Uzeo sam zasluženi godišnji i, iskreno, ne vidim sada smisao treniranja kad ću opet igrati tek za šest mjeseci, govori odbojkaš Petar Đirlić, inače navijač Hajduka. "Sada s Hajdukom igram Ligu prvaka u FM-u"
ODBOJKAŠ PETAR ĐIRLIĆ:
'Ja uopće ne treniram, drugi samo glume zbog Instagrama'
Nije se javio iz prve.
- Ma, radio sam s djevojkom nekakve noćne ormariće.
Oh, lijepo. Dakle, i takvim poslovima održavate kondiciju.
- Ja ne treniram.
Oprostite?
- Ozbiljno. Ne treniram ništa već mjesec dana, uzeo sam zasluženi godišnji i, iskreno, ne vidim sada smisao treniranja kad ću opet igrati tek za šest mjeseci.
Budući da će hrvatskom odbojkaškom reprezentativcu Petru Đirliću nova sezona početi tek u listopadu, tu je u pravu. Međutim, dajte nam još malo pojasnite; ne bi li profesionalni sportaši tomu unatoč trebali održavati barem kakvu-takvu fizičku aktivnost pa makar bilo to 20 sklekova i trbušnjaka dnevno?
- Mislim da većina sportaša glumi i da trenira samo kad treba nešto snimiti na Instagram. Mene moj brat, koji stalno trči i trenira, zove da mu se pridružim, no moja je najveća aktivnost otići do trgovine i nositi vrećice. Ni inače nisam neki tip koji voli teretane i takve stvari, radije odem plivati ili igrati tenis i slično.
Nedostaje roba
Onda navijamo da bazeni i klubovi što prije otvore svoja vrata kako bi se korektor slovenskog ACH Volleyja što prije aktivirao nakon što se prije mjesec dana po povratku iz Ljubljane smjestio u Trogir.
- Nisu mi po dolasku odredili izolaciju niti mi je itko išta rekao na granici, no svejedno sam bio dva tjedna u izolaciji. Jedino što nisam ponio puno stvari, no ni ne izlazim praktički van pa mi ništa ni ne treba, ha, ha. Ako zagusti, tu je i brat, gotovo pa smo fizički jednaki.
Iz Slovenije, u kojoj je zadnje tri godine, 22-godišnji Kaštelanin, kad već nije s odjećom, vratio se s naslovom nacionalnog prvaka, ali i pobjednika Srednjoeuropske lige MEVZA-e koja se stigla završiti taman prije nego je buknula pandemija korona virusa.
- Točno tjedan dana prije smo završili, a u prvenstvu su nam kasnije dodijelili naslov. Ostvarili smo sve ciljeve, u Ligi prvaka bili smo dosta konkurentniji nego lani. To se od nas i očekuje. Sada mi je istekao ugovor i trenutno ne znam što i kako budući da je još prerano za to. Nije panika da moram nešto potpisati, pričekat ću. Razgovora ima, ponuda ima, ACH bi htio da ostanem, no još mi nisu ništa ponudili.
Savjetujemo im da to učine što prije budući da se od dolaska iz kaštelanske Mladosti isprofilirao u glavnog igrača kluba koji je godinama član europske elite. Znači i velike pozornice.
- Dobro, ne bih baš rekao da sam glavni.
Onda najefikasniji. Tu nema greške.
- Poklopilo se jednostavno ovdje da igram tu poziciju korektora koja traži najviše jer sam se dugo vrtio između srednjeg blokera što sam igrao u Mladosti i reprezentaciji. Draže mi je, iskreno, volim tu odgovornost i što više lopti u napadu. Rekordna utakmica? U Ligi prvaka protiv Zenit St. Peterburga prije dvije godine ostvario sam 27 poena, a bio sam sada i MVP finala MEVZA lige. Ma, napredovao sam u svim poljima. I fizički pogotovo, igram na najvišoj klupskoj razini što je Liga prvaka. To mi je ogroman plus i predložio bih svima s ovih prostora da dođu u ACH, to je super odskočna daska.
Taman je u to vrijeme i ACH "odskočio" s Bleda u Ljubljanu. Zato je ono Bled iz imena postalo Volley.
