DALMATINSKA SAMBA Najbolji Brazilac u povijesti Hajduka od kuće je otišao već sa 16 godina, a uvijek nosi prijamnik kako bi mogao gledati brazilske programe
Jairo: U Splitu nemaju pojma tko sam, valjda nisam poznat
Brazilac Jairo de Macedo da Silva po svemu sudeći najbolji je Brazilac koji je ikad zaigrao u dresu Hajduka. Jedan od razloga je i taj što mu konkurencija sunarodnjaka koji su prije njega nosili bijeli dres i nije posebno jaka, a drugi svakako njegove odlične igre, primjerice ova zadnja u Zaprešiću, kada je praktično sam riješio utakmicu. U dosadašnjih 26 nastupa u dresu Hajduka zabio je osam golova i šest puta asistirao, no iako mu pohvale gode, nije od onih koji će zbog par dobrih utakmica ''poletjeti''.
- Uvijek sam bio samokritičan, supruga i agent su mi čestitali na dobroj igri i golovima, ali ja vidim samo pogreške koje sam napravio i koje moram ispraviti. Za mene uvijek može biti bolje.
Zabili ste osam golova do sada, s koliko bi bili zadovoljni do kraja sezone?
- Imam svoj cilj, ali ga ne želim otkrivati. Mogu vam reći na kraju sezone jesam li ga ostvario ili ne, i bit ću iskren, možete mi vjerovati.
Je li utakmica u Zaprešiću najbolja, ili jedna od najboljih utakmica u vašoj karijeri?
- U karijeri sigurno nije, pa odigrao sam i u dresu Hajduka boljih utakmica. Svjestan sam da su u nogometu važne brojke, pa su zbog toga utakmice protiv Rudeša i Intera posebne jer sam zabio po dva gola. Ali neke utakmice u kojima nisam zabio su po meni bile puno bolje.
Što je presudilo da utakmicu u Zaprešiću tako lako riješite u svoju korist?
- Brzi gol riješi puno problema, pogotovo ako odmah padne i drugi. Dobro je za momčad tako startati, nakon toga se može igrati mirnije i kontrolirati loptu i utakmicu.
Može li Hajduk dohvatiti mjesto koje vodi u Europu?
- Naravno da možemo, još je 13 utakmica do kraja sezone, a samo su tri boda razlike. Uz to igramo i protiv izravnih konkurenata...
U Hajduku ste tek pola godine a već ste promijenili tri trenera. Smeta li vam to?
- U nogometu nema previše mjesta za sentimentalnost. Moraš se što prije adaptirati na novu situaciju i ići dalje. Tako i na promjenu trenera...
Na kojoj poziciji najviše volite igrati?
- Na onoj na koju me trener stavi. Igrao sam na jednom i drugom krilu, sada više igram u sredini... Trener Oreščanin nam daje dosta slobode, mijenjamo pozicije tijekom utakmice.
Kakav je nivo HNL-a u odnosu na lige u kojima ste ranije igrali?
- Recimo da se HNL može usporediti s grčkom ligom po snazi, samo su u Grčkoj stadioni puno bolji nego ovdje.
U PAOK-u vas je trenirao Igor Tudor, kakvim ga pamtite?
- Uf, on je bio ''tough guy'' (tvrd momak op.p.). Ne mogu previše reći o njemu zbog toga što je kratko bio s nama, ali bio je dovoljno dugo da mogu reći da je dobar trener...
Mnogi stranci vide Hajduk kao odskočnu dasku za neki unosniji transfer. Obzirom da vam je tek 26 godina, kako vi gledate na budućnost?
- Ne razmišljam previše o budućnosti, samo o tome da svaki dan budem što bolji. A što će se događati u budućnosti bit će posljedica mojih igara. Nikad ne znaš kako će se karijera razvijati, sve se promijeni u trenutku, tko zna, možda ostanem i duže u Hajduku.
Kako vam se sviđa život u Splitu?
- Grad je super, ima sve što treba, a opet nije prevelik, stigneš sve pješice obići. Malo me iznenadio jaki vjetar od prije nekoliko dana, ali i klima je odlična, nije previše ni hladno... To mi je jako važno jer su uz mene supruga Tauana i kćerkica Ana Luiza koja ima svega 11 mjeseci, pa svaki slobodan trenutak iskoristimo za šetnju.
Suigrači kažu da niste tipičan Brazilac, da ste obiteljski tip, stalno kod kuće... Je li to istina?
- Istina je, ja sam vam dosadan tip koji najviše voli biti kući s kćerkicom i suprugom. Osim što prošetamo ili odemo do restorana, uglavnom smo kući.
Prepoznaju li vas navijači na ulici?
- Baš i ne, očito nisam toliko poznat.
Nedostaje li vam Brazil?
- Jako, ali znam kako se nositi s time. Sa 16 sam otišao od kuće, s 21 iz Brazila, ali uvijek nosim prijemnik pomoću kojeg mogu gledati sve brazilske kanale, u kontaktu sam s obitelji i prijateljima putem telefona...
Jeste li imali idola u mladosti?
- Najviše sam volio Ronaldinha, Adriana i Ronalda, onog našeg, originalnog, ha, ha, ha...
Koji je vaš nogometni san?
- Kao i svakom Brazilcu san mi je zaigrati za reprezentaciju, i ma koliko sam svjestan da sam jako daleko od toga sna, svi ga sanjamo, pa i ja. Nikad se ne zna, u nogometu je sve moguće...