Kraljica Balkana: Na atletskoj se stazi osjećam kao riba u vodi

Treneru, izaberite medalju koju želite, jer su u njima i vaše zasluge, jer ste mi vi prvi i jedini trener.

Rekla je to svom treneru Dragi Palčiću 18-godišnja Veronika Drljačić, na prvom treningu nakon povratka iz Istanbula, s juniorskog Prvenstva Balkana u atletici.

No, njezin dugogodišnji trener, koji je trenirao i Branka Zorka, odbio je tu velikodušnu ponudu i kazao joj je da se pridruži ostalima na treningu AK Križevci.

Vesela i prpošna djevojka je otrčala svojim prijateljima, koji su joj čestitali na dva zlata i jednom srebru koje je osvojila u Istanbulu. Pobijedila je u utrkama na 200 i 400 metara, te, kako nam je rekao trener s kojim radi devet godina, dala golem doprinos da naša štafeta 4x400 m osvoji srebro.

Kroz tih devet godina koliko trenira, Vera - kako ju zove trener - je napredovala iz sezone u sezonu, da bi ove godine naprosto "eksplodirala". On je vodi od prvog dana. Gledali smo kako se stazom kreće poput gazele jer je idealno građena za taj sport. Visoka je 174 centimetra i sa svojih 56 kilograma ostavlja dojam da gotovo i ne dodiruje podlogu.

Uz tri medalje koje je prošlog tjedna osvojila u Istanbulu, svoju riznicu je obogatila na nevjerojatnih 13 medalja, što u četiri godine nastupa na Balkanskim prvenstvima u povijesti tih igara nije uspjelo ni jednoj atletičarki prije nje. Po šest zlata i srebra te jedna bronca.

- Ni s jednog prvenstva Balkana nije se vratila praznih ruku. Službeno je proglašena "kraljicom Balkana“ u atletici - kazao je prof. Palčić.

Na hrvatskim prvenstvima dominirala je u svojim disciplinama tako da je postala juniorska, mlađeseniorska i seniorska prvakinja Hrvatske na 200 i 400 metara. Među dražim natjecanjima joj je Hanžekovićev memorijal, gdje je osvojila prvo mjesto na nacionalnoj utrci na 400 metara.

- Uz talent, kojeg joj ne nedostaje, rad čini šampione, a ona je vrijedna i uvijek daje sve od sebe. Dobra je djevojka, sjajno odgojena - nabraja njezin trener.

Uostalom o njezinoj velikodušnosti govori i gesta što mu je ponudila medalju. Nakon treninga na tribini nam se pridružila i Veronika. Vedra djevojka kojoj je atletika, kako kaže, prva ljubav i za sada jedina jer nema dečka. Počela je sasvim slučajno, kad je krenula u četvrti razred i došla s majkom Danijelom i tatom Ivanom iz Velikog Ravena, gdje žive, u Križevce i vidjela uličnu utrku.

- Zamolila sam roditelje da me voze na atletiku. Jednostavno sam ostala, a roditelji me voze već devet godina i zaista se u trčanju osjećam kao riba u vodi - kazala je trenutno najuspješnija mlada hrvatska atletičarka.

Jedino žali što nije održano Svjetsko prvenstvo u Keniji jer je izborila plasman. Ima već istrčanu normu za mlađeseniorsko prvenstvo iduće godine u Norveškoj i treba ju samo potvrditi.

- Upisala sam Kineziološki fakultet i usporedno ću tjerati faks i atletiku. Vjerujem da niti jedno neće trpjeti i da ću biti uspješna kao i do sada u gimnaziji - govori simpatična djevojka iz Velikog Ravena.

Cilj, kao i svakom sportašu, su Olimpijske igre.

- U Tokio slijedeće godine još ne stignem, ali za one u Parizu 2024. godine uvjerena sam da ću istrčati normu.

Na kraju smo ju pitali, s obzirom na brojna zlata i srebra, ima li namjeru otvoriti trgovinu plemenitim metalima, Veronika je kroz smijeh kazala da iza nje stoji obitelj, tako da nema potrebe za rasprodajom već će zbirku nastojati povećati medaljama i u seniorskoj konkurenciji. Ne samo na domaćim stazama, već i onim međunarodnim.