Gudelj: Ništa šverc, hoću hotel! Ljubo: Ja sam vam sommelier

Kad bi pokrenuli raspravu oko najljepšeg gola, najboljeg igrača ili najbolje momčadi u povijesti HNL-a vjerojatno bi se brzo zapleli u raspravu obojenu klupskim bojama. No kada je u pitanju najzanimljivijih HNL intervju, tu nema ni dileme ni klupskih boja, definitivno najzanimljiviji intervju dali su Hrvatin Gudelj i Goran Ljubojević, dvojac koji se u sezoni 2003/04. borio za prestižni naslov najboljega HNL strijelca. Uz ogradu, kako u taj rang sigurno ide i intervju pokojnog Stjepana Spajića Rođe, ali njegovi intervjui nisu bili vezani isključivo za nogomet...

Dakle, u zimskoj stanci na vrhu strijelaca bili su Hrvatin Gudelj, koji je tada igrao za Zadar, i igrač Osijeka Goran Ljubojević. I kao takve HTV ih je suočio u paralelnom intervjuu, tijekom kojeg su odgovorili na po 11 pitanja. Kvaka je bila u tome da Gudelju nitko nije rekao kako se radi o ozbiljnom intervju, pa je on odgovarao više u šali, dok je Ljubojević s druge strane sve shvatio previše ozbiljno... Uglavnom, ako niste gledali - pogledajte...

Mi smo ih tim povodom obojicu podsjetili na pitanja i odgovore koji su tada davali te ih upitali što bi danas odgovorili na ista pitanja.
- Prije svega bio bih ozbiljan, ne bih se zezao. Bilo je malo više ruganja nego što je trebalo biti, htio sam ljude nasmijati, ali pola odgovora nije imalo veze s vezom - nasmijao se Gudelj, koji se nakon nogometne karijere vratio u Podbablje pored Imotskoga gdje je izgradio dvije kuće za turizam, jedna je bila čak proglašena i drugom najljepšom kućom za iznajmljivanje u Europi!

Trenutno širi biznis, gradi i treću kuću i najveći dio posla, pogotovo oko uređenja i okoliša obavlja sam, uz pomoć supruge i troje djece.

- Iskreno, ja bih se malo više zezao, bio bih opušteniji, ali nisu mi rekli da je to takav tip intervjua. A da mogu, promijenio bih jedino ozljede koje su mi se dogodile neposredno nakon tog intervjua. U prvom dijelu sezone zabio sam 12 golova, u pauzi sam ozlijedio koljeno, potom i prepone i nisam igrao prvih 5-6 kola proljeća. Špehar me stigao i kasnije mi je priznao da mi namjerno više nije dodavao loptu, pa je on te sezone postao najbolji strijelac lige. Ja sam zabio samo još četiri... - otkriva nam Ljubojević.

Krenuli smo s pitanjem o najdražoj kartaškoj igri, Gudelj je izabrao poker, Ljubojević je lokalpatriotski izabrao belu.
- Danas bih i ja izabrao poker - priznaje Ljubojević.
Na pitanje o glazbi koju slušaju, danas bi obojica odgovorila drugačije.
- Rekao sam narodna u šali, a u stvarnosti slušam sve, i narodnu i zabavnu, i strane, nemam neku posebno dragu grupu ili izvođača - priznaje Gudelj, a Ljubojević dodaje:
- Škoro definitivno ne bi bio moj izbor danas, sada slušam ''Ex Yu Rock'' poput Azre, Bijelog Dugmeta, Haustora, Parnog valjka, Prljavog kazališta... Baš sam fan te glazbe, toliko da ponekad u kafićima puštam glazbu kao DJ, ali u manjim prostorima, do 50-ak ljudi. I ta je glazba uglavnom moj izbor.

Zanimljivi su bili i njihovi odgovori na pitanje što bi bili da nisu nogometaši. Gudelj se našalio sa svojim 'zemljacima' koji žive uz 'meku' granicu koja dijeli Imotski od obližnje Hercegovine, pa je ispalio da bi bio švercer, dok je Ljubojević izjavio da bi završio fakultet i posvetio se poslu u struci.
- Nije ta moja šala svima dobro sjela, neki su stvarno mislili da bih se bavio švercom, ha, ha, ha... Danas bih sigurno odgovorio drugačije, recimo da bih volio biti direktor hotela, nešto slično poslu kojim se bavim, samo u puno ozbiljnijem obliku - zaželio je Gudelj.

- E na ovo pitanje sam dobro odgovorio. Završio sam fakultet za sportski menadžment u Danskoj, imam A licenciju za trenera, kao i za sommeliera, imam firmu za posredovanje, najviše radim s vinarijom Erdut, a prije mjesec dana postao sam i trener NK Mladosti iz Draža...
Nogometni idoli su se također nešto malo promijenili u odnosu na one od prije 16 godina.
- Meni je Christian Vieri oduvijek bio drag, a tada sam izjavio da su to Bogdanović, Vata i Köller, koji je barem 25 cm viši od mene i popuno drugačiji tip igrača, ha, ha, ha... - smije se danas svojoj šali Gudelj, dok je Ljubojević ostao u krugu trojke Šuker, Ševčenko i Batistuta.