- Malo prije nego sam ja stigao. Ovo je najjači klub u srednjoj Europi. Imamo 12 igrača i svaki je trening borba za razliku od Hrvatske gdje po klubovima ima pet-šest juniora. Meni je sigurno draže biti u Ljubljani nego na Bledu premda nismo ovdje toliko eksponirani kao što su košarkaši ili nogometaši i nije da će nas ljudi napadati na kavama za fotografiju i slično. Usporedio bih nas s Dinamom, ljudi misle za naše domaće utakmice "ma što ću doći, ionako će pobijediti 3-0" i tada se treba motivirati, no u utakmicama Lige prvaka i finala prvenstva napuni se Tivoli.
Kao Balić
S toliko već vremena provedenog u Sloveniji sada nam je jasniji i vaš nadimak.
- Janez? Zapravo, već čim sam potpisao, jedna starija ekipa iz ulice u Kaštela počela mi je govoriti "Janez, Janez", a ja nisam znao ni je li to pogrdno. Međutim, prihvatio sam ga i na Instagramu i tako je ostalo. A sad ću vidjeti hoću li uzeti neki drugi nadimak ako odem u drugu državu ili ostaviti ovaj.
Ostavili, pak, koliko smo zamijetili, niste blajh koji vas je dodatno isticao na parketu.
- Ah, to je bila jednomjesečna faza, mladenačka, ha, ha. Inače u svlačionici iniciram neke stvari poput, primjerice, šišanja na ćelavo, puštanja brkove, ali svi se use*u toga.
Malo mu je pobjeglo, no dobro. Važnije da mu nije prekasno pobjegla odbojkaška lopta.
- Počeo sam s nogometom, pa onda trenirao rukomet u cijeloj osnovnoj školi i nekako slučajno završio u odbojci. U školi je vrijedilo da ne moraš doći u školu taj dan kad je predstavljaš u nekom sportu, a ja sam uvijek htio sve igrati, no nisam zbog toga bio slabiji učenik, štoviše, odličan. Krenuo sam s odbojkom u srednjoj, trebalo mi je vremena da popravim stvari koje su mi ostale iz rukometa, ali nadoknadio sam dosta toga s visinom. Sad sam na 207 cm, još malo u širinu i to je to. Ali svejedno više idem na inteligenciju, ludost.
Kao nekad Ivano Balić na rukometnim parketima.
- Kada nisam bio na zadnjem reprezentativnom okupljanju, rekli su mi suigrači baš da im je nedostajao netko poput mene tko će ih "klepnuti" kad izgubimo nekoliko poena. A ja to radim kao Balić nekad na time-outima - uspoređuje se, mogli ste to već i shvatiti, najveći zafrkant u svakoj svlačionici.
Ali i navijač Hajduka.
- Nego što nego sam torcidaš, pa iz Kaštela sam. I sad kad sam u Ljubljani, manje-više redovan sam u Zagrebu kada gostujemo kod Dinama ili Lokomotive, ali "skoknuo" sam i do Pule, Osijeka... Sve što je blizu Slovenije, "odradim", ali u Rijeku ne jer tamo je kavez.
Kukočev dres za rođendan
I može li Hajduk do kvalifikacija za Ligu prvaka?
- Evo ja je igram s Hajdukom u Football Manageru. Ostvarujem svoje snove barem virtualno. Ma, nadam se da ću i to uskoro doživjeti, mislim da sam imao osam godina kad smo zadnji put osvojili naslov, već sam i zaboravio kako izgleda to kad je Split "začepljen" kao i kad je Goran osvojio Wimbledon. Nadam se da će biti barem kroz sljedećih deset godina.
Točno toliko imate NBA dresova u kolekciji.
- Veliki sam zaljubljenik u NBA i to mi sada najviše nedostaje, pa nemam se sada zbog čega buditi rano. Imam trenutno deset dresova, od Draženova, Yaa Minga, Jordanova sa sveučilišta, Rodmanova, ma što stariji to bolji. Kad me pitaju što bih za Božić ili rođendan, ja samo kažem dres. Evo, rođendan mi je za mjesec dana, pa šaljem poruku svima da me iznenade s Kukočem. Najdraži košarkaš? Damian Lillard, on je "ćaća clutcha" i sviđa mi se što preuzima odgovornost. I ja volim te situacije kada znam da mi ide lopta i moram odlučiti.
A u hrvatskoj odbojci nema nikog tko je to bolje radio od Igora Omrčena.
- Rano je još da se uspoređujem s njim. On je legenda i preveliki zalogaj, ali išao bih u tom smjeru. Ne studiram, odlučio sam 100 posto dati u odbojku, pa ni ne čudi što je van svojih utakmica izbjegavam gledati i pratiti.
Mi ćemo, pak, pratiti Janeza Đirlu. Zasad plovi samo prema naprijed.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
