Elin Kostelić: Ja čuvam djecu, muž neka zaradi i donese lovu

Hrvatska snaha Elin Kostelić, supruga našeg najboljeg skijaša Ivice Kostelića, ekskluzivno je s Doris Pinčić na Narodnom radiju podijelila svoja iskustva prilagodbe na život u stranoj zemlji i stranoj kulturi.

Elin je rođena i odrasla na Islandu, zemlji koja ima najveću zastupljenost žena u javnom i poslovnom životu na svijetu. Iz takvog društva, Elin je došla u Hrvatsku, udala se, rodila djecu i sretno živi sa svojim Ivicom. I još nešto, ne manje važno - savršeno govori hrvatski!

Koje su osnovne razlike u životu žena na Islandu i u Hrvatskoj?

- Prije svega, mislim da je drugačiji mentalitet. Žene u Hrvatskoj su više posvećene obitelji, više su doma i spremne su biti doma. Njima to nije nikakva frka da budu doma, kuhaju ručak, čuvaju djecu... Na Islandu je najnormalnije da žena radi kad je trudna i do 36-tog tjedna. S druge strane najnormalnije je da i muž uzima porodiljni dopust i čuva bebu.

Dakle, nema podjele poslova na ženske i muške?

- Tako je. Nije ništa čudno da muškarac vidi da je pod prljav, uzme usisavač i sve počisti. Ali, to baš nisam vidjela da je običaj u Hrvatskoj.

Što mislite zašto to i kod nas nije kao na Islandu?

- Pa to je zato što je žena kod kuće i to je nekako njezin posao. Muškarac zaradi, a žena je doma. I nije to ništa strašno, ne znači da je to bolje ili lošije. To je jednostavno tako!

Kako ovi muško - ženski poslovi funkcioniraju u domu Kostelićevih?

- Ja sam kod kuće, doma sam sa djecom i meni je to lijepo. Meni je to privilegij zapravo da jesam doma i onda normalno da ću ja usisavati i kuhati kad sam već doma. A muž nije doma i neka on onda zaradi i donese lovu, ha, ha, ha.

Je li se bilo teško prilagoditi životu u Hrvatskoj?

- Na neki način i je jer neke stvari koje su vama vrlo očite, meni nisu. U početku je ljudima možda djelovalo kao da sam nepristojna ili bahata, a zapravo nisam tako mislila. Jednostavno je odgoj drugačiji.

Na što konkretno mislite?

- Pa recimo, mi na Islandu nemamo „Vi“. Ja sam odmah svima počela govoriti „ti“ pa su me nekako čudno gledali. E sada znam da starijima i iz poštovanja trebam reći „Vi“. Ja svima - ti, ti, ti, a oni – pa čekaj malo, gdje je poštovanje prema starijima?! Možda sam ispala nepristojna, ali toga kod nas nema. Ne znam, valjda su poslije shvatili da sam ja strankinja pa mi oprostili.