Igrao za Argentinu i SAD, sad blizu Hrvatske! 'Šuker je zvao'

HNS nastoji nagovoriti Matka Miljevića, talentiranog 19-godišnjeg ofenzivnog veznjaka prvoligaša Argentinos Juniorsa, da zaigra za Hrvatsku. To je ujedno i želja njegovog pokojnog djeda koji je svojedobno morao napustiti domovinu. No Miljevića u svojim redovima žele i Argentina te SAD.

- Zovu me svakodnevno, inzistiraju - rekao je Miljević u razgovoru za argentinske novine La Nación koje pišu kako mu je nedavno zazvonio telefon a s druge se strane čuo poseban glas - Davora Šukera, predsjednika HNS-a, te najboljeg strijelca u povijesti reprezentacije.

- U početku nisam baš dobro znao tko je bio Davor, no potražio sam na internetu i saznao da je bio fantastična 'devetka', golgeter na Svjetskom prvenstvu (1998. gdje je dobio nagradu Zlatnu kopačka zabivši 6 golova dok je Hrvatska osvojila brončanu medalju).

Ponekad me zove drugi koordinator pa razgovaramo videovezom - ispričao je Matković.

- Ja ničemu na zatvaram vrata. O Hrvatskoj puno razmišljam zbog svog djeda, on je oduvijek htio da jednom zaigram ondje - dodao je.

Djed došao u Argentinu 1945.

Matkov djed Antonio rodio se u Hrvatskoj od kuda je morao emigrirati u Argentinu, poput brojnih drugih Hrvata tijekom i nakon 1945. godine uslijed uspostave Jugoslavije.

- On se borio u Drugom svjetskom ratu. Kasnije je brodom došao u Argentinu. Dugo vremena je živio u Lanúsu (gradu pored Buenos Airesa) i ondje upoznao moju baku koja je došla iz Corrientesa (grada na sjeveru Argentine) - rekao je mladi nogometaš.

Matko je bio posebno vezan za djeda koji je preminuo prije četiri godine.

- Meni je uputio svoje posljednje riječi prije nego je umro. Bio mi je i ostao veliki primjer jer je izašao iz rata no uvijek gledao s optimizmom na život. Ja doista vjerujem u Boga a svog djeda uvijek imam pred sobom, u svakom aspektu. Vodio me je te mi usadio životne vrijednosti zajedno s mojim roditeljima i bakom. Zahvaljujući njima sam stekao obrazovanje - rekao je Matko.

Trbuhom za kruhom u Miami

Njegova obitelj je navikla nailaziti na nedaće, baš poput tolikih drugih u Argentini.

Roditelji Gustavo i Ángeles morali su 2001. godine napustiti tu južnoameričku zemlju zbog teške financijske i gospodarske krize koja je tada zahvatila Argentinu. Preselili su se u Miami, grad na jugoistoku Floride, gdje zbog blizine žive stotine tisuća Južnoamerikanaca.

- Moji roditelji su imali mogućnost odseliti se te su krenuli u tu pustolovinu. Otac je mehaničar pa je ondje radio u jednoj radioni - rekao je Matko.

'Nogomet igram zbog zidara'

Te godine 9. svibnja, na Dan Europe, i šest dana prije obilježavanja Bleiburške tragedije, ondje se rodio Matko Miljević.

- Šest mjeseci nakon mog rođenja vratili smo se u Argentinu - dodao je mladić koji je prošlu subotu proslavio 19. rođendan.
Obitelj je otišla u Lanús gdje je živio Matkov djed. Ondje je izgradila kuću.

- Prije 14 godina, dok je kuća tek bila u izgradnji, stigli su ondje neki zidari a jedan od njih me je vidio kako udaram loptu - rekao je Matko.

Taj čovjek je bio Juan Carlos Castillo, trener lokalnog kluba “12 de Octubre”. Pozvao je Gustava da svog sina povede na igranje nogometa subotom ujutro. Otac, međutim, nije niti htio čuti zbog prethodne frustrirajuće situacije s jednim drugim trenerom. Taj mu je bio rekao kako “nogomet nije za njegovog sina.".

Juan Carlos Castillo, zidar-trener, iskoračio je kako bi ga pozdravio.

- Jesi li vidio, Matko, jesam li ti rekao da se moraš baviti nogometom! - rekao mu je Castillo.

- Nikome ne dodaje loptu, želi sam zabiti sve golove a kada nema loptu, plače - rekao je trener.

Bili su to dani kada se Matko također zabavljao plivanjem. No Castillo je inzistirao:  -Slušajte me, Gustavo. Ovaj dječak će biti dobar.

