U ljeto 2011. tada trener Leicestera ugostio me na intervjuu u Austriji. Raspričao se o Hrvatskoj i našim nogometašima te otkrio koliko ga je pogodio otkaz s klupe Engleske
OVAKO NAM JE PRIČAO 2011.
Eriksson s hrvatskim šalom: Htio sam dovesti Modrića i Kranjčara, a Bokšić je imao sve
Kad sam ušetao u predvorje hotela, ustao je, nasmijao se i pružio ruku kao starom prijatelju. Bez obzira na malo kašnjenje, nije bilo ni traga nervozi. Uostalom, na pripremama između treninga zna biti dosadno. Pogotovo ako imate vojsku pomoćnika i analitičara u stožeru. A Sven Goran Eriksson ih je imao. Uvijek, pa i te 2011. godine, kada je trenirao drugoligaša Leicester i došao na pripreme u Austriju.
Pokretanje videa...
00:58
U intervjuu je bio opušten, strpljiv, iako ne pretjerano dobre memorije. Hvalio je Hrvatsku i naše nogometaše, malo kurtoazno, malo iskreno, od srca, a kad sam ga, nakon sat i pol razgovora, zamolio da ga fotografiramo s hrvatskim šalom, pristao je bez problema. Iako sam bio skeptičan jer internet ne zaboravlja, a tko zna u kakvoj situaciji u karijeri bi ga takva fotka mogla kompromitirati.
U to vrijeme, u ljeto 2011. godine, Luka Modrić bio je zvijezda Premier lige i logičan početak našega intervjua, koji sam tada radio za sportski tjednik Max.
- Mene je Roman Abramovič zvao dvaput i odbio sam ga jer vodio sam englesku reprezentaciju. Ali ako bih stavio funtu na to gdje će Luka igrati iduće sezone, stavio bih na Chelsea! Jer kad Abramovič nešto zacrta, obično to i ostvari. Uh, kad bih ga barem ja mogao dovesti. Uostalom, i htio sam, dok sam trenirao Manchester City. Ali bio je preskup, već tada - pričao mi je Eriksson.
S cijenom koju je Tottenham platio ili je tada Dinamo tražio i više?
- Ne sjećam se, ali bio nam je preskup. Makar, šteta što nije došao, isplatio bi se.
Uzeli ste tada Ćorluku.
- Bila je to dobra kupnja. Pa klub ga prodao iduće sezone!
Za mnogo više novca, pretpostavljam.
- Milijun? OK, nisu izgubili. Vrlo je dobar igrač.
Htjeli ste i Niku Kranjčara.
- Da, razgovarali smo u siječnju i pokušao sam nakon toga opet ga dovesti u Leicester, ali Redknapp nije htio. Što je sad s njim, je li otišao? Uh, teško je raditi s Tottenhamom, traže previše novca za sve igrače! Da sam ja trener, više bi igrao, sjajan je igrač. Također, da imam premijerligašku momčad, išao bih za njim. Ovako, teško je pronaći toliko novca.
Jeste li se upoznali s Bilićem?
- Jesam, ali nismo se puno puta vidjeli i družili, ne mogu reći da ga poznajem. Gdje je sad?
Vodi Hrvatsku, ali najavio je odlazak nakon Eura 2012. Što je s vama, biste li opet vodili neku reprezentaciju? Recimo, Hrvatsku?
- Imam godina, ne mislim još dugo trenirati. Sad želim Leicester uvesti u prvu ligu, to je velik zadatak. Nakon toga sve je moguće. Važno je da ta sredina ima visok i realan cilj. Od reprezentacija bih uzeo samo neku s dobrim igračima jer ih ne možeš kupiti.
Pa Hrvatska ima dobre igrače.
- Da, uvijek ih je imala.
Da imate mogućnosti, kojeg biste hrvatskog igrača kupili?
- Luku! Platio bih mu unaprijed da imamo toliko novca, samo da dođe!
OK, a malo realnije?
- Kranjčara. Čak smo ga htjeli dovesti na posudbu, ali u Tottenhamu nisu bili zainteresirani.
Je li Hrvatska danas bolja nego što je bila na Euru 2004.?
- A kad su bile one pobjede nad Engleskom? 2008.? E, to je bila izvrsna momčad, najbolja hrvatska nakon brončanih iz 1998.
Dobro, ali za 2004. vas pitam zato što ste vodili Englesku protiv nas. Sjećate li se te utakmice iz Portugala i pobjede Engleske 4-2?
- Dvije tisuće i koje ste rekli? Dobro smo tada igrali...
Otto Barić bio je hrvatski izbornik.
- Oh, Barić, da, sjećam se...
Kako biste reagirali na ponudu Dinama?
- Danas bih rekao: Ne, hvala. Imam posao. A nakon Leicestera, zašto ne, sve je moguće. Tim više što mi je prekrasno živjeti u vašoj zemlji. Nikad se ne zna.
Za razliku od Barića i 2004., odlično se sjeća Alena Bokšića, koga je vodio tri i pol godine u Laziju.
- Karakteran momak, vrlo dobar igrač, trebao je napraviti još veću karijeru jer imao je sve, brzinu, tehniku, super je trenirao, a nakon Marseillea nije zabio tako puno golova.
Eriksson je u trenersku kremu ušao osvojivši s Göteborgom Kup Uefe 1982. godine (momčad je bila amaterska, a pogodak HSV-u u finalu postigao je igrač koji je taj dan do 13 sati radio kao vodoinstalater!). Bio je prvi stranac na engleskoj klupi u povijesti! Odradio je tri velika natjecanja i tri ispadanja u četvrtfinalu. I premda je u tom razdoblju imao i dvije velike afere, koje su ga i privatno stajale, i danas sa žaljenjem govori o otkazu.
- Bio sam u mnogo velikih klubova, no Engleska je svakako najveći posao. Može mi biti pravo ili ne što su me smijenili, ali bilo mi je lijepo.
Statistički, u tom je trenutku bio drugi najuspješniji engleski izbornik, nakon Alfa Ramseya.
- To nije bilo dovoljno da ostanem na klupi - pomalo je tužno rekao.
Kad smo već kod toga, sjećate li se Scolarija?
- Da, dva me puta izbacivao s velikih natjecanja u četvrtfinalu.
Pardon, tri puta! 2002. s Brazilom, 2004. i 2006. s Portugalom!
- Neee, dva puta... Tri? Ah, da...
Je li šest godina vođenja reprezentacije previše?
- Ja sam želio nastaviti, volio sam taj posao, ali poslodavcu tri četvrtfinala nisu bila dovoljno dobra. A poslije nisu napravili ništa (Engleska se nije plasirala na EP 2008., a na SP-u 2010. ispala je u osmini finala, nap. a.). Pa onda je četvrtfinale bolje nego ništa, je l' tako?
Kasnije je Eriksson surađivao i s Goranom Tomićem u Kini i cijelu je karijeru jako cijenio hrvatski nogomet. Više je puta dolazio u Hrvatsku, bio je prvo veliko strano ime koje je prihvatilo ulogu ambasadora Sportskih igara mladih, a Bokšić mu je ostao jedan od najdražih igrača koje je vodio.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
