebno veliki nogometni znalac da bi zaključili gdje su glavni problemi. Uzmimo za primjer desni bok i novi izostanak Šime Vrsaljka, koga su s manje ili više uspjeha u zadnje vrijeme mijenjali Jedvaj, Bartolec, Uremović i Juranović. Prije nego li zaključite kako nijedan od spomenutih nije Vrsaljkova klasa, promislite koga je umjesto njih Dalić mogao pozvati.

Drugih rješenja jednostavno nema, a to nas vraća na priču o širini baze, o tome da izbornik Dalić ne može pronaći niti zamjenu, a kamo li startnog desnog beka, a niti jedan od četiri najveća hrvatska kluba ne nudi mu rješenje. Dinamov, Rijekin i Osijekov desni bok okupiraju stranci, Stojanović, Raspopović i Silva, dok se Hajduk krpa napadačem Marinom Jakolišem!?

Dalić je večeras sačuvao one najbolje za oglede sa Šveđanima i Portugalcima i dao priliku nekolicini novih igrača. Pa iako nam igra i rezultat protiv osrednje Turske nisu po guštu, vjerujemo Daliću da će proces selekcije odraditi pošteno i do kraja, najkasnije do početka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo i Eura. Zašto? Ako ni zbog kojeg drugog razloga, ono zbog toga što se u njegovom mandatu u hrvatsku reprezentaciju opet ulazi i izlazi "po redu".

Sjetimo se s koliko se žuči raspravljalo o svakom popisu kandidata prije Dalića, da ne govorimo o popisu putnika na velika natjecanja. Koga se sve guralo i koji su sve "klupski projekti" odlazili na europska i svjetska prvenstva bolje je i ne nabrajati. Ali, od kad popise sastavlja izbornik Dalić, polemika manje – više nema. Možda se netko ne bi složio s jednim ili dva imena, no kad gurnemo u stranu osobne simpatije i klupsku pripadnost, realno, doći ćemo do zaključka da Dalić za sada pošteno dijeli pozivnice i daje prilike onima koji to stvarno i zaslužuju.  

Pred izbornikom je težak zadatak, a vremena je malo, stoga mu utakmice poput one protiv Švicarske i večerašnje protiv Turske i služe da isproba sve ono što Hrvatska ima. Nema puno, i upravo zbog toga ne smije preskočiti niti jedno jedino ime, niti jednoga igrača koji može pomoći. Vlašić, Brekalo, Pašalić, Livaković iskoristili su prilike i pokazali da se na njih i te kako može računati, nove prilike dobivaju Melnjak, Uremović, Budimir..., večeras i Sluga, Bašić, Juranović, Pongračić, Čolak... Nekome se može činiti da je Dalić široke ruke i da u reprezentaciju može ući svatko tko odigra par ozbiljnih utakmica, no drugačije niti ne može biti. Hrvatska ima malu bazu igrača i Dalić jednostavno nema pravo na pogrešku, nema luksuz propustiti isprobati iti jednog jednog potencijalnog reprezentativca.