'Kada umrem umotan u bilo': Šjor Niki su ispunili zadnju želju, pokopali ga uz zastavu Hajduka

U Zagrebu je 30. travnja u 98. godini umro Niko Bonetti, mnogima u svijetu sporta malo poznato ime, no šjor Nike će se najstariji poznavatelji povijesti Hajduka sjećati kao sina jednog od prvih igrača i predsjednika Petra Bonettija. I sam šjor Niko, koji je ljubav prema Hajduku naslijedio od svog oca, igrao za juniore Hajduka, no život ga je odveo drugim putevima, ali ljubav prema Hajduku je ostala i držala ga je do zadnjega dana.

I zbog toga je zaželio da ga, baš kao u onoj poznatoj Cocinoj pjesmi "Kada umrem umotan u bilo...", tako i pokopaju. Doduše ne na Poljudu, nego u Postirama na otoku Braču, koje je jednako tako volio. Šjor Niko je tražio od svoje obitelji da ga kremiraju zamotanog u Hajdukovu zastavu, a potom da urnu s njegovim pepelom zamotaju u drugu Hajdukovu zastavu te da uz urnu bude i stari "retro balun" kakvim se nekad igralo, i da ga tako i zakopaju. 

Obitelj mu je ispunila želju. Doduše, uz puno muke je u Zagrebu na Dolcu pronađena Hajdukova zastava u kojoj je kremiran, a problem je bio pronaći zastavu i u Splitu, pa su je iz Hajduka dali posebno sašiti za ovu priliku. Imao je šjor Niko i još jednu želju, da ga pokopaju ranije, svakako prije podne, dok ljudi još rade, da se ne muče dolaziti na sprovod... I ta mu je želja ispunjena, pokopan je tiho, jutros, na mjesnom groblju u Postirima, u krugu članova svoje obitelji i nekoliko mještana koji su se došli oprostiti od njega.

- Hajduk živi vječno kroz nas koji ga volimo. Kao što je naš pradjed Petar Bonetti bio igrač i predsjednik, tako je i moj tata Niko za vrijeme onoga rata igrao u Hadjuku, igrao je i brat Luka, a sada nogomet igra i unuk Lorenzo i nada se da će i on jednoga dana zaigrati u Hajduku. Životi prolaze, ali Hajduk živi vječno kroz svih nas svih kojki ga volimo - kazala nam je kćer pokojnog Nike, Nika.