Sport

Komentari 0

Hrvatskih odbojkaša u Poreču više nema, kreću okršaji za vrh

Hrvatskih odbojkaša u Poreču više nema, kreću okršaji za vrh

Da smo daleko od svjetskoga vrha, znali smo i ranije, svaki je dobiveni set ovdje ravan dobitku na lotu. No, ne trebamo biti strogi, ovaj atraktivni sport kod nas je još relativno nov

Mogi bismo bili zločesti pa reći kako za zbrajanje osvojenih setova naših odbojkašica i odbojkaša na porečkom Swatch Major World Series nisu potrebni čak niti svi prsti jedne ruke. Da, mogli bismo, ali to ne bi bilo korektno. U redu, naši su u debelom zaostatku, to očito nije sport u kojem smo „doma“, iako se igra kod nas, iako je porečki spektakl od relevantnih proglašen najboljim iz serije, nakon nepobjedivog Klagenfurta. Nije, dakle, odbojka na pijesku sport u kojem ćemo u dogledno vrijeme smjeti očekivati medalje. Ali razloga je tu dosta, najmanje ga ima u nedostaku talenta.

Evo, recmo, Samanta Fabris. Da se igra na parketu, ona bi pomela većinu suparnica. Bile one iz Brazila, Kanade ili iz Italije. A ovako, bila je presretna osvojenim setom, najavila je u skoro vrijeme i prvu pobjedu. Što to Samanti sve smeta, što je sprečava da svoj raskošni talent i vještinu baratanja odbojkaškom loptom pokaže i na pijesku?

Prvo, pijesak je „pomična“ podloga, s njega se ne možeš odraziti niti približno jednako efikasno kao s parketa. Propadaš. Posljedica toga je činjenica da ti mreža kod skoka nije u visini laktova, nego ramena. Neodastaju silni centimetri.

Drugo, gibanje po pijesku je neusporedivo napornije, za svaki pomak treba više snage. Naša Samanta na to nije navikla. Drugim riječima – umor se pojavi puno ranije nego tijekom meča na parketu. Sama je rekla – dva je seta umore kao pet u „pravoj“ odbojci.

Treće, odbojka na pijesku je sport koji se igra u teškim vremenim uvjetima. Nema ovdje dvorane, idealne temperature. Ne, ovdje se mečevi igraju u 14 sati, po „zvizdanu“, a ot je surovo. Odnosno, bilo surovo ili ne, to su odbojkašima-parketarima situacije u kojima niti u ludilu ne mogu prožiti maksimum.

Uz još ponešto sitnih razlika, došli smo do konačog odgovora zašto je naša Samanta Fabris zvijezda parketa, a ovdje „mala od pijeska“, koja se veseli svakom dobivenom poenu. A set slavi.

Dobra stvar u cijeloj priči je da ovaj divni sport polako dobiva svoju poziciju i kod nas, možda se i potencijalni sponzori malo smiluju nakon što pogledaju neke od čudesnih mečeva predstojećih Olimpijskih igara u Riju.

Za kraj, porečke su tribine u uvali Peškera počele izgledati poput onih klagenfurtskih, ljudi dolaze, gledaju, navijaju i uživaju. Tropskim temperaturama unatoč, ranom ispadanju naših unatoč. Dakle, ima nade... Subota je dan za neke od velikih okršaja! 

Najčitaniji članci