- Otišli smo jedne subote i nikada više nisam stao - istaknuo je Matko i dodao kako je otac ipak popustio.

-Kasnije sam prešao u drugi klub iz Buenos Airesa. S obzirom da je taj novi Club Parque pripadao Boca Juniorsima ostao sam ondje dvije godine. Imao sam 8 godina - prisjetio se.

Bio je i taekwondoaš

Club Parque često nazivaju Bocinom “La Masijom”, po uzoru na Barceloninu omladinsku školu.

- Odigrao sam dobro utakmicu protiv Argentinos Juniorsa pa je njihov koordinator Fernando Batista rekao mom ocu kako bih se zbog svojih karakteristika dobro uklopio u njihovu momčad. U Argentinosima je moga generacija 2001. bila ‘ludilo’, bila je to ekipa koja je sve pobjeđivala. Otišao sam ondje i ostao - ispričao je Matko.

Nemiran, aktivan, Miljević se dobro služio nogama i u drugim sportovima. Osvojio je dva turnira u Taekwondou, što mu je druga strast. Tim sportom se počeo baviti zbog sestre Iare, koja je na trećem stupnju u taekwondou.

- Išli smo ju gledati kako trenira, vježbala je na tatamiju. A ja sam vani oponašao sve što je radila Iara, sve dok mi njen trener nije rekao ‘zašto to ne bi radio među nama?’. I tako sam počeo. Natjecao sam se na međunarodnim turnirima, s dječacima iz Brazila, Španjolske, Turske, Paragvaja i Francuske. Bilo je lijepo - prisjetio se Matko koji je osvojio Argentina Open u kategoriji kadeta 2014. i 2015. održanom u centru Costa Salguera u Buenos Airesu.

Nogomet, međutim, nije prestao igrati. I dalje je bio u Argentinos Juniorsima no primijetio je veliku razliku u ta dva sporta.

- U taekwondou nemaš nikoga da te spasi kao u nogometu. Napraviš grešku i sam si. Ja sam nastojao biti hladan - rekao je.

Taj mu je sport izgradio karakter.

- Učinio me discipliniranim. Mnogi smatraju da se njime bave ljudi koji se vole tući, a to nije tako. To je borilačka umjetnost koja me naučila poštivati protivnika - istaknuo je.

Došao je dan kada se Matko morao odlučiti između svojih dvaju sportova.

- Tijekom borbe s jednim Francuzom, kojeg sam vodio 12-3, protivnik mi je paralizirao lijevi kvadriceps napravivši mi veliki hematom. Bilo je bolno pa sam ga jedva pobijedio. Tog dana sam odlučio napustiti taj sport jer sam htio igrati nogomet. Razgovarao sam s trenerom Taekwondoa i on me razumio - ispričao je Matko.

Više nije bilo borbi, ali jest treninga. To mu je i dalje ostala velika ljubav pa i dalje vježba sa svojim najboljim prijateljem, taekwondo borcem.

- Ponekad treniram sat i pol no kada dođu borbe, samo ih promatram - napominje.

Poziv za SAD

Sa 16 godina su mu se javili iz američkog nogometnog saveza, budući da je rođen u Miamiju, pa ga pozvali na jedan turnir u Francuskoj. Ondje je nastupao za U-16 reprezentaciju Sjedinjenih Država te asistirao u pobjedi 3-0 nad Meksikom.

Tom prilikom je rekao da mu je jedan od uzora tri godine stariji Christian Pulišić, američki reprezentativac hrvatskog porijekla. Pulišića je svojedobno Hrvatski nogometni savez također htio obući u crveno-bijele kvadratiće no ofenzivni vezni rođen u SAD-u izabrao je američku reprezentaciju. Tada je bio u Borussiji Dortmund, a danas je igrač Chelsea.

U travnju prošle godine Miljević je debitirao u prvoj ligi s Argentinos Juniorsima na tamošnjem stadionu “Diego Armando Maradona”, nazvanom po svom nekadašnjem igraču koji je također ponikao ondje. Digao se s klupe za pričuve, pa pogledao prema tribini gdje je sjedila njegova obitelj, nasmijao se, a onda utrčao na travnjak.

- Bilo je poput sna. Nadam se da ću nastaviti igrački rasti - istaknuo je.

U toj prvoj utakmici osmine finala Copa Supercope njegovi Argentinosi su pobijedili 1-0 protiv San Lorenza. Četiri mjeseca kasnije debitirao je u prvenstvenom remiju 0-0 protiv Huracána, a četiri dana kasnije je pred domaćom publikom pogotkom osigurao pobjedu 1-0 nad Gimnasijom. Tada je odigrao svih 90 minuta.

