Lakše mi je igrati u Prvoj nego u Drugoj ligi, ima više prostora

Leon Kreković nova je nada Hajduka, tijekom zimskih priprema izborio je dobrim igrama i golovima poziciju u momčadi koju ne ispušta. Tudor hvali njegove fizičke karakteristike i zalaganje, redovito mu daje prilike, a sjajnim nastupom protiv Gorice mladi napadač je opravdao povjerenje. Iako bi se po nekim detaljima iz njegovog privatnog života mogla složiti i te kako zanimljiva priča, recimo rođen je na Svetog Duju 2000., dobio je ime po Papi Lavu 1., idol mu je Christiano Ronaldo... Leon je čvrsto na zemlji i instant slava i interes medija ga nimalo nisu promijenili.

Što se promijenilo u vašem životu nakon debija i prvoga gola?
- Ništa posebno, prvi gol je samo jedan detalj u mom životu koji će ostati u pamćenju, ali moje je da ostanem isti i nastavim raditi istim tempom kao i do sada.

Je li bilo posebnih čestitki nakon Gorice?
- Jako puno, pogotovo na društvenim mrežama, to je bilo ludilo... Ali to je sad prošlo, okrenut sam samo onome što dolazi.

Je li čestitao netko poseban?
- Najviše čestitki stiglo je iz kruga obitelji i ljudi koji su me prvi put uočili...

Vaš prvi gol ostat će upamćen i kao prvi gol na Poljudu koji je priznat nakon kontrole VAR-a?
- Možda je to bilo malo neobično zbog proslave, nije bilo tako emotivno kao što bi bilo inače, ali duboko u sebi mogu reći da je to bio najbolji osjećaj.

Kakav je bio osjećaj nakon drugog gola, koji vam nije priznat?
- E taj sam burno proslavio, pokazao sam emocije... Dobar je bio gol, ali tako je kako je, prvi mi je VAR priznao, drugi poništio...

Kod prvoga gola stekli smo dojam s tribine da ste vikali Caktašu da nastavi igru?
- Istina, vikao sam mu jer je on vidio pomoćnog suca da diže zastavicu i namjeravao je stati. Sjetio sam se prezentacije VAR-a na kojoj su nas upozorili da ne stajemo sve dok glavni sudac ne svira.

Posvećujete li nekome posebnome svoj prvi službeni gol?
- Obitelji koja je uvijek bila uz mene, bez njih ovo ništa ne bi imalo smisla. Na svakoj su utakmicu uz mene, bili su i u subotu na stadionu.

U Hajduku ste od 12. godine, prošli ste sve uzrasne kategorije, tko je trener koji je ostavio najviše traga u vašem odrastanju?
- Jako sam zahvalan Borisu Marinu koji me doveo na Poljud, Saši Glavašu koji me trenirao u pionirima i s kojim smo imali 100% učinak pobjeda, naravno, kasnije je tu bio Mladen Jurić, Krešimir Režić, Siniša Oreščanin, Mario Despotović.... Samo da nekoga ne zaboravim..., e, da, i Hari Vukas, pa Armando Marenci mi je bio u kadetima... Svi treneri su pridonijeli mom odrastanju, od svakoga sam po nešto pokupio.

Jeste li se nadali da ćete se na pripremama izboriti za priliku?
- S obzirom na situaciju u B momčadi, duboko u sebi sam osjećao da za mene ima mjesta, ali nisam bio 100% siguran. Na meni je bilo da iskoristim priliku koja mi se ukazala.

Jeste li spremni na uspone i padove u formi, ipak ste još mladi?
- Sigurno da će biti i uspona i padova, ali tu je trener koji će to sigurno znati prepoznati i obitelj koja mi je podrška. To je normalno, i veliki igrači imaju uspona i padova, zašto ih ne bi imao i ja. Na meni je samo da nastavim raditi kao i do sada.

Kakva je suradnja s Igorom Tudorom?
- Trener priča sa svim igračima, prema svima je jednak, i teren je jedino mjerilo.

Ima li trener posebnih zahtjeva za vas?
- Brz sam, to mi je najveća prednost, i od mene traži da napadam po dubini.

Pomoćni treneri Vučko i Vukas bili su napadači, daju li vam oni savjete?
- Naravno, to su sve detalji koji pomažu mojoj boljoj igri.

Gdje možete najviše napredovati, u kojem segmentu?
- U zadržavanju lopte, ali to će doći s vremenom i iskustvom.

Koja vam pozicija najviše odgovara?
- Ako igramo s tri špice, volim igrati lijevo, ali mogu i desno i u sredini, nije nikakav problem...

Što navijači mogu očekivati od utakmice u Osijeku, to je tradicionalno teško gostovanje?
- Mi ćemo se najbolje pripremiti i dati 100% od sebe...

Gdje je najveća razlika između Druge i Prve lige?
- U Prvoj ligi je više gledatelja, to vas diže. Brže se igra, manje je vremena za razmišljanje... Dosta momčadi u Drugoj ligi igra natrag i protiv njih moja brzina ne dolazi do izražaja. U Prvoj ligu momčadi igraju visoko i onda imam puno više prostora.

Što kažu stariji suigrači, kakav je odnos s njima?
- Kao i svakom mladom igraču, nema previše priče dok se nismo upoznali, ali kad je prošlo to razdoblje, sve je došlo na svoje, svaki dan postajemo bliži...

Jeste li na pripremama prošli obred inicijacije?
- Nisam, nisu mi bile prve pripreme...

S kim od suigrača najbolji odnos na terenu i van terena?
- Mijo Caktaš mi daje najviše savjeta, uz njega Jradi i Jairo, a van terena sam najčešće s mlađim suigračima koje poznajem još iz B momčadi.

Sljedeća utakmica je protiv Osijeka u Gradskom vrtu, a onda vam dolazi Dinamo na Poljud. Razmišljaš li o toj utakmici?
- Ne, nema smisla razmišljati o Dinamu kad je sljedeći protivnik Osijek. Fokusiran sam samo na njih.

Tko vam je igrački uzor?
- Ronaldo.

Pokušavate li trenirati i hraniti se zdravo poput njega?
- Trudim se jesti što manje slatkoga, pazim na unos kalorija zbog toga što name svatko isti metabolizam. Sada sam na idealnoj kilaži i u dobroj formi, nastojat ću to zadržati.

U prošlosti su vas često u drugoj polovini utakmice hvatali grčevi, je li se tu što promijenilo.
- Je, to je bilo u omladinskom pogonu i kroz to razdoblje sam često putovao i bio umoran na treninzima i utakmicama... Radom sam se digao na višu stepenicu, sad je sve u redu i spreman sam.

Jeste li spremni zadržati poziciju u početnoj postavi?
- Naravno da jesam, ja se trudim nastavljam raditi i dalje, a na treneru je da odluči.

Čime bi bili zadovoljni do kraja sezone?
- Zabiti još koji gol, pomoći momčadi da ostvari cilj, a to je drugo mjesto i Liga prvaka... To je san svima.

Djelujete zrelije od dobi, ima li vjera s tim veze?
- Sve kreće iz obitelji, od djeda i bake, preko roditelja... Trudim se biti što bolji, ali nitko nije savršen. Vjera ima važnu ulogu u mojoj karijeri.

Imate li neki ritual prije izlaska na teren?
- Svaki put izmolim 'Oče naš...'' i zahvalim Bogu na prilici koju mi je dao, da sam tu, da sam zdrav i imam priliku igrati....