Legenda Štef Lamza: Pušio sam tri, četiri kutije dnevno...

Imao sam kazne zbog svojih postupaka, bio najmanje plaćen igrač, ali sam volio igrati za Dinamo, rekao je za Sportklub Stjepan Lamza, legendarni igrač Dinama. 

Modri su sada samo korak do Europe, a dva osvajača Kupa velesajamskih gradova Stjepan Lamza i Krasnodar Rora, prisjetili su se svojih igara u dresu Dinama. Nakon prve utakmice polufinala i gostovanja u Frankfurtu, nitko nije mislio da Dinamo može proći nakon 3-0 za Eintracht.

- Pomalo ogavan rezultat za nas, mada situacija na terenu nije na to ukazivala. Imali smo dvije stative, a tri gola dobili smo iz prekida u završnici utakmice. To nam je davalo mogućnost da se nadamo nečemu u uzvratu. Prije te utakmice hodali smo prema restoranu i trener nas je pitao: "Mislite li da možemo pobijediti Eintracht", a Škorić mu je rekao da ćemo ih smazati ko Panta pitu. Već u 16. minuti imali smo 2-0, mučili smo se za treći gol do kraja, ali smo uspjeli. U produžetku oni nisu postojali, mi smo otišli u finale i digli trofej - prisjetio se Rora, a Lamza je dodao:

- Ja nisam vjerovao u pobjedu, ali sam dao izjavu  da ćemo pobijediti 4-0. Iskreno, nisam vjerovao.

Pobjeda protiv Leedsa u finalu ostala je zlatnim slovima upisana u povijest Dinama, ali i hrvatskog nogometa. 

- Veliko finale protiv Leedsa koji su iduće sezone bili među najboljim momčadima svijeta. To je bila jedna skupina gotovo samih reprezentativaca. Nisu oholi, ali malo više cijene sebe nego druge, pa su se u izjavama prije utakmice pitali gdje je taj Zagreb? Ali mislim da su poslije dobro zapamtili gdje je taj Zagreb! Pobijediti u finalu jedan Leeds je stvarno nešto veliko - rekao je Rora.

To je bilo veliko natjecanje, smatraju i veće od današnje Lige prvaka.

- Natjecanje nije bilo pod okriljem Uefe već pod okriljem Fife i sudjelovale su 62 momčadi. Tamo su bili velikani tog vremena, to je bilo malo zahtjevnije nego Liga prvaka. Zamislite kakva je to konkurencija i to u Kup natjecanju. Nema vađenja, nema popravka. Ili prolaziš ili ne prolaziš. U završnici Juventus, Eintracht, Leeds, najjače momčadi Europe. 

Tada igrači nisu imali status "zvijezda", ili bar oni nisu smatrali da imaju. Što se tiče plaća, razlika je bila 'nebo i zemlja'.

- Tada su primanja nogometaša bila skoro nikakva. U odnosu na ovo danas, zanemarivo. Ja sam imao još manju plaću, zbog svojih postupaka imao sam neke kazne i tako. Nisam živio sportski, pušio sam po 3-4 kutije na dan, znao sam i popiti, ali došao sam jer sam volio klub, ja sam volio igrati bez obzira na to sve što mi se događalo - jasan je Štef Lamza.

Dinamo je posljednji put prezimio u Europi 1970., a sad je na korak do velikog uspjeha. Dolaskom na klupu Nenada Bjelice, Dinamo iz kola u kolo igra sve bolje.

- Bjelica je u načinu igre i pristupu promijenio mnogo toga. Dinamo više nije apsolutno dominantan i ne u ulazi u velike rizike. Kad pogledate sve utakmice, Dinamo sve čvrsto drži - sigurnost obrane, dobre kontre i polukontre, sve je to Bjelica donio - prokomentirao je Dinamovog trenera Krasnodar Rora.

U suradnji s igračima, Nenad Bjelica može napraviti velike stvari za Dinamo. On je, bar po uspješnosti, podsjetio Lamzu na njegovog trenera Branka Zebeca.

- Trener i igrači jednako su važni za pobjedu. Trener daje upute, a igrači su tu da to naprave, ako to uspije, pobjeda nije upitna. Branko je nama usadio sve što smo trebali izvršiti i da nije bilo njega (Zebeca) ne znam dal bi to mogli napraviti. Ne umanjujem vrijednost drugih trenera, ali da nije bilo njega mi ne bi to napravili. Bio je strog, ali on je bio tip čovjeka koji je uvažavao igrače i tražio od njih maksimum - završio je legendarni Lamza.