Mateo možda neće predvoditi Hrvatsku do polufinala svjetskog prvenstva kao što su Zvone i Luka. No možda i hoće, jer on to ima u sebi. Nema jedino sigurnost, samopouzdanje, previše je kod njega alibi igre. I nije motor koji će povući kad drugima ne ide. Kao što nije bio ni Modrić s 26
ĆIRIN POZIV NA BUĐENJE
Kovačić promašaj? Pa on radi isto što su radili Modrić i Boban!
Kovačić me jako iritira, u Chelseaju je kao glavni igrač, a kad igra za reprezentaciju onda je uvijek loš. To mi nije jasno, baš iritiraju njegovi nastupi u reprezentaciji.
Pokretanje videa...
00:50
Tako je oštar bio Miroslav Blažević (85) nakon utakmice u kojoj je Portugal razbio hrvatski ponos kao nekog trećeligaša. Rekao je to čovjek kojeg cijelu karijeru prati glas da je bolji motivator nego trener. I samo tako i nikako drugačije bi Kovačić i trebao shvatiti Ćirinu kritiku.
Jer dečko koji je bio svjetski talent pa igrao veću ili manju ulogu u ponajvećim klubovima svijeta Interu, Realu i Chelseaju, za kojeg su ti klubovi platili ukupno 94 milijuna eura odštete, nije "taraba". Ne hvale ga bezveze, niti iz čiste kurtoazije, Frank Lampard, Predrag Mijatović, Zinedine Zidane..., pa Dalić, Bilić, Kovač... A pogotovo ga nisu bezveze navijači izabrali za najboljeg igrača Chelseaja.
Mateo nije zaslužio tako žestoke kritike, teške riječi čak i neumjesno tjeranje iz reprezentacije. Ako su te kritike ozbiljne. Ali s obzirom da su Ćirine, to su zapravo taktovi budnice. Da, Mateo, vrijeme je za buđenje.
Mateo Kovačić nogometaš je svjetske klase. I bit će nositelj igre "vatrenih". Eh sad, zašto to već nije? Bi li trebao biti? Ili samo imamo prevelika očekivanja od njega?
Kova je u svibnju napunio 26 godina. Da, tek 26, iako je dojam da igra već "sto godina". I da je jednako dugo svjetski talent.
A ako se vratite samo malo unatrag, sjetit ćete se kako je Luka Modrić igrao s 26 godina. Zablistao je s 23 na Euru 2008., tada još kao faktor iznenađenja, kao igrač Dinama, ali s 25 i pol godina uspio je (uz Rakitića, Petrića, Lovrena, Srnu...) izgubiti u Gruziji. Idemo dalje: taman prije 26. rođendana briljirao je protiv Izraela (3-1) i onda smo ga opet dugo, dugo čekali.
I kako su se redale utakmice protiv Grčke (0-2), Švedske (1-3), dani kad se kao igrač madridskog Reala mučio s Makedonijom, čak i Lihtenštajnom (zamijenjen u 66. minuti kad je bilo 1-1, završilo je 3-2 za naše), gubio od Škota, na SP-u u Brazilu nije odigrao ništa..., tako su rasli i upitnici. Svaki put kad bi došao na okupljanje, navijači su iščekivali čudo, neki čak i da sam riješi utakmice, a ono - ćorak. I kad su stručnjaci objašnjavali koliko je značajan, kako podiže linije igre, diktira ritam, koliko je kod njega lopta sigurna... dobar dio navijača kolutao je očima "je, je..."
A onda, nakon što je prešao 30. godinu, vidjeli smo sve to. Luka je postao igrač prevage, najbolji, maestro... pa čak i rješavao utakmice. I, da, odveo nas je do nezaboravnog svjetskog srebra. S nepune 33 godine.
Možemo i malo dalje u prošlost: i Zvone Boban bio je vrhunski, as, ekstra klasa... A znate li kad je postao ključni igrač Milana? S 30. Kad je napravio hit s reprezentacijom? S 30.
Kovačić možda neće predvoditi Hrvatsku do polufinala svjetskog prvenstva kao što su Zvone i Luka. No možda i hoće, jer on to ima u sebi. Klasu, znanje, čvrstoću, udarac, dribling, defanzivu... Nema jedino onu sigurnost, samopouzdanje, previše je kod njega alibi igre. I nije motor koji će povući kad drugima ne ide. Kao što nije bio ni Modrić s 26.
Ma zapravo Kova s 26 godina radi isto što su u toj dobi radili Modrić i Boban: briljantan u klubu, dužnik u reprezentaciji. Dužnik utopljen u oceanu ogromnih očekivanja.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
