Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta, pjevali su hrvatski vaterpolisti nakon velike pobjede nad Mađarskom u finalu Svjetskog prvenstva na današnji dan prije 15 godina
Hrvatska vaterpolska reprezentacija je 1. travnja 2007. pobijedila Mađarsku 9-8 u finalu Svjetskog prvenstva u Melbourne Sports and Aquatic Centreu i osvojila prvu medalju na mundijalima - odmah zlatnu, jedinu uz onu iz Budimpešte 2017. Prenosimo izvadak iz tiskanog izdanja 24sata toga dana.
Andro Bušlje otrčao je do svlačionice. Tek nekoliko trenutaka prije svečanog proglašenja. Vratio se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja s hrvatskom zastavom u ruci. Zdeslav Vrdoljak nije spuštao ruke. Stisnute šake pogledavao je u nebo.
- Ne, ne mogu vjerovati kako smo uspjeli - reći će hrvatski kapetan.
- Hvala, hvala. Čut ćemo se - šetajući gore-dolje ispred svlačionice ponavljao je Damir Burić.
Mobiteli su zvonili neprekidno.
Pavo Marković se naslonio na ogradu. Zagledao se u pod. Oči su mu bile pune suza.
- Ovo je medalja starijih igrača. Oni su iznijeli turnir na svojim leđima, a mi mlađi smo sretni što smo im dali ruke - kaže strijelac dva posljednja gola.
Igor Hinić je na internetu gledao što se piše o utakmici. Pridružili su mu se Vićan, Đogaš i Barač.
- Ljudi, ovdje piše kako smo prvaci svijeta. Dakle, izgleda kako ovo nije san - reći će Barač.
Rudić: Dominirali smo baš u svakoj utakmici
- Isticao sam to od samog početka priprema kako imamo odlične pojedince. Jedino se postavljalo pitanje koliko smo dobro uigrani. To se ne može preko noći. I zbog toga smo tijekom priprema igrali svako malo utakmice. Prvo turnir u Rumunjskoj pa u Budvi te naposljetku treći u Sydneyu. Nakon svake utakmice bio je očit pomak. I kad smo počeli nastup na Svjetskom prvenstvu, isticao sam, budite uvjereni, u svakoj sljedećoj utakmici na prvenstvu igrat ćemo sve bolje i bolje. I igrali smo. I, što je važno, dominirali u svakoj - rekao je trofejni izbornik Ratko Rudić i dodao:
- Nije tih 10 razlike protiv Rusa bilo zato što su slab protivnik. Potvrdila je to naša igra protiv Srbije, a dominirali smo i u finalu. Bez naših nekoliko pogrešaka Mađari su nam dva gola dali iz odbijanaca, nakon obrane Vićana, sve bi bilo riješeno prije produžetaka. Međutim možda je ovako bolje. Bilo je uzbudljivije. I slađe. U svakoj utakmici po nekoliko je igrača zaslužilo epitet junaka. Motiv je bio velik. Svi smo uložili sve u ovaj trijumf.
I prije Melbournea Rudić je bio trener broj 1 svjetskog vaterpola, a tad je letvicu podigao još i više. On nije samo trener, njemu je vaterpolo život o kojem svakog trenutka razmišlja. Zbog njega su se mijenjala pravila igre, zbog njega se počela u domaćoj ligi igrati četvrtina od devet minuta, zbog njega su nekad igrači morali potpisivati građanske ugovore da će izdržati mukotrpne pripreme, zbog njega nitko tko je igrao u inozemstvu nije smio igrati u nacionalnoj vrsti. I sve to jer je - živio vaterpolo.
GALERIJA: NA DOČEKU U ZAGREBU BILO JE 30.000 LJUDI
Bukić: I premijer Sanader bio je za Rudića
- Nismo dopustili da nas išta omete. lšli smo prema svom cilju uzdignute glave - govorio je tadašnji predsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza Perica Bukić, proslavljeni vaterpolist koji je desetljećima blizak Rudiću.
Za njega je igrao još u zlatno doba jugoslavenskog vaterpola 80-ih godina, odlično ga poznaje.
- Ovaj uspjeh je ostvaren na najljepši mogući način. Hvala velikom stručnjaku Ratku Rudiću i igračima, mojim suradnicima. Moram reći da je i premijer dr. Ivo Sanader zaslužan što je Ratko Rudić ovdje, on nam je dao zeleno svjetlo da ga dovedemo. Ma da smo crtali, ne bi to ispalo ovako lijepo - rekao je Bukić.
- Fantastično, što drugo da kažem?! Ne samo rezultat nego i igra. Pazite, ovdje je Hrvatska igrala nevjerojatno - pokretno, odlično s igračem više, manje. l drago mi je što je Rudić sad nekima začepio usta - rekao je Dudo Šimenc.
- Ova momčad ima najboljega golmana na svijetu, najbolje centre, vrhunskog Vrdoljaka, Boškovića, Barača, vrhunskog izbornika koji je sve posložio. Ma što se na ovo uopće može reći - kazao je trener Mladosti Veselin Đuho.
Sukno: Još ne mogu doći sebi od sreće
- Ovo je nešto nevjerojatno. Evo upravo slavimo, još ne mogu sebi doći od sreće. Dopustite mi da budem jako ponosan, čak šest igrača ovdje je iz mojega kluba - rekao je direktor dubrovačkog Juga Goran Sukno.
- Vjerovao sam u Rudićevo znanje i karizmu. Sjajno je posložio momčad i psihološki je pripremio. Vićan i Vrdoljak dali su reprezentaciji dimenziju ozbiljnosti i požrtvonosti - rekao je Renco Posinković, zlatni s Olimpijskih igara iz Seula 1988.
Imena na medaljama
Odmah nakon finala, naši igrači na poledinu medalje ugravirali su svoja imena, a trener Ratko Rudić sve svoje trofeje, pa tako i ovu medalju, poklonio je Hrvatskom sportskom muzeju. Zlato se do zore slavilo u talijanskom restoranu Water front, uz morske plodove i vino.
Misa kasnila zbog vaterpola
Misa i blagoslov maslinovih grančica na tu Cvjetnu nedjelju u zadarskoj katedrali Svete Stošije kasnili su više od pola sata, i to zbog televizijskog prijenosa, koji zbog vaterpolske utakmice nije mogao ranije početi.
Svećenik je preko razglasa poručio vjernicima da se malo strpe dok ne završi utakmica. Ne samo da su čekali vjernici, nego i svećenstvo predvodeno nadbiskupom zadarskim mons. Ivanom Prenđom. Početak mise, navodno, nije ovisio o svećenicima, nego o HTV-u.
Zlatni vaterpolisti iz Melbournea
