Legenda o Tonyju, nekom tamo bivšem suprugu Eve Longorije

Ima tome skoro 20 godina, ljeto 2000. Igralo se europsko juniorsko prvenstvo u košarci i di će biti nego u Zadru. U starim Jazinama.

Sred ljeta je i u dvorani je vruće za poluditi, malo je reći 'plus 40', al u to vrijeme je bilo normalno da ti na ljeto bude vruće, kakva crna klima. Evo ti lopta, sine i igraj. 

Pisalo je u Slobodnoj da Francuzi imaju strašnu momčad, da je neki mali kojem je ćaća bio košarkaš čudo od igrača i da se zove Tony Parker, isto ko i stari. Odlučio sam ga poći vidjeti.

Al kako tad nije bilo mobitela s internetom, tako sam u novinama, u 'glavi' utakmice koju su Francuzi igrali dan ranije, morao izbrojati koji broj nosi taj Parker. Jer nema tamo kad uživo gledaš Slavka Cvitkovića ili Borisa Mutića pa da mi šapnu: Evo, taj ti je Parker! Tad su se brojevi nosili od 4 pa nadalje, a ne ko danas, kako je koga volja.

I brojim ja tako: četiri, pet, osam, ima tamo neki Diaw (čuj mene, NEKI Diaw), pa Pietrus, i evo ga - Parker... Po mom izračunu to je broj deset.

I dođem ja na utakmicu, mislim da su Francuzi igrali drugo-treće kolo po skupinama odmah prije naših, i zapikiram desetku. Igra broj deset dosta i igra neloše, vodi balun, tu i tamo pogodi koju tricu, al ne znam jesam li ja lud il je naš Marko Popović za ovoga avion?!

Ugl, odem ja doma u uvjerenju da sam vidio Tony Parkera i da nije ništa posebno.

Osim što - naravno - je.

Ja sam, opet naravno, na brzinu u kafiću krivo izbrojao u Slobodnoj pa je Tony Parker bio broj 9 i igrali su protiv nekih slabašnih. Zato ga je trener malo koristio, čuvao ga je za sutrašnju utakmicu s Hrvatskom. Bilo mi je doduše malo sumnjivo što je u cijeloj momčadi fantastičnih crnaca taj najbolji bijelac, al bože moj... Pa i Stockton je bijelac.

Tony Parker se inače puno godina kasnije - stoji na internetu da je to bilo 4. srpnja 2010. - vratio u Zadar kao svjetska megazvijezda, NBA šampion i ako se ne varam MVP. Čak i za one slabije upućene bio je svejedno megazvijezda jer je bio suprug tad superpopularne Eve Longorije iz "Kućanica". Sjećam se i naslova za upišati se od smijeha, otprilike je glasio: "Eva Longoria sa suprugom posjetila Zadar!" 

Anyway... Broj 9 San Antonio Spursa Tonyja Parkera, pravog Tonyja Parkera, koji je stvarno bio nešto posebno, noćas je otišao pod svod dvorane 'mamuza'. Kraj Duncana i Ginobilija, di mu je i mjesto. U rukama je držao sina i ponosno gledao gore. I bogme ima na što biti ponosan... Osim što je bio suprug Eve Longorije, jel'te, taj mali broj 9 (ne deset!) promijenio je košarku praktički naglavačke. Prije njega bilo je gotovo nezamislivo da tako sitan igrač ulazi pod koš pa se vraća van pa se vrti oko sebe i oko protivnika koji trči izbezumljeno za njim jer ga ne može uloviti, ko što Tom ne može uloviti Jerryja.

I onda baci neku 'frljoku' i puf - koš! Svaki put. Tek nakon njega došli su također vrhunski igrači sličnoga stila kao recimo Chris Paul, u razdoblju prije nego što su ga usporile ozljede. 

U L'Equipeovu članku o dokumentarnom filmu 'Les Enfants de Zadar', odnosno 'Djeca Zadra', tko zna koliko godina kasnije saznao sam da je onaj moj nesretnik, broj deset i lažni Tony Parker, zapravo najvjerojatnije bio izvjesni David Frappreau.

Po faci mi se tako čini. Vrh karijere bila mu je jedna sezona u Choletu, kasnije Le Portel ili tako nekako pa druga-treća liga. I on je lani otišao u mirovinu. Kao i stari dobri Boris Diaw, jedini igrač koji je u stanju faliti 11 slobodnih bacanja u komadu pa kasnije pogoditi tricu za pobjedu.

Tog ljeta u starim Jazinama nisam imao pojma kakve legende gledam. Les Enfants de Zadar. Chapeau!

Pokretanje videa...

15:21

Video serijal 'Zenzacija' s Ivanom Šarićem