Najviše smijeha izazvao je Gudeljev odgovor na pitanje gdje se vidi za 20 godina, na što je Imoćanin mrtav - hladan ispalio ''u grobu''.
- Imam još četiri godine ''fore'', ha, ha, ha..., ne daj Bože korone. Što da kažem, mogu samo ponoviti da sam se šalio.
- Uf, ja sam odgovorio da se vidim pored žene i troje djece u nekom stanu u gradu, ljeti u vikendici, s punim džepovima novca. Trenutno imam jednu ženu više, dvoje djece manje, ostalo je tu negdje, s tim da i ja imam još četiri godine fore da ispunim plan... - pokazao je i Ljubojević da se zna našaliti.

Na pitanje o tome što bi promijenili da su na čelu Vlade pet minuta obično odgovaraju missice, ali očito i nogometaši. Gudelj je kazao da bi ''srušio svijet'', a danas je puno oprezniji.
- Napravio bih što i drugi, pomogao bih mladima da nađu posao, da nam svima bude bolje...
- Rekao sam tada da bih smanjio vanjski dug, očito sam bio naivan, to se valjda nikad neće dogoditi. Okupio bih tim vrhunskih nekorumpiranih stručnjaka i pokušao osigurati bolji život za sve. I svi bi morali pročitati dvije knjige singapurskog predsjednika Lee Kuan Yewa, ''The Singapur Story'' i ''From Third World to First'', u kojoj potanko opisuje kako se vodi zemlja ni iz čega u jednu od razvijenih zemalja - otkriva Ljubojević, koji je na pitanje o najdražoj hrani (zecu) odao priznanje Gudelju.
- Bio je u pravu, kakva janjetina, krumpir, salata, čokoladni i čokoladni kolač, i ja bih danas izabrao zeca u umaku od šljiva, to moja mama radi brutalno dobro. Svaka mu čast na izboru, a danas sigurno ne bih izabrao za piće sok, nego jedan dobar erdutski Merlot.  

Zanimljivo, na pitanje čega se najviše boje obojica su odgovorili kako se najviše boje smrti, i pri istom odgovoru su ostali i danas, s tim da je Ljubojević dodao da se više ne boji svoje smrti, nego smrti svojih bližnjih.
O trenerima koji im idu na živce nisu željeli govoriti ni tada ni danas. Gudelj je iskoristio priliku i pohvalio Stanka Mršića, a Ljubojević Josipa Kužea.
- Moj zemljak Stanko Mršić me preporodio u Zadru. Imao sam u to vrijeme doživotni ugovor s Igorom Štimcem, a u Hajduku nisam ništa igrao. Znao sam da se moram micati i jedini izlaz bio je Zadar kod Mršića kojeg sam znao od ranije i koji je dobar čovjek. Nekako sam se dogovorio s Renom Sinovčićem, koji je otkupio moje papire i riješio me Štimca i muka, i od tad mi je krenulo na bolje. Znate kako je u Hajduku, znalo se tko igra tko ne. Vulić mi je jednom obećao da će me staviti u igru ako mu ulovim zeca. Znao je da sam lovac, pa se šalio sa mnom, kasnije se to pročulo, raširila se priča, zec je narastao na vepra, dobro nije na medvjeda... - smije se Gudelj.
- Kuže je 'kužio' nogomet, a ja volim takve trenere. Ali nije uvijek bilo tako, u Osijeku koji se borio za ostanak sam sa 16 ušao u momčad, nedugo potom dao sam tri gola za tri pobjede 1-0, i tek tada su mi odlučili dati šansu. Ali nije ni to bilo nešto posebno, zbog raznoraznih lobija i loših ljudi nisam igrao previše. Jedan trener mi je na sastanku ispred mog oca i Antuna Novalića otvoreno kazao da mora igrati drugi igrač koji je došao na posudbu iz Dinama. Šokiralo me to, nisam tada, na pragu punoljetnosti, bio spreman na 'specifičnosti' hrvatskog nogometa.  

A jedna od specifičnosti hrvatskog nogometa definitivno su i suci, Ljubojević je priznao da je ponekad znao burno reagirati, a Gudelj da je znao otići i korak dalje.
- Uvijek sam imao problema sa sucima. Od 12 utakmica šest ne bih igrao zbog kartona. Najveća kazna mi je bila četiri utakmice kad sam udario Prosinečkoga, a ''opalili'' su me dobro i kad sam udario mog zemljaka, suca Vicu Pavića. Isprovocirao me, ja sam mu prigovorio, on mi je dao karton, pa sam mu nakon utakmice opalio 'jednu odgojnu iza uha'. Kasnije smo to izgladili, prođe vrijeme, zaboravi se...

Junaci naše priče danas su u posve drugačijim ulogama. No dobro se sjećaju nekih ranijih vremena, a obojici je zajedničko i što su im najdraži golovi s početaka karijere, koje su zabili Dinamu.
- Posebno pamtim povijesnu utakmicu u Zadru kada smo izborili remi s Dinamom 2-2 i pomogli Hajduku da osvoji naslov prvaka. Uoči utakmice izjavio sam da ću dati gol u prvih 20 minuta i zabio sam ga u 5. minuti. Bila je to čudo utakmica, 10.000 gledatelja na tribinama, pola Splita je došlo navijati za nas, a u Zadru smo iz Hajduka igrali Kale, Brajković i ja. Eto, svoj najvažniji gol za Hajduk zabio sam u dresu Zadra. Hajduk me kasnije želio vratiti na Poljud, ali me Sinovčić nije pustio... - kaže Gudelj, a Ljubojević nastavlja:
- Zabio sam gol Dinamu u prvoj pobjedi Osijeka nad njima u Gradskom vrtu. To mi je jedan od dražih golova u karijeri, iako sam zabijao gdje god sam igrao...