Leteći Australac: Frizer koji je legenda i Dinama i Anderlechta

Zvanje - frizer za žene. Zanimanje - golgeter. Tako se predstavio Eddie Krnčević kad je u prosincu 1981. stigao u Dinamo.

- Dva mjeseca nisam mogao igrati jer sam čekao da se srede papiri. To me ubijalo - rekao je Eddie Krnčević.

U Maksimiru je bio omiljen, a Dinamov kroničar, pedantni i pouzdani Miroslav Tomašević, i danas čuva tekstove i intervjue Eddieja nakon dolaska u Zagreb.

- Bio je odličan lik, kao i svi Australci. Igrali smo prijateljsku utakmicu, Dinamo protiv Australije u Maksimiru, i tad smo ga prvi put vidjeli. Igrao je za Australiju. Onda smo otišli na pripreme u Australiju, gdje je Ćiro formirao momčad za naslov i tamo se dogodio ‘klik’. Kad je došao, bio je omiljen. Kasnije je otišao i za Anderlecht zabio više od 50 golova - kaže Džemo Mustedanagić, Eddiejev suigrač.

Točnije, zabio je za Anderlecht 52 gola. Tako je legenda “modrih” i prvi Australac u dresu Dinama postao i legenda Anderlechta. No najdraži gol nije iz Bruxellesa.

- Onaj prvi za Dinamo protiv Vojvodine. Bio je 13. ožujka, stadion u Maksimiru pristojno ispunjen, oko 30.000 ljudi pratilo je derbi kandidata za vrh i kandidata za ispadanje. Cico i Boro Cvetković odmah su na početku nagovijestili da se loše piše igračima sportske prognoze koji su igrali X ili 2. Bilo je 2-0 i krenula je akcija za moj gol. Povukao je Bračun, dodao Kranjčaru, koji u punom trku pronalazi Mlinarića. Mlinka se sjurio desnom stranom, centrirao, a ja deset metara od gola. Skočio sam, izvio se naprijed i čelom zakucao. Golman Peštelić se dobro bacio, ali nije mogao ništa. Nikad neću zaboraviti huk s tribina, dobio sam ocjenu 8 - opisao je Eddie prvi gol.

Prvih 15 minuta nisam znao gdje sam

Za Dinamo je debitirao protiv Budućnosti.

- Prije utakmice trener mi je rekao da ću sigurno igrati. Bio sam presretan jer su konačno stigli papiri iz Australije. Pola sata prije kraja publika je počela skandirati ‘Hoćemo Eddieja’. Ćiro Blažević me ubacio u igru. Prvih 15 minuta nisam znao gdje sam, a onda sam u 15 minuta namjestio dvije šanse i umalo iz voleja zabio gol.

U tih 15 minuta publika se zaljubila u Eddieja. Postao je miljenik zagrebačke publike, a takvih nema puno. Skromni dečko, čiji su roditelji iz okolice Zadra, otac Miroslav iz Zemunika, majka Augustina iz Debeljaka, srcem i borbenošću kupio je publiku za 15 minuta. S 20 godina bio je australski reprezentativac, najbolji strijelac i najbolji nogometaš do 21 godine.

U Dinamu je proveo tri godine, pa uz nekoliko sitnih epizoda u Njemačkoj i Australiji, 1986. završio je u Anderlechtu. Tamo je, baš kao u Dinamu, postao legenda i miljenik navijača.

U Anderlechtu ga obožavaju

- U Anderlechtu ne pripada u red najpoznatijih igrača, no navijači ga obožavaju. Oni stariji sa sjetom govore o njemu, ovi mlađi slušaju priče - kaže nam belgijski kolega Jurgen.

Danas Eddie živi u Australiji i radi u menadžerskoj tvrtki. Iako, kad je došao prvi put u Zagreb, imao je drugu želju.

- Otvoriti frizerski salon, za žene, i igrati nogomet. Ili obratno, igrati nogomet i voditi frizerski salon.

U australskom domu Eddie će gledati susret iz Bruxellesa i, to vjerojatno nije ni potrebno naglašavati, navijati za Dinamo, klub svojeg djetinjstva. Uostalom, prije desetak godina u Dinamu je bio na probi i njegov sin Jesse. Na Eddiejevu žalost, nije se dugo zadržao.