Korona je veća opasnost i od protivnika, a raspored nehuman

Prošle su sada već skoro dvije godine, ali te scene još neće brzo u zaborav. Iz razloga što se na vaterpolskim borilištima - ne viđaju. Srbija i Hrvatska igrale su u Beogradu finale Svjetske lige, finale kojem je iz tog razloga prišiven i epitet epskoga, kada se na plivalište na Tašmajdanu spustio pljusak koji je rastjerao gotovo svih 4000 navijača koliko ih se stiskalo na tribinama. Utakmica se, međutim, nastavila jer nije bilo grmljavinske ugroze, a u takvim uvjetima kapetan domaćina Filip Filipović iz peterca 17 sekundi prije kraja donio je Srbima naslov pobjednika Svjetske lige.

-  Mislim da smo čak i vodili dvije minute prije kraja - prisjetit će se Marko Bijač (30) koji je u zadnjem napadu čak i, jer su to nova pravila dopustila, otišao u napad u (neuspješnom) pokušaju da izjednačimo...

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:16

Zašto vraćamo vremeplov? Bila je to prva prilika za hrvatske vaterpoliste da osiguraju Olimpijske igre u Tokiju. Prva neiskorištena od tri. Druga im se, pak, pružila koji tjedan kasnije u Gwangjuu gdje su finalisti SP-a osigurali OI, a Hrvatska je zapela opet na zadnjem koraku, u polufinalu izgubivši od Španjolske, uz kasnije osvojenu broncu. I, onda, treći put u siječnju prošle godine u Budimpešti, opet u polufinalu, ali Europskog prvenstva, i opet - Španjolci.

- U polufinalu SP-a zasluženo smo izgubili, a onda i u Budimpešti iako smo tada izgledali malo bolje, no odlučila je jedna-dvije lopte.

I danas, iz razloga koje je više suludo i spominjati, godinu dana kasnije nego je trebala, Hrvatska u Rotterdamu ima i četvrtu priliku da već jednom izbori taj Tokio. Čast svima, uz svakako neizbježan respekt, pa i činjenicu da u ovim ludim vremenima sport kroji svakakve priče i ishode, ali vidimo samo jedan scenarij koji, nedajbože, može eventualno ostaviti Barakude bez nastupa pod Fujijem. A zove se, ne biste vjerovali, korona. Budu li se među 14 igrača i osam članova stožera tri testa pokazala pozitivnima, diskvalificirani ste s kvalifikacijskog turnira! Što se odmah dogodilo Turskoj i zbog većeg broja zaraženih po dolasku završila je turnir bez da je odigrala utakmicu.

Upravo zato, i to nije nikakvo podcjenjivanje protivnika, više se bojimo tog nevidljivog zaraznog protivnika nego onih koji Hrvatsku počevši od Rumunjske danas (19:00, HRT 2) pa do iduće do nedjelje čekaju u bazenu u nizozemskoj luci iz koje će kući pjevajući tri najbolje reprezentacije. A, možda čak i četiri budući da će vaterpolisti JAR-a morati platiti po 10.000 eura (!) da bi otišli na Igre, vjerovali ili ne, pa je veliko pitanje hoće li uopće.

- Dobra je barem stvar što neće biti puno testiranja, napravili smo po dolasku jedno i mislim da nas tijekom turnira čeka još jedno, pa je ipak ponešto smanjena ta opasnost. Međutim, nećemo se opterećivati, imamo kvalitetu, odigrali smo već puno važnih utakmica i vjerujem da ćemo biti prva hrvatska reprezentacija koja će se domoći Tokija.

Postoji još jedna suluda, a nagazna mina za favorite, koji su uz Hrvatsku Grčka i Crna Gora, a to je nešto što FINA i LEN nikako da iskorijene iz ovog sporta unatoč silnim glasovima koje dižu treneri, igrači, ma svi oni koji se samo služe čisto logičkim promišljanjem. U osam dana turnira svi će odigrati isto toliko utakmica! Bez dana odmora. Nehumano je preblaga riječ.

- To su ekstremni napori, no mi igrači već smo i navikli na to, nas se ništa ne pita jer o tome odlučuju neki drugi ljudi. Mi smo učinili sve što je u našoj moći, odradili jako dobre pripreme i moramo stisnuti tih osam utakmica. Tko bude fizički najspremniji, mentalno miran, imat će prednost. Naša je da imamo širinu, kvalitetu, a i to da je Pero Kuterovac zadovoljan fizičkim stanjem.

Pa što to niste rekli odmah. Sad smo tek mirni...

- Protivnici su nam na početku, Rumunjska, Nizozemska i Francuska, ipak kvalitetom ispod onih kasnije, Njemačke i Rusije. Poslužit će nam i da usavršimo igru, a onda od Rusije, mislim, počinju prave utakmice i pravi protivnici. Kasnije nemamo pravo na grešku, počevši od četvrtfinala.

Rekli bismo i da protivnik u četvrtfinalu, u koje će po četiri reprezentacije iz obje skupine, neće biti ta najviša razina (Brazil, Kanada, Gruzija), ali kada i protiv takvih igrate utakmice u kojima nema popravnog, onda se i ruke favoritima znaju stisnuti, a autsajderi odigrati utakmicu svog života. No kada je na golu Hrvatske netko poput Bijača, a uz njega Toni Popadić, onda ne brinemo o sličnim scenarijima...

- Čak smo i cimeri ovdje u sobi, ali ne smijem ga sada previše hvaliti jer sluša, haha. Mi ćemo po običaju rasporediti minutažu...

A onda i konačno potpisati tu japansku vizu.

- Slažem se.

Grupa A:

Grupa B:

Hrvatska reprezentacija:

VRATARI:

CENTRI:

BRANIČI:

VANJSKI: