Ivano Balić: Opustite se, dečki i vjerujte u sebe, jako smo dobri

Godine prolaze, ali Ivano Balić ne mijenja se previše. Duga kosa, trenirka reprezentacije, konstitucija koja govori da bi ovaj čas opet mogao na teren i - osmijeh. Dobro je raspoložen, ni mediji mu ovih dana ne idu na živce kao što su nekad znali...

- Ajde, pucajte, dobre sam volje - dočekao nas je veliki Ivano sa širokim smiješkom.

Radno mjesto zove se "koordinator za muški rukomet", ali naravno da je Balić puno više od toga.

Babić, Pero i ja...

Dio stožera, savjetnik igračima, s mnogima i prijatelj. I dobro pliva u svemu tome. Često se izbornik Babić i tijekom utakmice okrene prema njemu, razmijene rečenicu, dvije, vidi se da itekako cijeni njegovo mišljenje. Uostalom, kad se vratio na izborničko mjesto nakon one gotovo fiktivne ostavke poslije OI-ja u Riju, nedvosmisleno je poručio: "Nisam dovoljno slušao Balićev savjete, to će se odsad promijeniti." Onda, sluša li ga više?

- Komuniciramo Želja, Pero i ja svakodnevno, o svim detaljima. Svatko ima neki svoj pogled, svoj kut gledanja na stvari. Saslušamo mi jedni druge, ali naravno da izbornik na kraju donosi odluke. Ali nije loše primiti neke informacije od mene i Pere, mislim da mi ipak nešto znamo o rukometu - (pre)skromno kaže Balić pa dodaje:

- Ali zna i Babić puno, pa kad se sve to spoji, nije loše. Dobiješ nekakav miks koji je po meni dobar. I zasad to sve funkcionira bez problema.

Nažalost, naša igra baš i ne funkcionira bez problema. Iako, teško je pobiti tezu da je ipak najvažnije to što su tri pobjede tu, još nismo napravili pogrešan korak.

Vjeruj u sebe...

- Mislim da se još tražimo, još nismo do kraja opušteni i sigurno ne igramo još onako kako smo mi to zamislili. Ako se uspijemo opustiti, mislim da će to izgledati puno bolje. Nekako mi se čini da momci i dalje ne vjeruju da su toliko dobri koliko jesu - rekao je Balić, uvjeren da su puno, puno bolji od onoga što dosad pokazuju.

- Vjerujte mi, jako smo dobri. Glupo bi bilo govoriti da smo na toliko i toliko posto svojih mogućnosti, ali bolji od ovoga sigurno jesu. Važno je, kažem, samo da se što prije opuste i sami to shvate, moraju više vjerovati u sebe i to će biti dobro - uvjeren je Ivano.

U najavi Čilea spomenuo ga je i Pero Metličić, i to u istoj rečenici s Lukom Cindrićem. Usporedio je majstora iz Ogulina s Ivanom, ustvrdivši kako je to sličan stil rukometa, slični pokreti... Uz napomenu: Ivano je ipak Ivano. Ali i Luka je mnoge jako ugodno iznenadio.

- Mene nije - uzvraća Balić.

Cindrić može još bolje

- Ali, vjerujte mi, i on može još bolje. Može sigurno. I on i svi ostali. Jako je važno da se na ovakvim turnirima momčad diže iz utakmice u utakmicu. E, sad, koliko će to donijeti, nikad ne možeš sa sigurnošću znati. Ja od njih tražim samo da stalno budu sve bolji, da stalno rastu, pa ćemo vidjeti za što se to biti dovoljno - kaže koordinator.

Stalno je "u điru" po hotelu, malo s Metličićem, malo s Duvnjakom, malo s glasnogovornikom Marašem. Potpuno je unutra, prisutan u svemu. I uvijek na raspolaganju igračima.

- Nastojim ne smetati momcima previše. Više manje ih sve znam jako dobro, s nekima imam i neke naše stare zezancije, to se i u ovoj ulozi vrati, ali ne previše Igrači trebaju svoj mir i svi mi koji smo tu sa strane moramo u prvom redu ne smetati. Treba ih pustiti na miru - vjeruje Balić.

Prolaze godine, sve je duže rukometni "penzioner", ali nije se lako skinuti s njegova rukometa. Čarobnog, drukčijeg, onog koji je mijenjao ovaj sport. I zato ne čudi što mnogi i dalje zazivaju njegovo ime kad ne ide. A on je s 37 godina naučio živjeti kao bivši rukometaš...

- Fali li mi igra? Ma nimalo, stari. Super mi je ovako. Odlično - nasmijao se još jedanput za kraj, sklonio kosu s lica, namignuo i prebacio se na neke druge teme.

Koje? Koliko smo shvatili, u igri je bila neka košarka, uz rukomet njegova najveća strast.

- Zamisli, ljudi prime 80 koševa u poluvremenu... - nastavio je živjeti Ivano u opuštenom tonu.

Ne igra više, tu više nema pomoći, ali neka njega tu. Ipak, kako sam kaže, nešto zna o rukometu...