Košarkaški fanatik kojemu su najvažniji supruga i dvije kćeri

Tog kasnog svibnja 2003. godine Juventus i Milan spremali su se izaći na teren Old Trafforda. Cijeli je sportski svijet gledao prema Manchesteru i finalu Lige prvaka, uz jedan potpuno izolirani dio Hrvatske kojeg nije moglo manje biti briga za to finale. Kakav Juve, kakav Milan - jedini Milan koji se u Sinju gledao tog dana bio je Mile Karakaš.

Pitajte nekog od Sinjana oko sebe, posljednja utakmica kvalifikacija za ulazak u A-1 ligu protiv Zaboka 2003. jedna je od onih mitskih sinjskih, kad se na tribine nakrca tri tisuće ljudi, da gledaju kako Karakaš na parketu vodi Alkar natrag u prvu ligu poslije deset godina čekanja. Svi koji prate košarku po Dalmaciji zato su dobro znali tko je Mile, a od novosadske subote, to zna i košarkaška Europa.

- Nije moglo bolje završiti. Ovo je puno slađe nego kad dobiješ nekoga 20 razlike - objasnio je trener U-16 reprezentacije nakon pobjede 71-70 nad Španjolskom u finalu EP-a u Srbiji. Turnira na kojem se pljeskalo Hrvatskoj i navijalo za naše mladiće.

- Organizatoru kapa do poda, osjećali smo se kao doma - kaže čovjek koji je porušio sve neporažene.

Litva je bila favorit nakon šetnje kroz grupu i osminu finala, pa ju je Hrvatska ispratila u razigravanje od petog do osmog mjesta. Potom se pričalo o Francuskoj, koja je u četvrtfinalu izbacila domaćina, ali i ona je polomila zube na bijelo-crvenima. I za kraj, taj Usman Garuba, Realova zvijer, uz ostatak Španjolske, koju su mnogi vidjeli sa zlatom oko vrata. Mnogi, ali ne i Hrvatska. Litva, Francuska i Španjolska prve su poraze na EP-u doživjeli tek protiv Hrvata.

- Ma vruće je u dvorani, zato sam mokar - nasmijao se Stojko Vranković, predsjednik HKS-a, koji se od šokova u završnici preznojio kao da je i on igrao.

- Ova generacija nešto je najbolje što nam se moglo dogoditi u jednom programu koji smo započeli prije kojih godinu i pol dana. Momci su pokazali veliko srce, talent, zajedništvo, ja im čestitam na tomu - dodao je Vranković.

Dino Rađa sjedio je pored njega kroz cijeli susret. Međutim, kad je sve završilo, predsjednik stručnog savjeta HKS-a otišao je dalje od gužve, s druge strane dvorane, da ima bolji pogled i da sabere sve emocije nakon što je deset dana bio uz ovu selekciju.

- On je najzaslužniji što sam dobio priliku. Dino me prati već šest-sedam godina sigurno, a posebno u posljednje tri i pol godine u KK Splitu. Često je gledao moje treninge, moj rad, zato me i predložio savjetu. Valjda sam sad opravdao povjerenje - smije se Karakaš.

Predstavio je jednu potpuno drugačiju, modernu Hrvatsku. Košarka s minimalno pick-and-rolla, s onim što Ameri nazivaju "čitaj i reagiraj", da igrači prepoznaju gdje imaju najbolje opcije za postizanje lakih poena.

- Sam se sebi čudim koliko smo malo igrali dva-na-dva, jer inače jako volim koristiti pick-and-roll. Ali bili smo dominantni u drugim stvarima, pogotovo leđima košu, ne samo zbog Prkačina i Bošnjaka, nego i zbog Tišme i Perasovića, dvometraša koji igraju na pozicijama šutera i krila - objasnio je splitski trener.

O njemu dosta toga govori i prvi odgovor kad ga pitate tko je ustvari Mile Karakaš. Obiteljski čovjek, "nije floskula da su mi supruga i dvije curice najveći oslonac bez kojih ovo ne vrijedi", pa tek onda fanatik, zaljubljenik, koji ne prestaje gledati košarku baš nikada.

- U Europi mi je uvjerljivo najveći gušt gledati Željka Obradovića, njegovu energiju i način na koji vodi svoje momčadi. U NBA ligi to je Gregg Popovich, obožavam njegovu ironičnost, odnos s medijima, ali i transformaciju koju je napravio sa Spursima kroz sve ove godine - zaključio je bivši igrač Alkara, Kaštela, Trogira i Mislava.

RIJEŠITE KVIZ: Koliko dobro vidite?