Hrvat proživio dramu u Turskoj: Isključili su mi vodu i struju...

Bio je svojevremeno jedan od najtalentiranijih hrvatskih košarkaša, a prije devet godina su ga Toronto Raptorsi izabrali na NBA Draftu. I dalje smo dojma da je mogao puno više postići u karijeri, ali nije se sve rasplelo prema očekivanjima.

Hrvatski košarkaš Tomislav Zubčić (31) je u karijeri igrao za 13 klubova, a u velikom razgovoru za Sportklub dotaknuo se zanimljivih priča iz svoje karijere. 

Nakon epizode u ruskom Jeniseju napokon se skrasio u turskom Tofašu gdje je došao u prosincu prošle godine. U Turskoj je ostavio sjajan dojam. U prvih pet utakmica prosječno je bilježio 12 koševa uz sjajan postotak s trice od 50 posto, ali čim mu je krenulo, dogodila se ozljeda pa je morao operirati desnu ruku.

Vrlo dobar klub, jaka liga, ali kada je stigla ponuda, Zubčić je morao dvaput razmisliti. U Turskoj je igrao prije četiri godine kada je bio član Trabzonspora, ali ta era je neslavno završila jer ga je klub doslovno izbacio iz stana. 

- Trabzon je imao te sezone financijske probleme. Izgubili su jednog velikog sponzora u predsezoni, a ja sam u lipnju potpisao ugovor. Došao sam u klub, odigrao predsezonske utakmice, krenuo sam u sezonu, odigrao tri utakmice uz minimalnu minutažu. Trener je riješio da ja ne budem dio momčadi. Željeli su se riješiti igrača jer ih više nisu mogli plaćati. Tražili su način da se oslobode svega toga. Ja sam tu bio višak jer sam bio jedan od skupljih. Tamo sam stigao iz VTB lige, s dobrom statistikom i nisu mogli iznijeti taj ugovor do kraja. Ostatak priče je ružan. Ja sam morao u Trabzonu ostati sljedećih mjesec dana, uz pusta maltretiranja, izbacivanja iz stana, uzimanja automobila, isključivanja struje, vode, interneta, tjeranja da svakog jutra dođem u osam sati u klub po potvrdu da sam tog dana oslobođen treninga od strane kluba. Suradnju sam završio tužbom, nije bilo lako, naročito mentalno - kaže Zubčić.

Karijeru je započeo u KK Rudešu 2007. godine.

- Rudeš je bio neka prilika za nas mlađe igrače kojima je bila potrebna tranzicija iz juniorske u seniorsku igru, trebalo je da pređemo među ‘velike momke’. To je nama dobro došlo. U mojoj generaciji je bio i Leon Radošević i dosta drugih momaka kojima je trebala minutaža da bi kasnije došli do Cibone, a onda i da bi mogli biti konkurentni prvo na treninzima, pa onda i na utakmicama. To je bio lijepo razdoblje, bila je jedna velika prilika za napredovanje, imali smo trenera koji je bio non-stop uz nas i priliku da pokažemo koliko znamo, bili smo jedna od najtalentiranijih generacija u Hrvatskoj u tom razdoblju. Napredovao sam od tada, ja sam sada drugačiji igrač, imam sada iskustvo. Igrao sam nekada na neku dječačku želju, a sada mi je sve u čitanju igre i iskustvu.

Potom je od 2008. do 2013. godine igrao za Cibonu s kojom je osvojio tri naslova prvaka Hrvatske i jedan Kup, igrao je Euroligu, a svjedočio je i onom teškom porazu od Partizana u finalu regionalne lige u Areni Zagreb. Nakon izleta u inozemstvo vratio se u Hrvatsku, a stigla je ponuda Cedevite. No taj dio iz svoje karijere ne pamti po dobrome jer je raskinuo ugovor s klubom nakon sukoba s tadašnjim trenerom 'vitamina' i sadašnjim izbornikom Hrvatske Veljkom Mršićem. 

- Ja sam to već rekao davnih dana. Bio sam nepravedno osuđen od strane trenera, od strane stožera, imali su neku želju da probude momčad i tražili su krivca za neke poraze. Ja ni u jednom trenutku nisam bio kriv. Moja karijera se tada promijenila i cijeli taj put. Ja sam tada bio na nivou gdje se nikada nisam bolje osjećao, htio sam dati sve i u Euroligi i u domaćem prvenstvu. Osjećao sam se kao da je to moja najbolja godina i tako sam i igrao. Trener Veljko Mršić i stručni stožer su tražili nešto u momčadi, nešto što ja nisam napravio. Ja sam svoje rekao na tom nekom kaznenom treningu. Trčali smo 20 i nešto kamikaza na treningu od šest do osam ujutro. Odlučio su da od tada ne budem dio momčadi. Zašto, kako… ja ni danas ne znam što je tu bilo. Tu je bio kraj s hrvatskom košarkom do kraja moje karijere. Definitivno sam odlučio da ja više ne želim se vratiti u hrvatsku košarku. Prvenstveno zbog mentaliteta ljudi i zbog te situacije. Da je bila moja greška, prvi bih je priznao i preuzeo odgovornost - kaže Zubčić za Sport Klub. 

Na pitanje razmišlja li o reprezentaciji, odgovorio je da ne misli igrati za Hrvatsku dok god je Mršić izbornik. Posljednji put igrao je 2018. godine u kvalifikacijama za SP.

- Imao sam priliku igrati nekoliko puta u kvalifikacijama. Bio sam prošlog ljeta kada je reprezentaciju vodio Dražen Anzulović, nažalost nismo se uspjeli plasirati na to Svjetsko prvenstvo u Kini. Međutim, s obzirom na to da je trenutno izbornik Veljko Mršić, ja sebe ne vidim u toj reprezentaciji zbog našeg odnosa i iskustva u Cedeviti. Ipak, igrati za reprezentaciju je najveća čast za svakog profesionalnog sportaša i s svojom 31 godinom mogu doprinijeti nacionalnoj momčadi. Nadam se da ću, ako se okolnosti poklope, ponovno biti dio reprezentacije jer nastupi za Hrvatsku u meni bude poseban osjećaj - kazao je Zubčić.

Nakon raskida s Cedevitom okušao se u Razvojnoj ligi u momčadi Oklahome, ali nakon godinu dana odlučio se vratiti u Europu. Igrao je nakon toga za Nižnji Novgorod, Trabzonspor, Bonn, Igokeu, Manresu i Jenisej, a sada je sretan i zadovoljan u turskom Tofašu.