Kako su Ortega i O'Malley u potpunosti ukrali show UFC-a

UFC 222 bio je sasvim dobar. Kao prekaljeni obožavatelj lika i djela Andreija Arlovskog s guštom sam gledao kako nekadašnji prvak barata novim vještinama i kako u 40. godini dokazuje da nije za mirovinu. Vjerujte, to je poseban gušt. Vidjeti 'Pitbulla' kako osigurava neke nove nastupe pod okriljem elitne MMA organizacije i kako još uvijek ima vatre u njegovim nastupima.

A zaista je zaslužio. Čovjek se pobjedom protiv Struvea izjednačio s velikim Frankom Mirom po broju pobjeda u teškoj kategoriji (16). Kao da je bilo jučer kad je izvukao polugu Timu Sylviji na UFC-u 51 i postao interim prvak. Neke ljubavi nikad ne umiru.

 A u noći sa subote na nedjelju su neki drugi klinci imali priliku stvoriti nove. U noći sa subote na nedjelju su se posebno istaknula dva imena - Brian Ortega (14-0-1) i Sean O'Malley (10-0).

Cyborg bez konkurencije

Cris Cyborg još je jednom dokazala da joj trenutno nema ravne. Mnogi su propitkivali što će se dogoditi kad ju netko spusti u parter, ali Kunickaja nije mogla puno. Zbog velikog broja nokauta i same njezine pojave, ljudi zaboravljaju da Cyborg trenira hrvanje kod Tita Oritza i da ima smeđi pojas u BJJ-u pod Andreom Galvaom. Vjerujem da bi se s njome namučila i Mackenzie Dern u čistom grapplingu.

Cyborg je, dakle, pobijedila u glavnoj borbi večeri, ali ustvari sva pozornost pripala je vrućem prospektu pero kategorije Brianu Ortegi. Doduše, smiješno je govoriti o "prospektu" nakon onakvog nokauta protiv velikog Frankieja Edgara u co-main eventu, međutim teško se naviknuti na borca koji je napravio nevjerojatno strelovit uspon u kategoriji do 66 kilograma, ma koliko god on dobar bio.

Idući korak - napad na titulu

A zaista je dobar. Iznimno. Toliko da sada sa sigurnošću možemo tvrditi da Max Holloway neće imati nimalo lagan zadatak iako će biti veliki favorit. Jer Ortega ima sve. Čeličnu bradu, sjajno kretanje, gipkost, sjajno hrvanje, odličan je u parteru, neuobičajeno velik, a od njegove giljotine zaziru i najbolji.

Upravo je to bio ključ pobjede. Ortega je Edgaru pokušao zaključati giljotinu, nije uspio, a 'The Answeru' je u podsvijesti ostalo da se mora čuvati upravo tog zahvata. I napravio je nešto što inače ne radi - zbog 'straha' od giljotine ostao je u stojci, nije išao na svoja klasična rušenja i ground and pound i zbog toga je izgubio.

Poznat kao iznimno brz na nogama, dovoljna je bila jedna jedina pogreška - skratio je distancu, uputio udarac i stao. Djelić sekunde bio je dovoljan da Ortega, pazite sad, baci briljantan lakat i uzdrma velikana lakših kategorija. Gledajući i analizirajući nakon borbe, bio je to zaista spektakularan potez meksičkog Amerikanca.

Ostao je sabran i dovršio je Edgara aperkatom kao Ngannou Overeema. I sada iza sebe ima već respektabilan niz. Nema niti jedan poraz u karijeri, a u zadnjih pet borbi ostvario je pobjede nad, pazite, Diegom Brandaom, Clayom Guidom, Cubom Swansonom i Frankiejem Edgarom. Impresivno.

Svježa krv bantama

Još je jedan mladac oduševio u T-Mobile Areni u Las Vegasu. Široj MMA publici relativno nepoznat, ali onoj užoj itekako poznat. Sean O'Malley borbom na UFC-u 222 ozbiljno je pokucao na vrata najboljih bantamaša na svijetu.

To mu je bio prvi ozbiljniji nastup u UFC-u ako ne računamo pobjedu 'walk off' nokautom nad Khashakyanom na Dana White's Tuesday Night Contender Series ili jednoglasnu pobjedu na TUF: A New World Champion Finale protiv Terriona Warea.

I odradio ga je majstorski - pobijedio je favoriziranog Andrea Soukhamthatha, ali, ono bitnije, ostavio fantastičan dojam. I da ne spomenemo da je treću rundu odradio sa slomljenom nogom, O'Malley je ostavio dojam šampiona. Kao kad sam prvi put vidio Darrena Tilla. Ili Georgesa St. Pierrea. Takvi borci jednostavno odišu nekim faktorom X, jednostavno znaš da su predodređeni za respektabilne karijere.

Da ne spominjem da je O'Malley, opičen kakav je, održao prvi ležeći intervju u povijesti UFC-a u kojem je poručio Joeu Roganu da ga "je*eno voli" na što mu je dugogodišnji komentator odgovorio da "i on njega je*eno voli". A kada se saberu njegovi dosadašnji nastupi i kada se povuku neke paralele, ispada da je O'Malley slika i prilika novog Conora McGregora.

Velika je sličnost u njihovu stand-upu, a znajući da je O'Malley momak koji se u kavezu osjeća kao kod kuće, koji voli medije i cijelu famu pod svijetlima UFC-a, da se zaključiti da neće dugo trebati da postane velika zvijezda UFC-a. Mlad je, tek su mu 23 godine.

Dakako, dug je put pred njime. Još je zelen ma koliko god dobar bio. MMA je sport u kojem tehnika ili snaga nisu bitni koliko iskustvo u određenim segmentima. A ono se stječe vremenom.

Dern - respektabilna

Za kraj valja spomenuti i Mackenzie Dern koja je odradila pristojan debi u UFC-u. Nekako se činilo da ju je UFC prerano bacio pod najveća svjetla. Odradila je samo jednu borbu u Invicti i, čini se, prebrzo zakoračila na najveću scenu. No, ona je tako i tako već odavno navikla na publicitet.

Prelijepa je, odiše samopouzdanjem, a najbolja je na svijetu u onom što radi u parteru. Od nastupa na UFC-u 222 može biti samo bolja, a tako i tako većini je debitantski nastup ujedno i najteži.

Nema sumnje kako će Mackenzie uskoro postati velika zvijezda, a upravo to i jest UFC-ev plan. Pitanje je samo može li lobi najpopularnije svjetske MMA organizacije stvoriti svoju novu Rondu Rousey.