"Drago mi je da se pet godina mog znanja i Ivanovog zalaganja na koncu isplatilo. Sretan sam zbog Ivana. Posebno je slatko što drugi nisu imali tu viziju, a neki su činili sve i da mu otežaju put" kaže nam Joško Vlašić
IVAN KATIĆ
Igrao je s Vuškovićem, priliku u Hajduku nije dočekao, okrenuo se Vlašiću i sve mu se otvorilo...
Čitanje članka:
4
min
Nekim nogometašima prilika je servirana, a drugi se moraju sami za nju izboriti. Taj put je nešto teži, ali je na koncu i pošteniji i bolji za samog igrača, koji se nauči boriti i izboriti za ono što mu pripada.
POGLEDAJTE VIDEO: Rusin u Hajduku
Pokretanje videa...
00:43
Najbolji primjer je Ivan Katić, mladi nogometaš Dugopolja, koji je potpisao trogodišnji ugovor s Lokomotivom. Katićeva priča priča je mnogih mladih igrača koji su započeli trenirati nogomet i sanjali da će jednoga dana istrčati u dresu Hajduka pred krcati Poljud. Nažalost, samo rijetkima se takva prilika i ukazala, a mnogi su do nje morali zaobilaznim putem...
Katić je bio jedan od najboljih igrača svoje generacije, ali voljom trenera koji su radili s njim u Hajdukovoj akademiji nikad nije dobio pravu priliku, a kad bi je i dobio, gurali su ga u sporedne uloge i na pozicije koje mu nisu prirodne, da bi na koncu bio prisiljen otići s Poljuda i sam pronaći svoj put.
Sreća u nesreći bila je da je Ivan u to vrijeme individualno radio s Joškom Vlašićem pa se taj rad samo intenzivirao, da bi na koncu Ivan prihvatio ponudu Dugopolja, gdje je nakon svega par juniorskih utakmica, a u jednoj je zabio i fantastičan gol Dinamu, zaigrao za seniore u drugoligaškoj konkurenciji i od tada postao standardan na nekoliko pozicija u veznom redu.
Prvu priliku u Dugopolju dao mu je iskusni Davor Mladina, kod njegovog nasljednika Marina Biliškova postao je standardan, a poziciju je zadržao i kod svih trenera nakon njih. Katić je dobrim igrama privukao pozornost mnogih skauta i klubova, a posebno su bili zapaženi njegovi nastupi na nedavnom Arena kupu u Medulinu, gdje se Dugopolje pripremalo i odigravalo prijateljske utakmice s HNL momčadima Slaven Belupom, Varaždinom i Goricom.
Procjena kluba i obitelji je da Ivan ove zime mora napraviti iskorak i prihvatiti ponudu jednog od klubova koji su za njega pokazali interes, među ostalima Šibenika, Varaždina, Gorice... Na koncu je izabrao Lokomotivu kojq je spremna ulagati u njegov daljnji razvoj. Danas je potpisao trogodišnji ugovor s opcijom produženja na još jednu godinu....
- Drago mi je da sam ušao u taj proces i da se pet godina mog znanja i ideja te Ivanovog zalaganja na koncu isplatilo. Sretan sam zbog Ivana, ali i zbog sebe, posebno je slatko što neki drugi nisu imali tu viziju, a neki su činili sve i da mu otežaju put, tako da imam dvostruku satisfakciju... - kazao nam je Joško Vlašić i otkrio kako proces nije bio lagan i jednostavan:
- Ivan je stavljen pred situaciji uzmi ili ostavi i odlučio je uzeti. Imao je on i svojih nedostataka, kako u nogometnim tehnikama, tako i u fizikalijama, i sve to je morao unaprijediti, ali pet godina je vrijeme u kojem se to može napraviti. Bilo je vremena kad nije imao ni klub, kad je radio samo sa mnom, nije sve bilo lako jer život ti nametne razne situacije. Ali i ja sam s njim postajao bolji, on me motivirao svojim zalaganjem. Dovoljno je reći da smo radili i za dvije Nove godine po pet sati. Bio je takav ciklus rada i nismo ni jedan ni drugi željeli preskakati treninge.
Katić je rođen u drugoj polovici 2005. godine, tek mu je 19 godina i pred njim je još dug put u kojem može rasti i napredovati. Dok je igrao za Hajduk, bio je u procesu treninga s Lukom Vuškovićem, Antom Kaveljom koji je danas u Šibeniku, Lukom Kapulicom koji je u Gorici, tu su i prvotimci Hajduka Borna Buljan, Roko Brajković, neko vrijeme u kadetima je tu bio i Rokas Pukštas...
- Ne znam kako će se Ivan dalje razvijati, ali kad znam od kud smo krenuli i koliko smo radili, potpis za hrvatskog prvoligaša čini me izuzetno sretnim i ponosnim i na njega i na sebe. A vjerujem da to nije sve, da će se on dokazati i u jačoj konkurenciji - nada se Joško Vlašić.
Katić se nada da će i on jednoga dana dobiti priliku ostvariti dječački san i zaigrati na Poljudu. Zašto i ne bi, mnogima je to pošlo "iz drugog pokušaja", a najdrastičniji su primjeri Marka Livaje i Ivana Perišića. Zadnji takav primjer je Michele Šego...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