Taj kolovoz bio je fantastičan mjesec za mladog ofenzivnog nogometaša, visokog 1,70 metara. Primio je poziv U-20 reprezentacije Argentine te mu se rado odazvao. Istrčao je s „desetkom“ na leđima protiv Španjolske pa u 84. minuti zabio pobjednički gol iz jedanaesterca za 1-0.

Tri dana kasnije sudjelovao 65 minuta u porazu 0-3 od vršnjaka iz Rusije. U igru se već bio uključio Hrvatski nogometni savez nastojeći ga pridobiti.

- Samo sam godinu dana živio u SAD-u pa se više osjećam Argentincem. No još uvijek nisam donio odluku jer su me također zvali iz reprezentacije Hrvatske zbog djeda - izjavio je Miljević u rujnu 2019. za argentinski nogometni portal Pasión Paternal.

Iskustvo iz Amerike

Navodno je svojedobno obećao djedu da će razmotriti mogućnost igranja za Hrvatsku. No isti mjesec ga je pozvao Tab Ramos, izbornik U-20 reprezentacije Sjedinjenih Država, pa je prije četiri mjeseca s tom reprezentacijom odigrao dvije utakmice protiv Meksika. Startao je u udarnoj postavi u pobjedi 2-0 dok je u drugoj utakmici ušao s klupe u remiju 2-2.

- Utakmica SAD-Meksiko je poput derbija Boca-River. Poticao sam igrače na pobjedu pod svaku cijenu. Nikakva prijateljska utakmica. Mislim da smo na terenu napravili dobar posao - izjavio je tada za novine Marca.

- Veselio sam se odlasku u SAD. Obitelj je bila sa mnom pa sam mogao upoznati mjesto gdje sam rođen, čak sam išao u bolnicu u Miamiju gdje sam se rodio te u kuću gdje smo živjeli nekoliko početnih mjeseci. To je bilo poput ostvarenog sna. SAD je zemlja koja čitavom svijetu otvara svoja vrata pa sam zadovoljan što sam ju upoznao - dodao je tada.

U međuvremenu je nastavio skupljati minute u Argentinos Juniorsima koji se nalaze na petom mjestu u prvenstvu s 9 bodova manje od vodeće Boce Juniors. Dosad je upisao 15 nastupa i jedan pogodak.

U početku je igrao na sredini terena no voli biti u zoni gdje se rješavaju stvari. Zbog toga su ga treneri pomaknuli naprijed, na „vrući dio terena“.

Upisao pravo

Koronavirus je zaustavio prvenstvo pa Matko Miljević sada provodi vrijeme doma s obitelji gdje individualno vježba.  

- Srećom, ovdje u kući imam potrebne stvari za treniranje. Zbog ritma u nogometu ranije nisam imao dovoljno vremena za biti s obitelji, a ova situacija me jako zbližila s njom - kaže.

Matko voli čitati knjige. Upisao je studij prava.

 - Nogometna karijera je kratka, pa se nikada ne zna - ističe. Također, sada ima više vremena za razmišljanje o budućnosti. No koju će zemlju predstavljati na terenima još uvijek ne zna.

- Iskreno, još uvijek ne znam. To je odluka koju moram 100 posto donijeti ja, no još uvijek sam jako mlad pa bih volio u nekom trenutku porazgovarati o njoj s roditeljima. Ono što sada želim jest igrati dobro za Argentinos Juniorse - napominje.

- Imam brojne snove. Volio bih se učvrstiti u udarnoj postavi Argentinos Juniorsa, to je predivan klub. Iduće godine želim nastupiti na Copi Libertadores. Kasnije bih volio igrati u Europi, a bude li moguće, i na Svjetskom prvenstvu - poručio je.

Argentinos Juniorsi su 1985. godine osvojili Copa Americu a 2010. i argentinsko prvenstvo da bi četiri godine kasnije ispali u drugu ligu pa se 2017. vratili u prvu. Matko se probijao kroz podmladak pa 2018. počeo trenirati s prvom momčadi i igrati za rezervnu. Od 2019. je u sastavu prve momčadi gdje dobiva priliku nametnuti se.

Matko je prošle godine sreo zidara-trenera koji je bio nagovorio njega i oca da počne igrati nogomet. Taj čovjek živi nasuprot škole koju je pohađao Matko u Lanúsu.

Kada je lani debitirao u prvoj argentinskoj ligi još uvijek je išao ondje u srednju školu. Dan nakon njegovog debija, kada se približio ulazu u školu, ondje je stajao taj čovjek ali i direktorica, ravnatelj te učenici iz njegovog razreda. Pljeskali su mu i pripremili poseban doček.